Noć
Bonaca je k'o ulje i tišina svuda.
Trepere svjetla zvijezda i lanterni.
Zaspalo je sve od umora i truda.
Na zapadu još zlatni trak večernji.
Od nekud glazba probija tamu i muk.
Bude se noćna bića i kreću u mraku.
Sova leti bez šuma i oglasuje se ćuk.
S brda silazi lahor i leluja u zraku.
Kroz grmlje se čagalj šulja,
i traži nešto da utaži glad.
Gore u granama puh se ljulja.
Nad obroncima mjesec mlad,
izbio i polagano nebom putuje.
Noć životom buja, a ništa se ne čuje.
Ljeto 1997.