Upisao:

mlabos

6. ožujka 2020.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

495

PUTA

Nezakcij – grad kroz vijekove

Na jugoistočnim obroncima Istarskog poluotoka, oko šest kilometara sjeveroistočno od Pule, nalaze se ostaci vjekovnog grada Nezakcija. Nezakcij je bio glavno središte ilirskog plemena Histra, po kojemu Istra nosi ime.

I gradovi imaju sudbinu kao i ljudi…

Apijan Aleksandrijski (95.-165.)

Na jugoistočnim obroncima Istarskog poluotoka, oko šest kilometara sjeveroistočno od Pule, nalaze se ostaci vjekovnog grada Nezakcija.

Nezakcij je bio glavno središte ilirskog plemena Histra, po kojemu Istra nosi ime.

Histri se prvi put spominju u djelu Putopis ili Periegesis grčkog zemljopisca Hekateja iz VI. st. pr.Kr. koji nam daje najstariji opis putova istočne obale Jadrana i predstavlja lokalna plemena.

Tragovi nastanjenosti na ovom području sežu u prapovijesno doba.

Iz tog vremena potječu kamene ploče i skulpture otkrivene 1900. godine arheološkim iskapanjima unutar zapadnih zidina, na samom ulazu u grad, gdje je bila smještena bogata pretpovijesna nekropola.

Kamene ploče ukrašene su spiralama i meandrima, a među kamenim skulpturama gotovo prirodne veličine ističu se prikaz božice plodnosti i figura konjanika.

Histri na ovo područje dolaze tek početkom XI. st. pr.Kr. kad Nezakcij doživljava svoju protourbanu fazu, tj. kad stječe osnovne preduvjete za izrastanje u pravu gradsku sredinu.

Prema načinu gradnje, Nezakcij je utvrđeno naselje ili gradina unutar koje se odvijao život.

Gradine su se podizale na teško pristupačnim prirodnim uzvisinama, iznad plodnih dolina.

Bile su okružene obrambenim bedemima koji su se gradili od pravilno isklesanih kamenih blokova, često megalitskih dimenzija.

Imale su pravilan kružni oblik ili su bile prilagođene obliku uzvišenja na kojem su bile smještene.

Primjerice, kuće u okruglim ili ovalnim gradinama bile su postavljene uz bedeme, sužavajući se u koncentričnim nizovima prema središtu naselja.

Na gradinskim temeljima nastali su oko V. stoljeća gotovo svi gradovi na brežuljcima u središnjoj Istri: Buje, Grožnjan, Motovun, Pićan i Žminj.

Nezakcij je udaljen oko dva i pol kilometra od uvale Budava koja je bila njegova luka te mjesto predaha za lađe koje su se ondje zaustavljale u prirodno sklonište od sjevernih i južnih vjetrova.

Ovo je pogodovalo živoj trgovini pa su pronađeni mnogi predmeti uvezeni iz Grčke i Etrurije, po uzoru na koje su se u nezakcijskim obrtničkim radionicama izrađivali keramički i metalni predmeti.

Među pronađenim predmetima najfinijom izradom i visokom estetskom ljepotom ističu se metalne vedrice ili tzv. situle, lepeze i crnofiguralni antički vrčevi ili oinochoe.

Histri su bili nosioci “kulture polja sa žarama”, čija je glavna karakteristika bila da se spaljeni ostaci pokojnika pohrane u grobne žare.

Žare su se ukrašavale koncentričnim krugovima, valovnicama, kanelarima (žljebastim ukrasima), rombovima ili trokutima.

Isti motivi bili su gravirani na brončanim noževima i iglama.

Svi navedeni nalazi upućuju na to da je Nezakcij od davnine bio prostor na kojem su se sastajali i križali mediteranski trgovački putovi s etruščanskim i antičkim svijetom na jugu.

Ležao je na ograncima takozvanog jantarnog puta – trgovačkog puta kojim se jantar prenosio od obala Baltičkog mora do Sredozemlja.

Zbog nerazvedenosti italske obale, brodovi koji su plovili Jadranom morali su prolaziti istočnom obalom koja je svojim brojnim uvalama i prirodnim lukama zaštićena od vjetrova.

Trgovačka razmjena s razvijenim civilizacijama Sredozemlja i Male Azije poticala je gospodarski i društveni napredak Histra.

Prema povjesničaru Titu Liviju, Rimljani su osvojili Nezakcij u proljeće 177. g. pr.Kr. nakon herojskog otpora Histra predvođenih hrabrim Epulonom.

Tit Livije prenosi da su radije sami sebi oduzeli život negoli se živi predali Rimljanima.

Vaza iz Nezakcija iz predrimskog razdoblja. Fotografija preuzeta s Wikipedije.

Nakon rimskog osvajanja Nezakcij se vrlo brzo oporavio zahvaljujući blizini mora i uhodanim trgovačkim putovima.

Tijekom druge polovice I. st. pr.Kr. grade se još snažniji bedemi, a unutar njih raskošne javne i privatne građevine.

Na središnjem dijelu izgrađen je kapitolij s tri hrama, koji je dimenzijama bio približno jednake veličine kao i kapitolij u Puli.

Sva tri nezakcijska hrama prednjim su dijelom bila postavljena u istoj ravnini odakle se širio prostor prema forumu na kojem se odvijao društveni i javni život.

Najstariji je hram bio sagrađen kao svetište posvećeno starosjedilačkom božanstvu Teri Histriji, na što upućuju nalazi u udubinama (celama) u kojima se nalazio kip božanstva.

Histri su uspjeli zadržati štovanje svojih starih božanstava, prihvaćajući od rimskih ona koja su po svojim karakteristikama bila slična ili istovjetna njihovima.

Tako je sačuvana prekrasna mramorna statua Velike Majke u sjedećem položaju iz II. stoljeća koja se štovala u kontinuitetu još od VI. st. pr.Kr.

Kompleks termi u Nezakciju bio je rađen po uzoru na najranije rimske terme kakve se mogu vidjeti u Pompejima.

Sastojao se od dviju cjelina, muških i ženskih termi, spojenih oko zajedničkog središnjeg prostora.

Na padinama gradine nalazile su se privatne građevine, a nekropola se pružala duž ceste koja je iz grada vodila u Pulu.

Slabljenjem rimske države grad postaje kasnoantičko utvrđeno naselje, a prostorije raskošnih termi postaju stambeni i gospodarski objekti.

Potkraj III. stoljeća u Istru stiže kršćanstvo, a u IV. stoljeću je osnovana kršćanska zajednica koja je izgradila dvije ranokršćanske bazilike s krstionicom.

Iako nema povijesnih zapisa o propasti Nezakcija, tisućljetni gradski život gasi se nakon VII. stoljeća.

Pretpostavlja se da je do toga došlo uslijed avarskih i slavenskih provala u Istru kad Nezakcij doživljava sudbinu mnogih antičkih gradova koji bivaju napušteni.

Ime je ipak preživjelo u mjesnoj toponimiji.

Plan zapadnog dijela Nezakcija

1. Pretpovijesna vrata, 2. Pretpovijesna nekropola s ostacima zidina, 3. Rimski forum, 4. Terme, 5. Sjeverna bazilika, 6. Juna bazilika, 7. Cisterne, 8. Rimski Kapitolij, 9. Ostaci rimskih rezidencijalnih građevina, 10. Rimska nekropola,
11. Zidine.

U srednjem se vijeku javlja u obliku Mesazo, Isacio, Ixazio, a od tog potječe hrvatski oblik Vizače, kako se nalazište danas naziva.

Potraga za Nezakcijem, o kojem se znalo iz Livijeva opisa opsade grada, započela je kad je povjesničar i arheolog Pietro Kandler u XIX. stoljeću prvi povezao toponim Vizače s Nezakcijem.

Tamošnji žrtvenik caru Gordijanu III. iz III. stoljeća, na kojem se spominje Res Publica Nesactiensium, dao je konačnu potvrdu da Vizače predstavlja ostatke zaboravljenog starog grada.

Autor: Sofija Stepanovska

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!