PROČITANO

521

PUTA

NEDOVRŠEN POSAO

Vezani članci

Ponekad ćete ustanoviti da se ljudi drže za život i da ga se boje ostaviti i umrijeti, jer nisu došli do krajnjeg zaključka o tome što su bili i što su učinili. A kada osoba umre gajeći osjećaj krivnje i lošeg osjećanja prema drugima, oni koji ga nadžive trpe čak još dublje u svojoj boli.

Jednu drugu zabrinutost koju umiruća osoba često ima jest ona o nedovršenom poslu. Učitelji nam kažu da bismo trebali umrijeti spokojno, „bez pohlepe, žudnje, i vezanosti."

To se ne može u potpunosti dogoditi ako nedovršen životni posao, što je više moguće, nije raščišćen.

Ponekad ćete ustanoviti da se ljudi drže za život i da ga se boje ostaviti i umrijeti, jer nisu došli do krajnjeg zaključka o tome što su bili i što su učinili.

A kada osoba umre gajeći osjećaj krivnje i lošeg osjećanja prema drugima, oni koji ga nadžive trpe čak još dublje u svojoj boli.

Ponekad me ljudi pitaju:" Nije li to prekasno liječiti bol prošlosti?

Nije li tamo bilo suviše patnje između mene i mog umirućeg prijatelja ili rođaka da bi liječenje bilo moguće?"

Uvjerenja sam, i moje je iskustvo, da nikada nije kasno; čak nakon ogromne boli i zlostavljanja, ljudi mogu naći način oprostiti jedno drugome.

Trenutak smrti ima uzvišenost, ozbiljnost i konačnost koji mogu učiniti da ljudi ponovno ispitaju sve svoje stavove, i da budu otvoreniji i spremniji oprostiti ono što prije nisu mogli podnositi.

Čak na samom koncu života, pogreške života mogu biti odriješene.

Postoji postupak pomaganja da se obavi nedovršen posao a kojega ja i moji studenti koji rade sa umirućima nalazimo vrlo korisnim.

Bio je formuliran od budističke prakse o izjednačavanju i mijenjanju sebe s drugima, i od Gestalt metode, po Christini Longaker, jedne od mojih najranijih studenata, koja je došla na područje o smrti i umiranju nakon smrti supruga od leukemije.

Najčešće je nedovršen posao posljedica zapriječenih međuodnosa; kada smo bili povrijeđeni, često postajemo vrlo obrambeni, uvijek se prepirući sa stajališta da smo ispravni i slijepo odbijajući vidjeti gledište druge osobe.

To nije samo nekorisno, to zaleđuje svaku mogućnost stvarne razmjene.

Dakle, kada primjenjujete tu vježbu, započnite ju snažnom pobudom da

iznosite sve vaše negativne misli i osjećaje na vidjelo, da bi ih pokušali razumijeti, da ih istražujete i riješite, i sada ih konačno napustite.

Tada si predočite ispred sebe osobu s kojom imate problem.

Gledajte tu osobu u mašti točno onako kao što vam je osoba oduvijek izgledala.

Smatrajte sada da se događa istinska promjena, tako da je osoba otvorenija slušati ono što vi imate za reći, voljnija nego ikada prije iskreno sudjelovati i riješiti problem među vama.

Jasno zamislite osobu u tom novom stanju iskrenosti. To će također pomoći vama da se osjetite otvoreniji prema njemu ili njoj.

Tada istinski osjetite, duboko u vašem srcu, što je to što vi najviše trebate reći osobi.

Recite osobi koji je problem, priopćite osobi sve vaše osjećaje, vaše poteškoće, vašu bol, vaše kajanje.

Recite joj o onome o čemu se niste osjećali sigurno, ili dovoljno lagodno, da prije iskažete.

Sada uzmite papir i napišite što biste o tome sve rekli.

Tada, kada ste završili, odmah počnite pisati što bi osoba mogla reći kao odgovor vama.

Neprestano mislite o tome što je osoba običavala reći: sjetite se toga sada, dok ste vidjeli u mašti, da su vas on ili ona doista čuli i da su više otvoreni.

Zato naprosto napišite, pogledajte što se pojavilo spontano; i dopustite osobi, u vašoj mašti, da također potpuno izrazi svoju stranu problema.

Ispitajte se i pogledajte ima li još nešto što trebate reći osobi - bilo koji drugi povrijeđeni osjećaji ili žaljenja iz prošlosti koje ste prešutjeli ili nikada niste iznijeli na vidjelo.

Nanovo, svaki puta nakon što ste razložili svoje osjećaje, napišite odgovor druge osobe, pišući točno ma što vam palo na um.

Nastavite taj razgovor sve dok zaista ne osjetite da nema više ničega što ste zadržali za sebe, ili ništa više što se treba reći.

Da bi shvatili jeste li uistinu spremni zaključiti dijalog, upitajte se pošteno jeste li kadri ostaviti prošlost iskreno, doista sposobni, zadovoljni sa razumijevanjem i izlječenjem koje vam je taj pisani dijalog dao, da oprostite toj osobi, ili da osjetite da bi on ili ona oprostili vama.

Kada osjetite da ste to obavili, spomenite se izraziti ma koji posljednji osjećaj ljubavi ili poštovanja koje ste mogli prešutjeti, i recite zbogom.

Zamislite u duhu da se osoba okrenula i otišla; i premda morate osobu napustiti, pamtite da možete sačuvati njegovu ili njezinu ljubav, i prisna sjećanja o najboljim gledištima vašeg odnosa, svugdje u vašem srcu.

Da biste došli do nedvojbenog pomirenja sa prošlošću, nađite prijatelja kojemu možete pročitati vaš napisan razgovor, ili ga pročitajte naglas sami sebi kod kuće.

Kada jednom pročitate taj razgovor glasno, bit ćete iznenađeni uočivši promjenu u sebi, kao da ste se zaista sporazumijevali sa drugom osobom, i zaista razjasnili sa njim sve probleme koje ste imali.

Nakon toga ustanovit ćete da je daleko lakše „ pustiti" i govoriti izravno s drugom osobom o vašim teškoćama.

A kada ste doista ostavili, dogoditi će se suptilni pomak u kemiji između vas i druge osobe, i napetosti u odnosu koja je toliko dugo trajala često će nestati.

Ponekad, začuđujuće je da možete postati najbolji prijatelji.

Nikada ne zaboravite, kao što je slavni tibetanski učitelj Tsongkhapa jednom rekao: „Prijatelj se može pretvoriti u neprijatelja, i na taj način neprijatelj se može pretvoriti u prijatelja."