NEDOSTATAK DUŠE
Taj propovjednik bio je jedan jako neobičan čovjek.
Ljudi bi drhtali kad bi ga vidjeli.
Nikada se nije smijao.
Bio je uporan u svojoj asketskoj praksi,
jer je vjerovao da se do spoznaje dolazi nanošenjem bola samom sebi.
Svi su znali da često posti i da se slabo oblači zimi.
Jednog dana povjerio se je jednom Zen Učitelju ovim riječima:
“Živio sam život pun odricanja i bio vjeran stavovima svoje vjere.
Ali nešto mi uvijek nedostaje, a ja nikako ne mogu shvatiti što je to.
Znaš li ti?”
Učitelj ga je pogledao, onako okoštalog i suhog, i rekao:
“Znam……DUŠA.”