Upisao:

mlabos

3. travnja 2020.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

456

PUTA

Naša postignuća

Postoje oni koji veličaju prošlost, zlatna davno minula vremena, drugim riječima “dobra stara vremena”. Navodno su u tim vremenima ljudi bili dobri i pošteni te je svijetom vladala vrlina, stoga bi se trebalo vratiti stvarima kakve su bile ili barem kakvima ih mi zamišljamo da su bile. Iz te je perspektive svaka promjena korak dalje od slavne prošlosti i toliko važne tradicije.

Postoje oni koji veličaju prošlost, zlatna davno minula vremena, drugim riječima “dobra stara vremena”.

Navodno su u tim vremenima ljudi bili dobri i pošteni te je svijetom vladala vrlina, stoga bi se trebalo vratiti stvarima kakve su bile ili barem kakvima ih mi zamišljamo da su bile.

Iz te je perspektive svaka promjena korak dalje od slavne prošlosti i toliko važne tradicije.

S druge strane, postoje drugi koji vide samo mračnu prošlost, punu okrutnosti i nepravdi pa sve one koji su živjeli prije nas smatraju barbarima i neukima, osim iznimaka kao što su heroji.

Naizgled, sadašnjost je najviši vrh dosadašnjeg ljudskog postignuća, ali istodobno još uvijek mora toliko toga postići.

Iz te perspektive svaka je inovacija dobra, a na budućnost se gleda kao na kontinuiran i linearan napredak koji vodi prema boljem svijetu.

Može se činiti neobičnim da paralelno postoje takva dva različita viđenja.

Naviknuti razmišljati u određenim obrascima, griješimo misleći da je sve novo sjajno, a sve staro nazadno, ili obrnuto.

Ako razmišljamo na otvoren i uključiv način, dolazimo do razumijevanja da su oba pristupa dijelom točna i da se zapravo nadopunjuju.

Kao filozofi na klasičan način, inspirirani smo tradicionalnim načinom razmišljanja koje vidi društvo kao dio prirode.

Budući da se u prirodi sve temelji na ciklusima, društvo i povijest kao dio prirode također su ciklični.

Drugim riječima, prošlost uključuje različita iskustva; neka od njih mogu nas podučiti kako treba živjeti, dok druga – kako ne bismo trebali živjeti.

Postojala su razdoblja u prošlosti kada je velik dio čovječanstva živio u mraku neznanja te razdoblja prosvijetljenosti i mudrosti.

Kao kod Taiji simbola (poznatijeg kao yin-yang), postoji točka svjetlosti u tami, baš kao i točka tame u svjetlosti, jednako tako postoje topli zimski dani i hladne ljetne večeri.

To su ciklusi unutar ciklusa.

Razmotrimo li i usporedimo li tu ideju s idejom napretka, dolazimo do prekrasne figure spirale koja je spoj cikličnosti i linearnosti.

Ako idemo dalje u preispitivanju našeg znanja, ponekad moramo proći kroz dubine neznanja.

Gledajući na sadašnjost iz te perspektive, vidimo da nismo na samom vrhu ljudskog postignuća, ali ni na dnu.

Možemo ustvrditi postojanje određenih pozitivnih elemenata koje bismo trebali zaštititi i sačuvati, te negativnih elemenata koje trebamo promijeniti i poboljšati.

Dakle, postoje pozitivni i negativni elementi, oni koji donose više zajedništva i harmonije te elementi koji donose disharmoniju, nejedinstvo i posljedično patnju.

Drugim riječima, puno smo toga već postigli, ali nas još puno toga čeka.

Koje su pobjede i izazovi naše sadašnjosti?

Započeli smo nevjerojatno istraživanje fizičke prirode i upoznali njezine zakone da bismo stvorili inovativnu tehnologiju, nikada prije viđenu u cjelokupnoj ljudskoj povijesti.

Tehnologija danas podrazumijeva razvijanje novih alata pomoću kojih vladamo prirodom i manipuliramo njome prema već unaprijed zamišljenim ciljevima.

To je primjena znanosti u proizvodnim procesima.

Tehnologijom se možemo služiti za usavršavanje medicine i učenja, komunikacije, umijeća i zanata, da bi nam olakšala život te za još mnoge druge pogodnosti koje samo možemo zamišljati.

Tehnologija također može stvoriti puno preciznija, ali i okrutnija oružja te oslabiti našu inteligenciju i urođene vještine, narušiti komunikaciju te nam pružiti suviše udoban život…

Bez vodstva razuma i duše, tehnologija je naš Damoklov mač koji nam visi iznad glave, dok mi sebe zamišljamo kako sjedimo na prijestolju prirode.

Mi još uvijek moramo usvojiti inteligentne kriterije za upotrebu tehnologije – posebno kriterij koji stavlja ljudski faktor iznad svega.

Sve dok komfor, inovacija i profit idu na štetu ljudskog života i svetosti prirode, nikada nećemo moći pronaći izlaz iz kruga destrukcije.

Prije promicanja umjetnue inteligencije bilo bi mudro razviti našu prirodnu inteligenciju.

Još uvijek moramo učiti kako ovladati sobom da bismo bili sposobni vladati tehnologijom, baš kao što je i umjetniku potrebna jasna slika, disciplina i inspiracija prije nego upotrijebi alat kako bi mogao prenijeti ljepotu prirode u umjetničko djelo.

U suprotnom ćemo postati robovi naših strojeva, ali ne zbog njihove “inteligencije”, već zbog nedostatka naše vlastite.

Od srednjeg vijeka borimo se malo-pomalo s netolerantnim i iracionalnim idejama koje su ograničile ljudske horizonte i usmrtile filozofe, znanstvenike i druge slobodne mislioce.

Slobodno racionalno iskorištavanje prirode i njezinih zakona dovelo nas je do znanstvenog “zlatnog doba”.

Iz tiranije iracionalnosti skliznuli smo u tiraniju racionalnosti. Drugim riječima: ono što ne vidimo, ne postoji.

Duhovne tradicije milijarda ljudskih bića odbačene su kao djetinjasto naklapanje i praznovjerje, a to vodi načinu života koji je isprazan i lišen svrhe, tražeći da se dubina znanja zamijeni iskrom informacije.

Viđenje svemira utemeljeno na osnovi slučajnosti, gdje je sve nastalo ni iz čega i bez razloga, zamišlja ljudsko biće kao slučajni rezultat slijepog procesa, kao pogrešku i kao siroče u svemiru.

Nije čudno da smo, usporedo s današnjim znanstvenim procvatom, svjedoci povratka na iracionalno i fanatično kao izravni i lakši način popunjavanja praznine.

Ako smo nešto naučili iz kapitalističkog eksperimenta XX. stoljeća, onda je to da komfor bez sadržaja ne donosi sreću.

Trebali bismo spasiti srce duhovnih tradicija da bismo ponovno mogli pronaći svoje mjesto u univerzumu i ponovno izgraditi način života koji je svet, prirodan i smislen.

Ni jedno političko ili ekonomsko rješenje samo po sebi neće biti dovoljno da ponovno oživi čovječanstvo.

Bez duhovnog preporoda i povratka arhetipovima, čovječanstvu će nedostajati njegov esencijalni dio.

U posljednjih dvjesto godina standard življenja je značajno porastao, omogućujući velikom dijelu čovječanstva život u uvjetima o kojima je većina ljudi u prošlosti mogla samo sanjati.

Moramo si postaviti pitanje o prirodi tog takozvanog postignuća.

Koju cijenu plaćamo za taj novi standard življenja masovnih razmjera?

Mnogi već osjećaju posljedice toga.

Nakon mene – poplava, poznate su riječi kralja Luja XV., i čini se da je to opći stav i naše generacije.

Lako je okriviti velike korporacije, “tvorce Matrixa”, koji hrane taj destruktivni stroj.

Ali tko su zapravo ti koji konzumiraju i hrane taj stroj?

U suštini problem nije u težnji za višim standardom života nego u našem tumačenju visokog standarda života koje ignorira zdrav razum, kao i znanstvene studije koje pokazuju da pozitivni odnosi i osjećaj smisla više pridonose sreći nego materijalna udobnost.

Mi tek trebamo definirati životni stil koji je u harmoniji s prirodom, s našom ljudskom prirodom i s našim okolišem.

Moramo ponovno otkriti jednostavnost dobrog života i prednosti takvog jednostavnog života.

Neke zemlje prolaze kroz veliki socijalni eksperiment multikulturalizma u kojem ljudi različitih nacionalnosti, vjerovanja i različitih etničkih skupina pokušavaju postići harmoničan suživot.

Rezultat toga je da u mnogim velikim gradovima diljem svijeta postoji privlačna raznolikost različitih boja i uvjerenja.

To je rezultat globalizacije i pokreta koji je nastao tijekom posljednjih stotinu godina s ciljem veće otvorenosti i uključivosti (inkluzije).

Mi tek trebamo postići ravnotežu između jednakosti i individualnosti, a to možemo samo pomoću razlikovanja između naše biti i forme, onoga tko smo od onoga što smo. Različiti smo, ali smo i isti.

Taj paradoks leži u srcu našeg multikulturalnog izazova i samo kad bismo to istinski razumjeli, mogli bismo pronaći ispravnu formulu zajedničkog života u harmoniji, što ne znači slaganje u svemu.

Trebali bismo biti oprezni zbog isprazne kulture koja nas čini dijelom mase polazeći od naših najnižih zajedničkih obilježja.

Postoji mnoštvo toga što smo mi kao čovječanstvo bili sposobni dosegnuti, ali i mnogo toga što smo propustili.

Uviđanje toga što bismo još trebali postići te jaza između naših ideala i prakse, moglo bi djelovati obeshrabrujuće i mogli bismo se osjećati kao da nas problemi nadilaze.

Ali to nije istina. Kao što je Lao-Tze rekao: Put od tisuću milja počinje prvim korakom. Trebali bismo pokušati napraviti barem jedan korak i uvidjet ćemo da ne hodamo sami.

Radeći zajedno, čovječanstvo može postići čuda.

Autor: Gilad Sommer

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!