NAJLJEPŠE SRCE - Maja Cvjetanović Laboš

Neki je mladić imao savršeno srce.

Nije bilo ožiljaka ni zareza na njemu.

Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše.

Mladić je bio jako ponosan i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.

Iznenada se pojavio neki starac i rekao:
- Zašto tvoje srce nije tako lijepo kao moje?

Starčevo srce je snažno udaralo, ali je bilo puno ožiljaka.

Na nekim su mjestima komadići bili premješteni, a na druga stavljeni, ali nisu
potpuno odgovarali.

A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali. Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od mladićevog.

Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se.
Mora da se šališ? – rekao je.

Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka.
Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav – izvadio sam komadić srca i dao joj ga. Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca koji nije baš savršeno pristajao na prazno mjesto u mojem.

Katkad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat.

Tu su nastale velike praznine i udubljenja.

Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju smo dijelili.

I za te ljude gajim nadu da će se jednog dana vratiti i ispuniti ih.

Mladiću, vidiš li sada što je istinska ljepota?

Mladić je neko vrijeme uronio u misli.

Prišao je starcu, posegnuo za svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić, te ga drhtavim rukama pružio starcu.

Starac je prihvatio komadić mladićevog srca, odlomio komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićevog srca.