IV. MUDROST TIJELA - 3

Općenito govoreći, civilizirani čovjek ne zna što hoće.

On radi zbog uspjeha, slave, sretnog
braka, zabave, možda da bi pomogao drugim ljudima, ili da bi postao "stvarnom osobom".

No, to nije ono što uistinu i želi, jer to nisu stvari u punom smislu riječi.

 To su tek nusproizvodi, tek mirisi i maštarije pravih stvari - tek sjene, koje ne postoje odvojeno od neke supstancije.

Novac je savršen simbol svih takvih želja, iako je tek simbol pravih bogatstava, a kada ga netko sebi postavi za cilj, to postaje očit primjer brkanja mjerila sa stvarnošću.

Zato je daleko od točnoga kad se kaže da je suvremena civilizacija materijalistička, ako je materijalist osoba koja voli stvari, materije.

Naš suvremenik koji želi mozgom, ne voli materijalno, nego voli mjerila, ne nešto stvarno, nego samo površinsko.

On pije zbog postotka alkohola, a ne zbog svog "tijela" i okusa same tekućine.

On gradi zato da bi podigao zapanjujuću "kulisu", a ne zato jer si želi stvoriti prostor u kojem će živjeti.

I tako nastoji stvoriti strukture koje izvana izgledaju sjajno, kao veličanstvene palače, dok su iznutra obična spremišta.

Pojedini životni prostori u tim spremištima manje su oblikovani za život u njima, a više za stvaranje dojma.

Glavni prostor posvećen je "dnevnoj sobi", razmjera prikladnih velikoj kući, dok su prostori bitni za život (a ne samo za "zabavu"), primjerice kuhinja, svedeni na toliko malene dimenzije, da se u njima jedna osoba ne može ni kretati, a kamoli kuhati.

U skladu s time, ove kukavne brodske kuhinjice osiguravaju jelovnike koji su uglavnom magloviti - to su kokteli i "predjela", a ne pošteni obroci.

Budući da svi mi želimo biti "dame i gospoda" i izgledati kao da imamo zaposlenu poslugu, ne želimo prljati ruke uzgojem, ili pak spravljanjem prave hrane.

Umjesto toga, kupujemo namirnice oblikovane da bi ostavile "dojam", ukusna izgleda, ne vodeći računa o njihovu sadržaju - goleme voćne plodove bez pravog okusa, kruh koji je tek nešto više od pjene, vino zasićeno kemikalijama i povrće
posuto jalovim preparatima iz epruveta, koji mu daju tako nevjerojatnu punoću.

Moglo bi se pretpostaviti da se najistaknutiji primjer zvjerske i životinjske prirode civiliziranog čovjeka može naći u njegovoj strasti za seksom.

No, tu zapravo nema gotovo ničega zvjerskog ni životinjskog.

Životinje spolno opće kad osjećaju potrebu za tim, što se obično javlja u određenim, ritmički raspoređenim razdobljima.

U međuvremenu, to ih ne zanima.

No, od svih užitaka upravo je seks onaj kojemu civilizirani čovjek teži uz najveću tjeskobu.

Da ta žudnja prije nastaje u mozgu, a ne u tijelu, može se pokazati općom impotencijom muškarca kad
dolazi do spolnog čina i kad mozak teži onome što nije trenutna želja negovih gena.

To ga beznadno zbunjuje, jer
jednostavno ne može shvatiti kako ne želi postići veliki užitak koji mu pruža seks, kad mu je već dostupan.

 Žudio je za njim satima, na kraju i danima, ali kad se prilika ukazala, njegovo je tijelo odbilo surađivati.

Kao što su pri jelu "njegove oči veće od želuca", tako on i u ljubavi prosuđuje ženu prema standardima koji su većim dijelom vizualni i cerebralni, nego što bi bili seksualni i visceralni.

Privučen je partnerici površinskim sjajem, njenom kožnom presvlakom, a ne stvarnim tijelom.

Želi nešto s koštanom strukturom kakva je ona u dječaka, koji bi trebao na sebi imati i vanjske obline, i glatke obrise ženstvenosti - ne ženu, nego napuhanu gumenu sanjariju.

 Međutim, funkcija seksa i nadalje se toliko zadržava u području "instinktivne mudrosti", da se tek malo može učiniti kako bi se povećalo ionako intenzivno zadovoljstvo, da bi ono postalo brže, ljepše i učestalije.

Zato su jedino sredstvo kojim se seks može iskoristiti cerebralne fantazije, okruživanje zavođenjem i
naznake neodređenih zadovoljstava koja trebaju doći - kao da bi se do strastvenijeg zagrljaja uvijek moglo doći poduzimanjem površinskih promjena.

Naročito značajan primjer sukoba mozga i tijela, ili mjerila i materije, bio bi robovanje gradskog čovjeka - satu.

Ura je zgodan uređaj za dogovaranje sastanka s prijateljem, ona pomaže ljudima i da zajedno nešto poduzimaju, iako su se takve situacije događale i davno prije nego su satovi uopće bili izumljeni.

Ure ne bi trebalo uništiti; one
bi jednostavno trebale stajati na svojim mjestima.

A zapravo nisu nimalo na svojim mjestima kad mi svoje
biološke ritmove uzimanja hrane, spavanja, izlazaka, obavljanja poslova i odmaranja nastojimo prilagoditi njihovoj jednoličnoj kružnoj vrtnji.

Naše je robovanje tim mehaničkim mučiteljima otišlo tako daleko i toliko je proželo našu kulturu, da nam je promjena postala bespomoćnom nadom.

Bez satova, civilizacija bi se slomila.

Kultura kojom bi manje upravljao mozak naučila bi uskladiti ritmove tijela, a ne svoje satove.

Alan Watts