V. BITI SVJESTAN - 4

Zamisao o odvojenom
misliocu, o "Ja" koje se udaljilo od iskustva, dolazi iz sjećanja i brzine kojom se misao mijenja.

To je kao vitlanje gorućim štapom da bi se stvorila iluzija stvorenog neprekinutog vatrenog kruga.

 Zamislite li da je sjećanje izravno
poznavanje proteklih, a ne sadašnjih iskustava, dobivate iluziju kako istodobno poznajete i prošlost i sadašnjost.

A to nagoviješta da se u vama nalazi nešto što je udaljeno i od prošlih i od sadašnjih iskustava.

Mudrujete ovako: "Ja poznajem ovo sadašnje iskustvo, i ono je različito od iskustva iz prošlosti.

Ako ih mogu uspoređivati i opažati da se iskustvo izmijenilo, ja moram biti nešto što je postojano i odvojeno".

Zapravo, vi ne možete usporediti ovo sadašnje iskustvo s iskustvom iz prošlosti.

Možete ga samo usporediti sa
sjećanjem na proteklo iskustvo, koje je dio sadašnjeg iskustva.

Kad jasno uvidite da je sjećanje oblik sadašnjeg iskustva, postat će očito da je nastojanje - odvojiti se od tog iskustva - jednako nemoguće, kao što nije moguće ni nastojanje kojim biste svoje zube pokušali natjerati da ugrizu sami sebe.

To je jednostavno iskustvo.

Ne postoji nešto ili netko tko doživljava iskustvo!

Vi ne osjećate osjećaje, ne mislite misli ili ne doživljavate osjete imalo više nego što čujete svoj sluh, vidite svoj vid ili njušite svoj osjet mirisa.

"Ja se dobro osjećam" znači da postoji osjećaj ugode.

To ne znači da postoji nešto što se zove "Ja", i nešto drugo što zovemo "osjećajem", pa kad se nađu
zajedno, tada ovo "Ja" osjeća nekakav osjećaj ugode.

Nema osjećaja, osim sadašnjih, i bez obzira na to kakav osjećaj bio prisutan, on jest to "Ja".

Nitko nije nikada pronašao "Ja" odvojeno od nekog postojećeg, sadašnjeg osjećaja, ili neko iskustvo odvojeno od "Ja" - to samo znači da je to dvoje ista pojava.

Kao posve filozofski argument, ovo je pravi guitak vremena.

Mi ovdje ne pokušavamo voditi "intelektualnu raspravu".

Svjesni smo činjenice da je iluzija svako odvojeno "Ja" koje oblikuje misli, i doživljava iskustvo.

Razumjeti ovo znači shvatiti da je život u cijelosti sastavljen od trenutaka, da ne postoji ni trajnost, a ni sigurnost te da ne postoji "Ja", koje se može zaštititi.

Jedna kineska priča govori o posjetitelju koji je došao velikom mudracu i zamolio ga: "Um mi nije smiren. Molim te, smiri moj um".

 Mudrac odgovori: "Izvadi svoj um (svoje Ja), stavi ga preda me i smirit ću ga".

Posjetitelj reče:
"Sve sam ove godine tragao za svojim umom, ali ga nisam pronašao".

"Eto", reče mudrac, "već je umiren!"

Pravi razlog zbog kojega ljudski život može biti tako strahovito iscrpljujući i frustrirajući nije u tome što postoje činjenice zvane smrt, bol, strah ili glad.

Ludilo nastaje kad te činjenice postanu prisutne, i kad se započnemo
okretati, vrpoljiti, bježati i zujati, nastojeći izvući svoje "Ja" iz tog iskustva.

Pravimo se da smo amebe, i nastojimo se zaštititi od života rascjepljujući se na dvoje.

Zdravlje, cjelovitost i upotpunjenost leže u spoznaji da mi nismo
razdijeljeni, da su čovjek i njegovo sadašnje iskustvo jedno, te da se ne može otkriti nikakvo odvojeno "Ja" ili um.

Sve dok u predodžbi ostaje da sam ja odvojen od svog iskustva, vlada zbrka.

Zbog toga nema ni svijesti o
iskustvu, ni njegova razumijevanja, a time ni stvarne mogućnosti da nam se ono približi.

Da bi se taj trenutak
shvatio, ja ne moram pokušavati odvojiti se od njega; moram ga biti svjestan čitavim svojim bićem.

Ovo nije nešto što bih ja trebao učiniti, kao što je odustajanje od toga da zadržavam dah na desetak minuta.

U stvarnosti, to je jedino što mogu učiniti.

Sve ostalo je ludost pokušavanja nemogućeg.

Da biste shvatili glazbu, morate je slušati.

Ali, tako dugo dok pri tome mislite: "Ja slušam ovu glazbu", vi je ne
slušate.

Da biste shvatili radost ili strah, morate ih biti u cijelosti i nepodijeljeno svjesni.

Tako dugo dok mu dobacujete razne pogrde, i govorite sebi: "Ja sam sretan", ili "Mene je strah", vi ga niste svjesni.

Strah, bol, tuga i dosada moraju i nadalje ostati problemi ako ih ne shvatimo, no njihovo razumijevanje zahtijeva jedinstven i nepodijeljen um.

To je zasigurno i značenje one neobične izreke, koja kaže: "Imaš li samo jedno oko, čitavo će ti
tijelo biti preplavljeno svjetlom".

 Alan Watts