Upisao:

mlabos

6. rujna 2019.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

656

PUTA

Megaliti – II. dio

Osim stiliziranih ljudskih likova, na megalitima je pronađen niz znakova i simbola među kojima ističemo piktograme u formi zmije, ptice, spirale, polumjeseca ili rogova te ljudskih stopa.

Avebury, Velika Britanija

Dekoracije

Osim stiliziranih ljudskih likova, na megalitima je pronađen niz znakova i simbola među kojima ističemo piktograme u formi zmije, ptice, spirale, polumjeseca ili rogova te ljudskih stopa.

Smatra se da su zmijama simbolički prikazana zemaljska strujanja, a pticama nebeska strujanja koja se, prema legendama, povremeno stapaju upravo preko kamenih spomenika na kojima su ugravirana.

Spirale nalik logaritamskoj spirali često se javljaju na megalitskim spomenicima na Malti, ali praktički identični prikazi urezani su po cijelom kompleksu u Newgrangeu u Irskoj.

Ženske stilizirane figure imaju oko vrata jednu ili nekoliko ogrlica, a najvjerojatnije se odnose na Božansku Majku ili Božicu Mrtvih.

Često su prikazane s poljodjelskim alatima.

Muške figure prepoznaju se po jednom zagonetnom predmetu, možda simbolu određene moći, ili po oružju koje nose na remenu.

Figure nedefiniranog spola, pored karakterističnog izgleda glave, ponekad imaju stilizirane ruke.

Moderna istraživanja

Osim nepoznatog odgovora na pitanje o starosti megalita, veliko nerazjašnjeno pitanje je i način njihova nastanka.

Nakon mnoštva hipoteza, zadnjih desetak godina uloženo je mnogo napora da se pokuša istražiti na koji način su izrađivani, transportirani i postavljani ti divovski monoliti.

Najznačajniji pothvat u tom pravcu bio je pokušaj izgradnje novog Stonehengea. Grupa znanstvenika i inženjera dobila je novčanu potporu za provedbu pokusa kojim su se trebale provjeriti dosadašnje hipoteze.

Tijekom rada snimljen je i dokumentarni film.

Nakon što se pokušalo barem u graditeljskom smislu realizirati određene hipoteze, na grandiozna megalitska ostvarenja počelo se gledati s više uvažavanja.

Za konop koji su pokušali izraditi od kore mladih stabala trebalo je previše vremena, pa su morali prijeći na današnje konope.

Umjesto monolita isklesanih kamenim sjekirama, upotrijebili su betonske replike. Pri pokušaju da pomaknu monolit, podmetnute drvene oblice samo su se zdrobile.

Potom su izradili tračnice od kvadratno izrezanih drvenih greda uz pomoć kojih je dvjesto ljudi kratkim trzajima uspijevalo vući monolit, ali tek nešto manje od jednog kilometra, dakle ni blizu trideset i dvama kilometrima kolika je bila pretpostavljena udaljenost između Stonehengea i kamenoloma.

Nakon dopremanja monolita, rupe za postavljanje u kamenito tlo također nisu kopali jelenjim rogovima, nego je to učinjeno bagerom.

Razrađena je cijela teorija kako ubacivanjem monolita u rupu olakšati njegovo kasnije podizanje.

Uz mnoštvo fizikalnih znanja o potpornjima i koloturima, replika monolita konačno je podignuta.

Znanstvenom interpolacijom utrošenog vremena došlo se do zaključka da bi takvim tempom, uz navedena ograničenja, za dopremanje i podizanje stotinjak monolita, koliko ih je ugrađeno u Stonehenge, trebalo barem 400 godina!

Nemoguće je zamisliti da je takvo što mogao izvesti neki primitivan narod bez civilizacijskog kontinuiteta.

Ako se tome pribroji nedaleki Avebury sa šestotinjak monolita, također prosječne težine 40 tona, i obližnja najveća umjetna humka u Europi, čuveni Silbury Hill, za čiju je izgradnju upotrijebljeno 250 tisuća kubičnih metara kamena, šljunka i zemlje, moramo se iznova zapitati o našim davnim precima.

Menhiri, kromlesi i dolmeni, najkarakterističnije od megalitskih struktura (o čemu je bilo više govora u prošlom broju), izrađeni od divovskih kamenih monolita u pretpovijesnom dobu čovječanstva, danas su postali spomenici svojim drevnim graditeljima.

Iako svaki lokalitet zasebno čuva dio zagonetke o svom porijeklu i namjeni, rasprostranjenost megalitskih struktura začuđujuće sličnih oblika na gotovo svim kontinentima postavlja pred povjesničare i arheologe nova, nerazjašnjena pitanja.ž

EUROPSKI MEGALITI

Cijela Europa od Portugala do nordijskih zemalja kolijevka je najrazličitijih megalitskih struktura.

Nalazimo ih u gotovo svim europskim zemljama, bilo kao usamljene menhire, skrivene dolmene, grandiozne megalitske grobnice ili opservatorije.

Manji primjerci pronađeni su i kod nas u Istri.

Nažalost, ovi lokaliteti nisu nigdje do kraja sustavno obrađeni.

Najprecizniji popis napravljen je u Francuskoj gdje njihov broj prelazi desetak tisuća. Spomenimo tek da je pronađeno oko 6000 dolmena i 5000 menhira.

Dodamo li tome velik broj uništenih megalita u srednjem vijeku, uvidjet ćemo da je megalitska sakralna arhitektura neopravdano zanemarena i zapostavljena.

Rekonstrukcija Stonehengea

Vanjski krug, promjera 88 m, formiran je od 30 velikih vertikalnih blokova, međusobno povezanih horizontalnim pločama: vertikalne su visoke 4,1 m, široke 1,5 x 2,5 m.

S unutrašnje strane nalazi se drugi krug od otprilike 49 menhira koji su manje visine od 1,5 m do 1,8 m.

Unutar tog kruga, prema središtu, nalazi se 5 gigantskih trilita od po dva vertikalna kamena i jednog horizontalnog iznad njih, koji su formirani u obliku potkove.

U središtu – fokusu, nalazi se jedan horizontalno postavljen kamen – žrtvenik ili oltar.

Izvan vanjskog kruga na udaljenosti od 30 m nalazi se jedan usamljeni vertikalni blok visine oko 5 m.

To je astronomski kamen (Heel Stone) podignut u smjeru sjeveroistoka, na mjestu na kojem se već 4000 godina može, sa žrtvenika, gledati izlazak Sunca na ljetni solsticij.

Uokolo cijelog spomenika postoji jarak koji čini krug polumjera 114 m.

U unutrašnjosti jarka smješteno je 56 rupa, nazvanih Aubreyjeve rupe, koje imaju ulogu kamenog sata.

Pomoću njih se mogu predvidjeti s gotovo apsolutnom točnošću pomrčine Mjeseca u rasponu od 300 godina, koje nastaju za vrijeme zimskog solsticija, a to se ponavlja svakih 19 godina.

U blizini njih nalaze se dva osrednja kamena, postavljena dijametralno u odnosu na središte cijelog spomenika, te dva brežuljka također u dijametralnom položaju, koji zajedno s ta dva kamena čine ono što se naziva četiri godišnja doba.

Gochang-gun, Južna Koreja

Montana, Sjedinjene Američke Države

New Hampshire, Sjedinjene Američke Držav

Saqsaywaman, Peru

Sodo , Etiopija

Altaj , Rusija

Dolina rijeke Loire, Francuska

Sylt, Njemačka

AFRIČKI KONTINENT

Istraživanja megalitskih struktura na području Afrike do sada gotovo da i nije bilo. Najnovija otkrića pokazuju, međutim, da pojedinačnih menhira ima u Maroku i Etiopiji, znatan broj kružnih kromlesa u Gambiji, a Nabta Playu u Egiptu nazivaju Stonehengeom u Sahari.

RUSIJA I DOLINA INDA

Značajan broj megalita, pojedinačno ili u skupinama, nalazimo i na području Rusije. Najveća skupina sastoji se od čak 580 megalita.

Broj poznatih megalita iznosi do 3000 dolmena i drugih struktura, a svake se godine otkrivaju novi megaliti.

Megaliti u Indiji ograničeni su na područje Coorg u Karnataki u jugozapadnoj Indiji, području danas poznatom po uzgoju kave.

AZIJA I OCEANIJA

Jedan od najvećih menhira u Koreji visok je 4,5 m i širok 2 m.

Vjerojatno je služio kao granični kamen ili se upotrebljavao u obredne svrhe.

Izgledom je poput bodeža koji se na tom području koristio u brončano doba.

Rapa Nui, Uskršnji otok, nalazi se na pola puta između Tahita i Čilea.

Mnogi od ostataka te kulture, kao što su megalitske statue zvane moai koje se nalaze uokolo otoka, predmet su velikog zanimanja i nagađanja.

SJEVERNA AMERIKA

Širom Nove Engleske nalazimo megalitske strukture nazvane kamenim odajama o čijoj se starosti i namjeni može samo nagađati.

JUŽNA AMERIKA

U Južnoj Americi postoje brojne megalitske strukture golemih, neobično oblikovanih kamenih blokova koji savršeno naliježu jedni na druge.

Očito je da su njihovi graditelji poznavali posebnu tehniku savršene obrade i transporta kamena.

Autor: Atila Barta

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!