Svi ti ogorčeni, bijedni, usamljeni ljudi
što se osjećaju uskraćeno,
iznevjereno od svijeta,
oni okrivljuju život,
okrivljuju okolnosti,
okrivljuju druge…
dok su ustvari
oni
totalno odbojni,
pokorno neoriginalni,
kukavni i nepokretni,
utonuli u samosažaljenje,
ništa ne rade kako treba,
i dalje se osjećaju jalovo,
šireći zemljom svoje jadikovke,
svoje mržnje …
beživotnih očiju
u središtu ničega,
ti milioni ljudskih grešaka,
idući iz dana u dan
iz noći u noć,
kroz svoje kastrirane nagone,
što vrijeđa samu zemlju,
vrijeđa sve živo,
ta pustoš,
užas sve te
pustoši,
MASE.
Charles Bukowski
bglavac
irida
edin.kecanovic
