Upisao:

mlabos

30. ožujka 2021.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

848

PUTA

MAHABHARATA - Udyogaparvan 4

Karna mu iskaže poštovanje pa uzvrati: O moćnoruki, ti koji sve znaš, zašto me pokušavaš zavarati? Uzrok smo skoromu uništenju Zemlje upravo mi: Šakuni, ja, Duššasana i kralj Duryodhana. Nesumnjivo nam predstoji velika i užasna bitka i zemlja će se pokriti krvavom kaljužom.

Karna mu iskaže poštovanje pa uzvrati: O moćnoruki, ti koji sve znaš, zašto me pokušavaš zavarati? Uzrok smo skoromu uništenju Zemlje upravo mi: Šakuni, ja, Duššasana i kralj Duryodhana.

Nesumnjivo nam predstoji velika i užasna bitka i zemlja će se pokriti krvavom kaljužom. Kraljevi i kraljevići, Duryodhanine pristaše, nestat će u ognju oružja i otputit će se u Yamino carstvo. Madhusudano, pojavila su se mnoga užasna priviđenja i grozna znamenja od kojih se kosa dizala na glavi. Najavljivala su poraz Dhrtaraštrovića i Yudhišthirinu pobjedu. Strašni planet žestoka sjaja Šanaišćara[32] ugrožava zviježđe Rodini[33] da bi nanio zlo zemaljskim stvorenjima.

Planeta Angaraka[34] kreće se u svojemu kruženju prema zviježđu Đyeštha[35] i približava se Anuradhi[36] nagovještavajući veliki pokolj prijatelja. Strašna se nesreća primiče Kuruima. Grabljivac[37] ugrožava zvježđe Ćitra.[38] Mrlja na Mjesečevu kolutu promijenila je svoje mjesto, a Rahu se približava Suncu. Meteori padaju s neba uz tutanj i potres, a bunari u taboru Duryodhanine vojske puštaju urlike poput golemih bikova.

Bogovi prosipaju kišu krvi i mesa na njegove vojnike, a u nebesima se može vidjeti kako se iznenada pojavljuju blistave građevine od pare s visokim zidovima i dubokim rovovima. Oko Sunčeva kruga može se vidjeti crn prsten. Strašne ptice crnih krila i crvenih nogu lebde svečeri nad taborom Kurua. Ptice sa samo jednim krilom, jednim okom i jednom nogom puštaju užasne krikove. Duryodhaninim vojnicima omrznuli su najprije brahmani, a onda i učitelji i odane sluge. Sve je to predznak strašne pogibelji.

Imao sam priviđenje, neoborivi junače, u kojemu vidjeh Yudhišthiru kako ulazi u dvoranu s tisuću stupova, a uz njega stupahu njegova braća. Na svima bijahu bijele krune i bijele odore i ukazaše mi se kako sjede na bijelim prijestoljima. A ti si u tom prikazanju, Đanarddano, bio zabavljen prekrivajući oružjem zemlju natopljenu krvlju. Neizmjerno moćni Yudhišthira penjao se za to vrijeme na gomilu kostiju jedući, zadovoljan, payasu na maslacu iz zlatnoga pehara. Siguran sam da ću uz ostale kraljeve i kšatriye ući u oganj Gandive.

Krišna odvrati: Doista, uništenje je Zemlje na pragu ako se moje riječi ne prime za tvoje srce. Kada svim stvorenjima dođe sudnji dan, onda zlo, viteže, uzima lik dobra i više ne izlazi iz srca.

— Krišno — odvrati Karna — ako preživim veliku bitku koja nam predstoji, opet ću te vidjeti. Ako ne preživim, vidjet ćemo se zasigurno na nebu. Neporočniče, ja, evo sada, osjećam da ću te tek tamo susresti.

I izrekavši to, Karna čvrsto prigrli na prsa Madhavu. Krišna mu onda dade dopuštenje da može otići a on se pope na svoja kola prekrivena zlatom i potišten pođe natrag sa mnom.

Tada Kunti malo porazmisli pa se odluči i pođe na svetu rijeku Gangu. Kada stiže na obalu, začu kako njezin sin, istinoljubivi i darežljivi Karna, pjeva vedske himne. Stajala je tako u molitvi sve dok mu Sunčeve zrake ne ogrijaše leđa, a onda se Karna okrenu i vidje Kunti pa se začudi. On po običaju sklopi ruke iskazujući joj tako svoje poštovanje pa reče: Ja sam Karna, svijetla gospo, sin Radhe i Adhirathe. Zdrava bila, reci mi zašto si došla i što mogu učiniti za tebe?

Kunti mu odgovori: Ti si Kuntin sin, a ne Radhin, a otac ti nije Adhiratha. Ti nisi, Karno, ugledao svijet u staležu suta, vjeruj mi! Govorim ti istinu! Još dok sam bila djevojka i neudana, dobila sam nezakonita sina. Ti si prvi plod moje utrobe! Rođen si u Kuntibhođinu dvoru, mili moj sine, a Surya, tvorac svjetlosti, tvoj je otac.

Sine moj Karno, ti si rođen u dvoru mojega oca, a kada si se rodio, bio si u oklopu i imao si u ušima naušnice. Tvoja je ljepota bila zapanjujuća. Ali ti ne znaš svoje porijeklo i zato služiš Dhrtaraštrine sinove, a svoju braću ne prepoznaješ. To nije pravo, sine moj! Zato neka danas Kurui budu svjedoci saveza između Karne i Arđune i neka vam se, kada budu vidjeli da su se braća izmirila, nečasni rođaci poklone.

U taj tren Karna začu glas pun ljubavi koji je dopirao iz Sunčeva koluta. Bio je to Suryin glas koji se iz velikih daljina obraćao svojemu sinu svom svojom očinskom ljubavlju. Glas mu reče: O Karno, Kunti ti je rekla istinu! Učini kako te mati savjetuje, bit će to za tvoje dobro.

No Karna ostade vjeran istini usprkos majčinu i očevu nastojanju i njegovo se srce ne pokoleba. On odgovori: Kšatriyska gospo, ne mogu prihvatiti to što želiš jer ne osjećam da mi vrlina dopušta da učinim što takvo. Grijeh je to što si mi učinila jer sam zbog toga izgubio svoje ime. Premda sam rođen kao kšatriya, nisam primio obredni blagoslov kšatriye. Taj grijeh tebi pripisujem.

Imam li neprijatelja koji bi mi mogao nanijeti veće zlo? Nisi tada imala nikakve milosti prema meni, a danas želiš da poslušam tvoju zapovijest. Nikada prije nisi mislila o mojemu dobru, kako bi to svaka majka morala činiti, a sada se radi svojega dobra meni obraćaš.

Ako ja danas odem Pandavama, tko neće reći da sam to učinio zbog straha? Nitko me nije znao kao njihova brata i što bi kšatriye rekli sada, u predvečerje bitke? Došlo je vrijeme da pokažu svoju vjernost oni koje je Duryodhana štitio i uzdržavao. Ja ću ostati uz njega i po cijenu života i borit ću se protiv tvojih sinova, a uz Dhrtaraštrine, svom svojom snagom i vještinom.

Zar bih ja, koji sam od Dhrtaraštrinih sinova primio sve počasti i blagodati, sada morao iznevjeriti njihovo prijateljstvo? Zar da ih izdam sada, prije same bitke, ja koji sam ih na to nagovarao? Zar od toga može biti crnje i gore nevjere? Ali ja ipak ne mogu dopustiti da me uzalud moliš. Zato neću pobiti sve tvoje sinove premda bih to mogao. Ja ne govorim laži. Ovo ti obećavam: U ovome boju moramo poginuti ili ja ili Arđuna. Samo ću se s njime sukobiti, a kada ubijem Arđunu, steći ću velike zasluge. Ako ja poginem umjesto njega, steći ću pak veliku slavu. Slavna gospo, ratnička majko, tebi će svakako ostati pet sinova. Poginem li ja, bit će ih pet s Arđunom, pogine li Arđuna, bit će ih pet sa mnom.

Kunti se nije usudila ništa odgovoriti. Samo je, šuteći, zagrlila svojega prvjenca vidjevši kako je ostao nepokolebljiv. Samo mu je rekla na rastanku: Sudbina je svemoćna i neumitna! Istina je, Karno, da će propast snaći Kurue, čak i da ubiješ Arđunu. Ti si mi obećao da su četvorica mojih sinova sigurna od tvoje ruke i neka ti, kada započne boj, to ostane u sjećanju. Budi mi blagoslovljen i zdravlje neka te služi!

Karna joj odvrati: Neka bude tako! — i svatko od njih dvoje ode svojim putem.

Kada je stigao u Upaplavyu, Krišna dođe pred Pandave i izvijesti ih o svemu što se dogodilo, a zatim su dugo sjedili i vijećali. Potom Šauri ode u svoje odaje da se odmori. Kada se opet sastaše s Krišnom, Pandave se počeše dogovarati što da učine.

Onda Yudhišthira upita: Što su rekli starješine Kurua kada je Duryodhana ostao pri svojemu da produži stranputicom?

Vasudeva će na to: Kada se Duryodhana stao smijati na moje riječi, Bhišma mu reče: Prvače među Bharatama, Pandu je dobio tri sina. Tvoj se otac, Duryodhano, rodio slijep i zato nije mogao postati kralj. Kralj je postao plemeniti i proslavljeni Pandu i zato očevina pripada i njegovim sinovima. Gospodine, ne izazivaj sukob, nego im daj polovicu zemlje. Dok sam ja na životu, nitko drugi nije pozvan da vlada. Poštuj moj savjet jer ja želim samo mir među vama.

Kada Bhišma ušutje, javi se Drona: Ne govorim ti ovo iz kukavičluka, niti iz želje za blagom: Bhišma je to od čijega blaga ja živim, a nisi ti, prvače među Bharatama! Drona mora biti ondje gdje je i Bhišma. Daj Panduovim sinovima polovicu kraljevstva, gospodine. Bio sam učitelj i njima kao i tebi. Istina je da je Arđuna za mene isto što i Ašvatthaman.

Kada reče svoje sjajni Drona, vrli se Vidura, uvijek odan istini, okrenu svojemu stricu Bhišmi i pogleda ga u lice pa kaza: Devavrato, počuj što ću ti reći: Kako Tvorac načini svoje tvorevine tako ih opet i uništi. Ne čini kao on! Ne budi ravnodušan gledajući pred sobom propast svojega plemena! Ako ti se pomračio razum zbog ovoga općega pokolja koji nas očekuje, ti idi u šumu i povedi sa sobom mene i Dhrtaraštru.

Ili još danas veži ovoga zlikovca Duryodhanu kojemu je jedina mudrost prijevara i vladaj skupa s Panduovim sinovima i čuvaj ovu kraljevinu. Smiluj se, tigre među kraljevima! Savjetovala je Duryodhanu i kraljevna Gandhari, a onda stari vladar Dhrtaraštra prozbori svojemu sinu: Saslušaj me, sine Duryodhano, i ako imaš imalo poštovanja prema svojemu ocu, učini kako ti je rečeno. Soma, gospodar stvorenja, bio je prvi začetnik roda Kurua.[39] U šestome koljenu rodi se Yayati, Nahušin sin, koji je imao šest sinova.

Bili su ponajbolji među kraljevskim mudracima. Jedan je od njih bio gospodar Yadu, prvorođenac, vrlo moćan. Mlađi do Yadua bio je Puru, začetnik naše loze. Yadu bijaše obdaren velikom snagom i vještinom, ali prepun oholosti i nerazuman. Taj praotac Yadava ponižavao je sve kšatriye. Ponosan na svoju snagu, nije se držao očevih savjeta. Bijaše nepobjediv u boju i vrijeđao je i oca i brata. Na ovoj zemlji opasanoj morem s četiriju strana on potčini sebi sve i postade najmoćniji vladar, a stolovao je u gradu nazvanu po slonu.[40] Njegov se otac Yayati silno razgnjevi i prokle toga svojega sina, a i svu njegovu braću koja su pristajala uz njega i protjera ga iz kraljevstva. Pošto je prokleo svoje sinove, on postavi na prijestolje Purua koji bijaše pokoran svojemu ocu i njemu najmiliji. Čak se i prvorođenac može izostaviti i na prijestolje se mogu postaviti mlađi zbog svojega poštovanja prema starijima.

— I djed mojega oca, Pratipa, dobio je tri sina nalik na tri božanstva, slavna širom svijeta. Devapi je bio najstariji, Balhika srednji, a Šantanu bistroumni i najmlađi bijaše moj djed. Vrli je Devapi bio istinozborac i uvijek zaokupljen dvorenjem svojega oca, ali je taj najbolji od kraljevića imao kožnu bolest.

Devapi bješe omilio građanima i podanicima iz pokrajina, poštovali su ga čestiti i iskreno voljeli i mladež i stariji. Slobodouman i nepokolebljivo odan istini, činio je dobro svakome stvorenju. Bijaše poslušan i svojemu ocu i brahmanima. Među braćom vladala je neizmjerna ljubav. Kada dođe vrijeme, kralj Pratipa dade da se sve pripremi kako to nalažu svete knjige da bi svojega sina Devapija okrunio za svojega nasljednika. Ali tome se usprotiviše i brahmani, a i svi stariji građani i stanovnici pokrajina.

Kada stari kralj sazna za to, obuze ga teška tuga i glas mu je drhtao od suza. Usprkos svim svojim vrlinama Devapi bi isključen iz nasljedstva zbog svoje kožne bolesti. Bogovi ne odobravaju da kralj ima tjelesnu manu a brahmani to znaju. Rastužen jadom svojega oca Devapi se povukao da živi u šumi. Balhika je odbio primiti očevo prijestolje jer je od majčina oca naslijedio bogatu kraljevinu, i tako, uz njegovo dopuštenje, Šantanu preuzme prijestolje svojega oca.

— Ja sam najstariji, Bharato, ali zato što sam slijep ne mogu biti kralj. Bistroumni Pandu preuzeo je moje mjesto premda bješe mlađi od mene, iako se pritom mnogo dvoumio. Nakon njegove smrti prijestolje nasljeđuju njegovi sinovi. Ako ja ne mogoh prvi dobiti kraljevstvo, kako ga onda možeš ti prisvajati. Ti nisi kraljev sin i ne možeš imati prava na kraljevinu. A ti ipak želiš oteti ono što je tuđe. Izbij to sebi iz glave i vrati polovicu kraljevstva i sve što ide uz njega. Samo se tako možeš nadati da ćete ti i tvoja braća poživjeti.

Na kraju Vasudeva reče: Ali ni Bhišmini savjeti, ni Gandharini prijekori, a ni Dronine, Vidurine i Dhrtaraštrine riječi ne mogahu prizvati k pameti toga nerazumnika.

Kada je Yudhišthira saslušao Đanarddanu, on pred njime oslovi svoju braću: Čuli ste što se zbilo na dvoru Kurua gdje su se svi Kurui bili okupili. Razumjeli ste njegove riječi. Zato dižite moju vojsku i postrojte je u bojni poredak! U nas je sedam akšauhini koje smo skupili pa čujte imena odličnika koji će njima zapovijedati: Drupada, Virata, Dhrštadyumna, Šikhandin, Satyaki, Ćekitana i Bhima. Ti će junaci voditi moju vojsku, oni poznaju Vede, neustrašivi su, održali su i najteže zavjete, a skromni su i razboriti i svaki je od njih vrstan ratnik.

Onda se obrati Sahadevi, najmlađemu od braće: jednoga od te sedmorice odabrat ćemo za glavnoga zapovjednika. On se mora moći suočiti sa starinom Bhišmom koji je poput ognja kojemu su strijele plamenovi. Što ti misliš, tko je najpodobniji da ponese tu odgovornost?

— Uzmimo kralja Viratu — odgovori Sahadeva. — On nam je pomogao u nevolji, a moćan je, odan vrlini, vičan oružju i neodoljiv u boju.

— Meni se čini da bi kralj Drupada bio najpogodniji — reče Nakula kada njega upitaše. — On je u iskusnim godinama, mudar je, hrabar, a odlikuje se i snagom i porijeklom.

Yudhišthira potom upita Arđunu, a ovaj odgovori: Trebalo bi da Dhrštadyumna vodi vojsku. On, koji je rođen da donese propast učitelju Droni i može obuzdati svoje strasti, jedini može stati pred Bhišmu.

Tada se javi Bhima: Kralju, govorili su i mudraci, a i naši stari da je Šikhandin došao na svijet samo da bi ugasio Bhišmin život. Ja bih zapovjedništvo predao njemu. Mislim da nitko drugi neće pobijediti Bhišmu.

Pravednik Yudhišthira na kraju upita lopočookoga Krišnu, a ovaj kaza: Svatko od spomenutih ratnika bez straha bi vodio vojsku, svaki je vrijedan da bude odabran, a moje je mišljenje da zapovjednikom imenujete Dhrštadyumnu.

Kada to Krišna reče, svi se kraljevi razveseliše i stadoše klicati, a vojska se pokrenu i jedan drugom govorahu: Ustaj! Ustaj! — Na sve strane trubili su slonovi, a njisak konja miješao se s treskom kolnih kotača, rikom rogova i školjki i tutnjavom doboša. Uskomešana je vojska hučala kao silna morska plima na dan mladoga Mjeseca. Doista je izgledalo da graja tih veselih ratnika doseže do samih nebesa.

Panduovi sinovi darivahu zlatom i govedima brahmane koji su obilazili oko njih izričući im svoje blagoslove, a onda potjeraše svoja kola okićena dragim kamenjem. Za njima krenuše kralj Virata, Drupadin sin, Sušarman, Kuntibhođa i Dhrštadyumnin sin, a poslije njih četrdeset tisuća bojnih kola, petputa toliko konjanika, desetputa toliko pješaka koliko bješe konjanika i šezdeset tisuća ratnih slonova.

Kada s vojskom u bojnome poretku Pandave stigoše na ravnicu Kurukšetre, silni bojovnici duhnuše u svoje školjke. Duhnuše u školjke i Krišna i Arđuna, a kada jeknu gromoviti glas školjke zvane Panćađanya, svekolika se vojska razveseli. I nebo i zemlja i more zaječaše od rike školjki, grmljavine bubnjeva i ratnih pokliča lakorukih i žustrih bojovnika.

Onda kralj Yudhišthira naredi da se za logorište odabere ravno i hladovito mjesto gdje ima obilje trave i goriva. Dhrštadyumna iz roda Pršata i Yuyudhana nazvan Satyaki izmjeriše tlo na kojemu će udariti tabor. Onda za savezničke kraljeve podigoše stotine i tisuće skupocjenih šatora zaštićenih od svakoga napada i obilno opremljenih svim potrepštinama i gorivom, a svaki je bio nalik na palaču. Okupiše se stotine i stotine vještih radnika koji su bili u stalnoj službi te vidara i ranara, vrsnih znalaca svoje nauke, koji bjehu dobro opremljeni svime i svačime što bi im moglo zatrebati.

Kralj Yudhišthira naredi da se u svaki šator smjeste čitava brda lukova, tetiva za lukove, oklopa i svakojaka oružja, meda, masla, laka istucanog u prah, posuda s vodom, stočne hrane, potpale i ugljena, teški ratni strojevi, dugačka koplja, prsni oklopi, sablje i tobolci. Mogli su se vidjeti bezbrojni slonovi, golemi kao brjegovi, oklopljeni čeličnim pločama sa šiljcima. Svaki od njih mogao se tući sa stotinama i tisućama. Saznavši da se na toj ravnici podiže logor, Bharato, svi saveznici Pandava krenuše da im se pridruže.

Kada je Krišna otišao s dvora Kurua, kralj Duryodhana oslovi Karnu, Duššasanu i Šakunija pa im reče: Kešava je otišao Pandavama ne postigavši ono što je naumio. Svakako će, onako srdit, nagovoriti Pandave da krenu u bitku. Ne dangubite, nego se pripremajte za okršaj!

Idućega jutra kralj Duryodhana rasporedi i postroji svoju vojsku koja je brojala jedanaest akšauhini. Podijelio je svoje ljude, slonove, kola i konje prema njihovoj snazi i sposobnosti, pa ih je premještao i raspoređivao. Kao zaštita uza svaka bojna kola išlo je deset slonova, uz svakog slona bilo je deset konjanika, a uza svakog konjanika deset pješaka.

Odvojio je i pričuvu koja će služiti za popunu razbijenih odreda i tu bješe uza svaka bojna kola priključeno po pedeset slonova, uz svakog slona išlo je stotinu konjanika, a uza svakog konjanika sedam pješaka. Pet stotina kola i jednako toliko slonova, tisuću petsto konjanika i dvije tisuće pet stotina pješaka[41] čine jednu senu, deset sena jedna su prtana, deset prtana čine jednu vahini, ali se u običnome govoru nazivi vahini, prtana, sena, dhvađini, sadini, ćamu, akšauhini i varuthini upotrebljavaju naizmjenice.

Tako je oštroumni Kaurava uredio svoju vojsku. Na objema stranama bješe ukupno osamnaest akšauhini. Jedanaest ih je bilo u vojsci Kurua, a sedam u vojsci Pandava. Po jednu akšauhini Duryodhana je povjerio svakome od velikih ratnika Kripi, Droni, Šalyi, Đayadrathi, Sudakšini, Krtavarmanu, Ašvatthamanu, Karni, Bhurišravasu, Šakuniju i jakome kralju Bahliki. Svakoga dana i svakoga časa pozivao bi ih da se s njima posavjetuje i da im, uvijek iznova, izrazi svoje poštovanje. Tako svi ti ratnici i njihovi sljedbenici postadoše naklonjeni i voljni učiniti za kralja sve što bi mu ugodilo.

Onda Duryodhana stade pred staroga gospodina Bhišmu, a za njim dođoše i svi ostali kraljevi. Duryodhana sklopi ruke i pokloni se pa mu kaza: I najveća se vojska rasprši u boju poput mrava ako nema dobra vojskovođe. Ti si među nama kao sunce među nebeskim tijelima, kao Mjesec za sočne biljke,[42] kao Kubera među yakšama ili kao Indra među bogovima. Budeš li nas ti vodio, bit ćemo kao bogovi pod Indrinim okriljem. Neće nas moći pokoriti čak ni nebesnici. Slijedit ćemo tebe kao što telad slijedi bika predvodnika.

Bhišma će na to: Neka bude tako, Duryodhano, ali ovo moraš znati: Meni su Panduovi sinovi dragi kao što si i ti.

Dužnost mi je misliti i na njihovo dobro, ali ću se boriti na tvojoj strani jer sam dao riječ da će tako biti. Izuzev Dhananđaye ja ne znam ni jednoga ratnika na svijetu koji mi može biti ravan. Silom svojega oružja mogu sa svijeta ukloniti i bogove, i asure, i rakšase, i ljude, ali ne mogu ubiti Panduove sinove. Umjesto toga svakoga ću dana pobiti deset tisuća njihovih ratnika. Nastojat ću ih na taj način pobijediti ako me, prije nego što izvršim svoj naum, ne ubiju u boju. Kuntin sin Dhananđaya hitra je uma i znana su mu nebrojena nebeska oružja, ali se taj Panduov sin nikada neće otvoreno sukobiti sa mnom.

— Imam još jedan uvjet — nastavi stari ratnik — i pošteno je da ti ga kažem prije no što primim zapovjedništvo nad tvojom vojskom. Karna se sa mnom uvijek nadmeće u vještini pa neka se zato najprije bori on. Mogu biti prvi i ja, ali se obojica istodobno nećemo boriti.

— Kralju — na to će Karna — sve dok živi Gangin sin, ja se neću boriti. Kada Bhišma padne, borit ću se s nositeljem Gandive.

Tada Duryodhana imenova Bhišmu za vrhovnoga starješinu vojske Kurua i razdijeli bogate poklone. Potom kralj naredi a tisuće svirača radosno udariše u bubnjeve i duhnuše u školjke. Začuše se mnogobrojni lavlji urlici ratnika, a sve se životinje u taboru u jedan mah javiše svaka svojim glasom. I, premda nebo bijaše vedro, padnu iz njega krvava kiša i raskalja tlo.

Puhnuše siloviti zračni vrtlozi, a zemlja se potrese. Od urlika slonova ratnička se srca sneveseliše. Bestjelesni glasovi čuli su se s neba po kojemu su bljeskale zvijezde padalice. Kralj Kurua stiže na čelu svoje goleme sile na Kurukšetru. Kralj je Yudhišthira u taboru Pandava okupio starješine svojih akšauhini i Dhrštadyumnu postavio da svima zapovijeda jer on bijaše rođen iz žrtvenoga ognja da učitelju Droni donese smrt. Arđunu postavi da bude nad svima njima, a naočiti i bistroumni Krišna prihvati se dužnosti Arđunina kočijaša i vodiča.

Stariji Krišnin brat Balarama vidje da će se odigrati sudbonosna bitka i dođe u logor Pandava. Pojavi se pred njima obučen u plavu svilu, veličanstven poput lava. Krišna, Pandave, a i svi ostali radosno mu poželješe dobrodošlicu, a Balarama se pokloni kraljevima Virati i Drupadi pa sjede do Yudhišthire.

— Ovaj je užasni pokolj neumitan — započe on — i sudba je tako odredila. Ne vjerujem da se ikako može izbjeći. Nadam se da ću vas poslije toga okršaja opet vidjeti žive i zdrave. Nema nikakve sumnje da je svemu kšatriystvu na svijetu došao suđeni čas. Dok bijasmo nasamo, ja sam Krišni često govorio: Madhusudano, treba se na jednak način ophoditi s onima koji su s tobom u jednakome srodstvu. Duryodhana nam je rod jednako koliko i Pandave i zato im pruži podjednaku pomoć.

Ali, tebi za ljubav, on se ne osvrtaše na moje riječi iako sam ih često ponavljao. On je radi Dhananđaye svim srcem prionuo uz vašu stranu i ja mislim da je Pandavama pobjeda osigurana jer tako želi Vasudeva. Što se mene tiče, ja ne želim ni pogledati na ovaj svijet ako Krišna nije na mojoj strani.

Zato i podržavam sve što on naumi učiniti. Moji osjećaji prema Bhimi isti su kao i prema Duryodhani. Obadvojica su moji učenici i u borbi topuzom. Zato sada odlazim među isposnike na obali Sarasvati. Ja ne mogu s mirom gledati kako Kurui propadaju. — I rekavši to, jakoruki se Rama oprosti od Pandava i nagovori svojega brata da ga ne ispraća te tako krenu na put na svete vode.

A kralj Durvodhana pozva Karnu, Duššasanu i Subalina sina Šakunija na vijećanje, a onda oni pozvaše Uluku, Šakuni jeva sina, pa mu u povjerenju ovako rekoše: Uluko, kockarev sine, pođi k Pandavama i ponovi im ove moje riječi pred Vasudevom: Na pomolu je strašni boj između Pandava i Kurua koji se već tako dugo očekuje. Izvršite sada ono što ste se zaklinjali da ćete učiniti!

— A kralju Yudhišthiri moraš ovako poručiti: Ti govoriš jedno, a činiš sasvim drugo! Ti se prema svojoj rodbini ophodiš kao onaj mačak iz basne koji se prenemagao da je isposnik kako bi se lakše gostio lakovjernim miševima. Tvoja miroljubivost i učenje svetih knjiga samo ti služe da bi ih pokazivao pred svijetom. Ostavi se licemjerja, kralju, i čini ono što mora činiti svaki kšatriya. Najponiznije si moljakao samo pet sela od mene pa smo ti i tu molbu odbili jer smo te samo tako mogli privoljeti na bitku i razljutiti Pandave.

— A Vasudevi ovako kaži pred Pandavama: Uzmi opet na sebe ono obličje koje si nam prikazao na dvoru Kurua. Čarobnjačke varke i lukavštine mogu izazvati strah, ali u onome tko stoji naoružan za boj i spreman za okršaj mogu samo raspaliti bijes.

I mi se pomoću opsjena možemo popeti na nebo, podići u zrak pa čak i prodrijeti u donja područja ili u Indrin grad. I mi možemo prikazati naše tijelo u mnogo raznovrsnih oblika. Velika je slava, Krišno, koja širom svijeta krasi tvoje ime, ali ti je nisi ničime zaslužio. Sada će se pokazati uškopljenicima mnogi koji nose vanjske znakove muževnosti. — I rekavši to, kralj se Duryodhana glasno nasmija.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!