Upisao:

mlabos

29. ožujka 2021.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

770

PUTA

MAHABHARATA - Udyogaparvan 3

Naslušao se Duryodhana na tom vijećanju Kurua mnogočega što mu se nije sviđalo. On napokon odgovori snažnome Krišni: Madhusudano, ti me ovdje pred svima okrivljuješ samo zato što voliš Pandave. Osuđuju me i kralj i djed i učitelj i Vidura, ali me ostali kraljevi na krive nizašto. Ja na sebi ne vidim ni najmanjega grijeha.

Sjetite se da su Pandave izgubili u igri kockom koju su radosno prihvatili i da je Šakuni dobio njihovu kraljevinu. Što sam ja tome kriv? Ja sam naredio da im se vrati blago koje su izgubili. Zar može biti naša pogrješka što su oni još jednom zaigrali i izgubili tako da su morali u šumu u progonstvo?

Zašto oni, Krišno, premda slabi, traže sukob s nama? Kakvo smo im zlo učinili? Mi se nećemo prikloniti ni pred samim Indrom, a o Pandavama da i ne govorim. Još dok sam bio mlad, naši su nam roditelji učinili žalosnu nepravdu i dodijelili su, ne znam zbog čega, dio kraljevstva onima koji na to nemaju nikakvo pravo. Ja sam onda nevoljko pristao na to. Izgubili su svoj dio na kocki i ja odbijam da im ga vratim. U svemu tome ja sam potpuno nevin.

Ali im ne dam ni pedalj zemlje! Ne dam čak ni toliko koliko može stati na vrh igle. Dužnost je kšatriye da padne na bojištu i da izdahne na postelji od strijela. Ja sam na to pripravan. Tko je rođen u plemenitom rodu i podvrgao se dužnosti kšatriye, zar će se pokloniti pred neprijateljem samo da bi spasio život?

Krišni oči bjehu zakrvavljene od gnjeva dok je razmišljao o tim njegovim riječima. Onda mu pred svima odgovori: Želja ti je da dobiješ postelju od strijela! Ispunit će ti se! Ni ti, a ni oni koji te savjetuju nećete morati dugo čekati na to. Uskoro će se zbiti veliki pokolj. Bezumniče, ti misliš da u onome što si učinio Pandavama nema ničega vrijedna osude!

Neka svi ovi kraljevi koji su se ovdje sabrali presude govorim li istinu ili ne: Iz ljubomore na uspjeh velikih Pandava ti si, uz pomoć svojega ujaka Šakunija, pripremio zavjeru. Bi li se itko drugi mogao ponijeti onako kako si se ti prema ženi svojega brata? Dok ste bili još dječaci, utrošio si mnogo truda kako bi Pandave žive spalio. Pokušavao si ih ukloniti na sve načine: i otrovom i zmijama i vatrom.

Dok je sin iz roda Dašarha tako zborio, Duššasana se obrati nepomirljivome Duryodhyni: Brate moj, ne budeš li svojevoljno zaključio mir, Kurui će te svezanih ruku i nogu predati Yudhišthiri!

Na te bratove riječi opaki, bestidni, nepokoreni, drski i tašti Duryodhana ustade sa svojega sjedišta dišući šištavo poput goleme zmijurine i, ne obazirući se na Viduru, kralja Dhrtaraštru i sve ostale, napusti dvor, a njegov brat, svi njegovi savjetnici i kraljevi koji bjehu njegove pristaše, pođoše za njim.

Gledajući Duryodhynu kako srdit napušta dvor, Šantanuov sin Bhišma reče: Vidim, Đanarddano, da je došao sudnji čas svim ovim kšatriyama i kraljevima koji idu zaslijepljeni za Duryodhanom i njegovim savjetodavcima.

Krišna se onda obrati svima onima što ostadoše s Bhišmom i Dronom: Starješine roda Kurua krivi su za veliki prijestup jer nisu silom osujetili ovoga zloga kralja i nisu ga uhvatili i vezali. Uradite li to, još uvijek sve može izići na dobro. Da bih učinio dobro svojoj rodbini, ja sam pogubio Kamsu, Ugrasenina sina, kojega su rođaci izopćili jer je preoteo prijestolje od svojega oca. I sve su Yadave, Vrišniji i Andhake otada uznapredovali i žive sretno, odbacivši jednoga za dobrobit cijeloga plemena.

Na to će Dhrtaraštra mudrome Viduri: Dovedi nam, Viduro, bistroumnu Gandhari. Možda će nju bjesomučnik Duryodhana htjeti poslušati. Možda će ona uspjeti urazumiti našega sina.

Vidura posluša i dovede Gandhari, a onda, na njezin zahtjev ode i dovede natrag Duryodhanu kojemu se od jarosti oči bjehu podlile krvlju.

Vidjevši da joj je sin sasvim zastranio, Gandhari mu kaza: Sine moj Duryodhano, poslušaj moje riječi jer mogu biti samo na korist i tebi i tvojima. Samo ti možeš svima donijeti sreću, i to ako se izmiriš, a to je moja najusrdnija želja. Isto žele i Bhišma i tvoj otac, a i svi oni koji ti žele dobro. Onaj tko pobjedi sebičnost, videći u njoj svojega zlotvora, uspjet će sebi potčiniti i svoje savjetodavce, a onda i svoje neprijatelje.

Nemoj radi svojega hira uništiti cijelu zemlju. Nejak je tvoj um kada misliš da će se Bhišma, Drona, Kripa, a i svi ostali boriti za tvoju ljubav svim svojim silama. To se nikada ne može dogoditi jer su oni obdareni samospoznajom i njihova ljubav prema tebi jednaka je kao i prema Panduovim sinovima. Oni pristaju da žrtvuju svoje živote samo zato što ih kralj Dhrtaraštra uzdržava, ali nitko od njih neće moći baciti ni jedan jedini srditi pogled na kralja Yudhišthiru. Obuzdaj svoju nezasitnost, sine, i odustani od svojega nauma!

Ne mareći za sve ove ozbiljne majčine savjete, Durvodhana se, bijesan, opet udalji s dvora i nađe se sa svojim istomišljenicima pa se stade savjetovati sa Šakunijem, vještim kockarom. Evo što su Karna, Šakuni, Duššasana i Duryodhana namislili: Taj je Đanarddana žustar na djelu, a uz njega će biti i Bhišma i kralj Dhrtaraštra i oni će nas zarobiti. Prije no što se to dogodi, mi ćemo uhvatiti Krišnu, tigra među ljudima. Kada saznaju da je junak Vrišnija u našemu sužanjstvu, Pandave će izgubiti svoju srčanost i bit će nemoćni poput zmija kojima su polomljeni zubi.

Kada ti zlodušni grješnici utvrdiše svoju bezbožnu odluku, Satyaki to ubrzo sazna budući da je prema vanjskim znakovima znao čitati što se zbiva u ljudskim srcima. On žurno izađe iz dvora s Krtavarmanom pa mu reče: Pohitaj i okupi vojsku, navuci oklop, pa čekaj s četama u bojnome poretku na ulazu u dvor dok ja ne obavijestim Krišnu! — I, rekavši to, vrati se u palaču i priopći Krišni pa onda i Viduri da se sprema urota.

Onda Vidura kaza kralju Dhrtaraštri: Kralju, tvojim se sinovima bliži suđeni čas! Spremaju se učiniti sramno djelo kojemu čak nisu ni dorasli. Ako se Đanarddani prohtje, on će ih sve poslati u Yaminu kuću pa makar ga i svi odjednom napali.

Tada Dhrtaraštra uputi Viduru: Idi opet, Viduro, i dovedi mi ovamo grješnoga Duryodhanu kojemu je samo vlast na pameti. Pokušat ću ga još jednom prizvati zdravu razumu.

Vidura ode i dovede Dhrtaraštrina sina koji preko volje dođe sa svojom braćom u sabornu dvoranu. Onda im kralj Dhrtaraštra stade govoriti: Zlikovče, tvoji su grijesi prevršili svaku mjeru! Nedostojno je i sramotno djelo koje si naumio izvršiti udruživši se s prijateljima kojih su djela dostojna prezira. Slaboumniče i sramoto svojega roda, samo takvi poput tebe mogu se usuditi da se upuste u ono čega se svatko pošten grozi. Da i ne spominjem kako je to što si naumio posve nemoguće izvesti. Kao kada dijete hoće imati Mjesec, tako i ti, bezumniče, pokušavaš ono što ni samim bogovima ne bi pošlo za rukom.

Tada se javi Krišna, istrebitelj neprijateljskih četa: Obmanjuješ se, Suyodhano, ako misliš da stigoh ovamo sam. Zato me, nerazumniče, namjeravaš savladati silom i učiniti sužnjem. Pa ipak, nisam sam! Evo ih uz mene i Pandave i Vrišniji i Andhake. Tu su i sve Aditye, Rudre i Vasui[24] a s njima i svi veliki mudraci! — I rekavši to, Krišna prasnu u smijeh.

A dok se tako smijao, iz njegova tijela koje je blistalo poput ognja pojaviše se bezbrojna božanstva blještava kao munje i ne veća od palca. Na čelu mu se pojavi Brahman, a na grudima Rudra, na rukama se pojaviše čuvari smjerova svijeta, a iz usta njegovih izađe Agni, a s njime Aditye, Vasui, Ašvini, Maruti i Indra i Višvadeve.[25] Iz dviju njegovih ruku izađoše Arđuna i Baladeva.

Arđuna mu stajaše zdesna, a Baladeva slijeva, Arđuna s lukom, a Baladeva s ralom u rukama. U svakoj od njegovih ruku mogla se vidjeti školjka ili kolut ili topuz ili luk zvani Šarnga, ralo, koplje i sva druga oružja, a svako podignuto na udarac. Iz njegovih usta, ušiju, očiju, iz svakoga dijela njegova tijela, vrcale su iskre pomiješane s dimom a nalik na sunčeve zrake.

Ugledavši to strahotno Krišnino obličje, svi kraljevi zatvoriše oči uzdrhtalih srdaca, a gledali su ga samo Drona, Bhišma, veleumni Vidura, blagoslovljeni Sanđaya i rišiji koji bjehu bogati blagom isposništva. Božanski Đanarddana bješe im dopustio da gledaju taj božanski prizor. Zagrmješe nebeski bubnjevi i cvjetna se kiša stade kruniti na taj predivni lik. U taj tren uzdrhta svekolika zemlja, oceani se uzgibaše, a stanovnici zemlje nađoše se u čudu.

Potom Krišna opet uze na sebe svoj prvobitni lik i ruku pod ruku sa Satyakijem i Krtavarmanom izađe odatle nakon što to prisutni mudraci dopustiše. Nastade velika graja. Narada i ostali veliki rišiji u taj čas nestadoše i svaki ode svojemu staništu a to bješe još jedno čudo toga dana. Kada vidješe tigrovita viteza Krišnu kako napušta dvor, svi kraljevi pođoše za njim da ga isprate kao što bogovi ispraćaju Indru.

Šauri,[26] čija je duša neizmjerna, izađe iz dvora nalik na razbuktali i zadimljeni oganj, ne poklonivši onima koji su ga ispraćali nijednu jedinu misao. Vidio je Daruku kako ga čeka uz njegova prostrana sjajna kola ukrašena nizovima zvončića i zlatnim šarama i prekrivena kožama bijelih tigrova. Kada Šauri bješe već na kočiji i spreman da krene, kralj Dhrtaraštra još ga jednom oslovi i reče: Zatorniče neprijatelja, Đanarddano, vidio si koliko ja imam vlasti nad svojim sinovima. Sve si vidio vlastitim očima i ništa nije ostalo skriveno. Vidio si da sam pokušao sve da bi došlo do mira i, budući da znaš u kakvu sam stanju, ne sumnjaj u mene. U meni nema prema Pandavama nijednoga grješnog osjećaja.

Onda Krišna svima ovako reče: Bili ste svjedoci onome što se dogodilo na vijećanju. Vidjeli ste danas kako je onaj neodgojeni neotesanko napustio dvoranu pred svima vama. Sada ste svi čuli da je vladar zemlje Dhrtaraštra izjavio da je nemoćan. Dopustite mi da se sada vratim Yudhišthiri!

I, pozdravivši ih, Šauri, prvak među junacima, ode odatle. Ispred svih Kurua on se na svojoj velikoj sjajnoj kočiji odveze svojoj teti Kunti. Došao je u njezine odaje i poklonio se pred njezinim stopama pa joj ispripovijedao o svemu.

Kunti mu onda reče: Kešavo, prenesi ono vrlome kralju Yudhišthiri: Tvoja se vrlina, sine, vrlo smanjila. Osvrni se na dužnosti svojega staleža kako je to odredio Samostojeni. Stvorio je kšatriyu da čini nemilosrdna djela i da štiti narod vještinom svojih ruku. Kraljevi grijesi potresaju svijet, a grijesi svijeta potresaju kralja. Izvršavaj svoje kraljevske dužnosti i budi dostojan svojih predaka.

Onaj kralj koji je meka srca, nepostojan i sklon samilosti nikada ne stekne zasluge kao onaj koji svoje podanike odgaja s ljubavlju. Tebi je isposništvo zabranjeno. Da budeš ratar, to ti ne priliči. Ti si kšatriya i stoga si zaštitnik svih koji su u nevolji. Zar može biti većega jada od ovoga? Živim ovako bez prijatelja i drugi me hrane, a rodila sam tebe, radost tvojim prijateljima!

Krišno, ima jedna stara priča koje se sjetih u ovome času. To je priča o Viduri i njezinu sinu. Reci Yudhišthiri ono što se iz nje može naučiti.

— Ovako je svojega sina korila kraljica Vidura kada ga je vidjela kako leži ničice, shrvan očajem, poslije poraza koji je pretrpio od kralja Sindhua: Ti nisi moj sin, o ti što razveseljuješ neprijateljska srca! Ja i tvoj otac nismo te rodili! Odakle li si samo stigao? Ako u sebi nemaš žestine, ne možeš se računati u muževe!

Ne sramoti svoju dušu! Ustaj, kukavico! Zašto tu ležiš kao mrtvac? Bolje je zablistati samo jedan trenutak nego zanavijek tinjati i dimiti se. Zašto živiš kada ne poštuješ dužnosti svojega staleža? Čak ni onaj kojemu su sami korijeni posječeni ne smije se predavati očaju. Onaj tko nije učinio nikakav podvig po kojemu bi ga ljudi spominjali tu je samo zato da bi nas bilo više.

Taj niti je čovjek, niti je žena. Onaj čije se ime ne spominje ni po milosrđu, ni po isposništvu, ni po istinoljubivosti, ni po učenosti, a ni po stečenu blagu, samo je izmet svoje matere! Ah, neke žene ne rađaju sinove koji su bez žestine, bez snage i bez poduzetnosti, koji su radost samo svojim zlotvorima.

Kšatriya koji u strahu za svoj život ne pokaže svu svoju hrabrost i moć nije ništa bolji od obična lupeža. Ti možeš pobijediti svoje neprijatelje ne budeš li samo tako željan života! Ako si se pomirio s time da vječito živiš brižne duše i ojađena srca, kao što dolikuje samo uškopljeniku, onda je bolje da uopće ne živiš!

Saslušavši majku, sin joj odgovori: Okrutna i gnjevna majko, tvoje je srce skovano od čelika kada ti je toliko stalo do mučeničkog junaštva. Sramni su kšatriyski običaji kada me ti siliš na boj kao da ti nisam nitko i ništa! Koje ćeš koristi imati ako mene izgubiš, pa makar i cijelu zemlju dobila? Što će ti onda sve blago i svi užici, pa i cijeli svijet?

— Ako se ti, Sanđayo, osramotiš — na to će majka — a ja ti zbog svoje ljubavi ništa ne prigovorim, ta bi ljubav bila nevrijedna i nerazumna, nalik na magarčinu ljubav za vlastito mladunče. Tko se raduje sinu koji je slabotinja, neposlušan i slabouman, nije ni postigao ono radi čega se žele sinovi. Čovjek koji nema onoga za čime žudi brzo postaje opak.

Ne obeščašćuj svoju dušu, sine, i nemoj unaprijed očekivati neuspjeh. I ono što se nema, može se steći, a ono što je stečeno izgubiti. Gnjev i nerazboritost nikada nisu pomagali da se postigne neki cilj. Uspjeh nikada nije siguran, ali se ljudi ipak trude pa uspiju ili ne uspiju. Pokaži svoje junaštvo! Okupi oko sebe sve koji su gnjevni na tvojega neprijatelja, zavidni, ljubomorni, poniženi od njega ili mu prkose i ostale koji ovamo pripadaju. Daj im blaga i prije no što ga zasluže i budi neumoran i ljubazan sa svima. Kada tvoj neprijatelj sazna da ti ne strepiš za svoj život, spopast će ga brige kao da mu se zmija nastanila u kući.

Imaš mnogo prijatelja koji su ti srcu dragi i koji žele dobro tvojoj kraljevini, a podijelit će s tobom i tvoje brige. Sanđayo, prikupi svoje strpljenje, opasuj se i spremaj za pobjedu. Mi imamo još mnoge riznice za koje samo ja znam i to ću ti blago staviti na raspolaganje.

Poslije tih majčinih riječi uminu beznađe što bješe pritisnulo sinovo srce iako kraljević ne bješe pretjerano obdaren pameću. Poput čistokrvnoga konja mladić ustane podboden strijelama majčinih riječi i učini kako ga je ona savjetovala.

Onda Kunti reče Krišni: Krišno, podsjeti Pandave na sve one uvrede te oštre i grube riječi! Kaži im da sam ja dobro. Sada pođi svojim putom pod sretnim znamenjem i zakrili moje sinove!

Krišna je pozdravi i obiđe oko nje sklopljenih ruku, a onda izađe svojim lavljim korakom iz njezinih odaja. Dao je dopuštenje glavarima Kurua da se mogu razići, a Karnu uze sa sobom na svoja kola da se porazgovore, i odveze se u Satyakijevoj pratnji.

Kada je on otišao, okupljeni Kurui stadoše među sobom govoriti o čudesnome događaju koji se zbio. — Zaslijepljena neznanjem, cijela se Zemlja našla nadomak raljama smrti — rekoše oni. Poradi Duryodhanine ludosti sve je osuđeno na propast.

Veliki ratnici Bhišma i Drona i dalje salijetahu tvrdoglavoga Duryodhanu: Kralju kraljeva, nema potrebe za ratom! Poslušaj što ti govore prijatelji. Svi znaci govore da će kšatriye biti istrijebljeni u boju koji predstoji. Zvijezde nam nisu naklonjene. Meteori padaju na tvoju vojsku, a sve su naše životinje nevesele i izgledaju kao da plaču. O moćnoruki, i rat i mir leže u tvojim rukama.

Na to se Duryodhana samo neveselo mrštio i, oborivši lice k zemlji, gledao je ispod oka naokolo, ali ne prozbori ni riječi u odgovor. Onda se javi Drona: Ja gajim veću ljubav prema Arđuni nego prema svojemu sinu Ašvatthamanu. Arđunina skromnost i poštovanje prema meni veći su nego u mojega sina Ašvatthamana.

Jao meni, ako se, vršeći kšatriysku dužnost, budem morao boriti baš protiv Arđune koji mi je miliji od rođenoga sina. Pogano je zanimanje kšatriye! Arđuna nema premca u strijeljanju, a mojom je milošću stekao premoć nad svim strijelcima. Bharato, svi su tvoji grijesi učinjeni na tvoju vlastitu propast! Tvoj i moj dosuđeni vijek bliže se kraju. Naš je posao završen. Ja ti opet ponavljam: Nema potreba da ratujemo!

Tada reče Dhrtaraštra: O Sanđayo, Madhusudana je pred svima nama uzeo Karnu na svoja kola i s njime se odvezao. Reci mi što je Krišna govorio Radhinu sinu.

Sanđaya odgovori: Reći ću ti sve kako je bilo. Krišna mu je rekao: Karno, ti poznaješ vječnu istinu svetih knjiga i upućen si u sve potankosti njihova učenja. Ljudi koji se razumiju u svete knjige kažu da postoje dvije vrste sinova koje djevojka može dobiti prije svojega vjenčanja. Nazivaju ih kanina i sahodha.[27] Njima je otac onaj tko njihovu majku uzme za ženu.

Ti si rođen tako i zato si po pravu Panduov sin. Pođi zato sa mnom u tabor Pandava i neka Panduovi sinovi saznaju da si ti Kuntin sin prvjenac koji je rođen prije Yudhišthire. Sve petero braće Pandava past će pred tvoje noge, a to će učiniti i pet Draupadinih sinova i nepobjedivi Subhadrin sin. Uživaj sa svojom braćom blagodati kraljevanja, molitava, žrtava a i raznih bogougodnih djela. Karno, neka se obraduju tvoji prijatelji, a neka trpe neprijatelji. Izmiri se danas sa svojom braćom, Panduovim sinovima!

Na te riječi Karna mu odgovori: Ja ne sumnjam, Krišno, da mi ovo govoriš zbog svojega prijateljstva, dobre volje i ljubavi, u namjeri da mi učiniš dobro. Ja znam to što mi sada priopćavaš. Prije no što se udala za Pandua, moja me je majka rodila sa Suryom i po njegovoj me naredbi pustila niz vodu. Kunti me poslije mojega rođenja prepustila sudbini i nije mislila na moju budućnost. Suta Adhiratha bješe me našao i odmah me odnio k svojemu domu.

Radhina su se prsa iz ljubavi prema meni nalila mlijekom toga istog dana i ona me je prala i njegovala. Kako bi joj netko poput nas, tko poznaje naše dužnosti i uvijek sluša svete spise, mogao oduzeti njezine posmrtne prinose. Suta Adhiratha drži me za svojega sina, a ja na njega gledam kao na oca. Madhavo, taj je Adhiratha u svojoj očinskoj ljubavi pripremio sve obrede za mene još od mojega detinjstva, onako kako to nalažu svete knjige. Adhiratha mi je nadjenuo ime Vasušena koje su brahmani potvrdili. Kada sam stasao, on mi je birao djevojke za ženidbu i one su mi narodile sinove, pa sam dobio i unuke!

Moje srce, Krišno, i sva moja ljubav, usmjereni su prema njemu i niti zbog radosti niti zbog straha ja ne smijem raskinuti te veze, makar to bilo zbog zlatnih brda ili cijele zemlje. Duryodhana mi je omogućio da trinaest godina nesmetano vladam svojim kraljevstvom i mnoge sam žrtvene svečanosti održao, doduše uvijek uz ljude iz plemena suta, kao što su održavani i svi moji obiteljsku obredi i svadbe. Duryodhana se pripremio za rat računajući na mene i ja sam odabran da izađem na dvoboj s Arđunom. Krišno, ni smrt, ni krvne veze, ni strah, a ni bilo kakvo iskušenje ne mogu me natjerati da se podlo ponesem prema Dhrtaraštrinu sinu.

— Madhusudano, ja ne sumnjam da mi ti želiš dobro i da će te Pandave poslušati i postupiti kako si rekao. Ali ako se ja i Arđuna ne sukobimo, bit će to neslavno i za mene i za njega. Ipak ćeš morati zasada držati u tajnosti ovaj naš razgovor jer to je za naše dobro. Ako kralj Yudhišthira, čija je duša ispunjena vrlinom, a osjetila obuzdana, sazna da sam ja Kuntin prvjenac, on nikada neće htjeti prihvatiti prijestolje. A ako ta prostrana i moćna kraljevina postane moja, ja ću je, o Krišno, predati u ruke samo Duryodhani.

Neka vrli Yudhišthira postane kralj! Dhrtaraštrin će sin proslaviti veliku žrtvu oružjem, a ti ćeš, Đanarddano, na toj svečanosti biti promatrač. Kralj Yudhišthira, kojemu je duša ispunjena vrlinom, bit će brahman te žrtve, a zvuci školjki, bubnjeva i lavovski urlici ratnika koji se dižu visoko u nebesa bit će pozivi uzvanicima na gozbu.[28] Zbog onih oštrih riječi, o Krišno, koje sam nekada rekao Panduovim sinovima da bih ugodio Dhrtaraštrinu sinu, zbog mojih ondašnjih loših postupaka, izjeda me kajanje. Kada me budeš vidio, Krišno, ubijena Arđuninom rukom, počet će žrtvene svečanosti Punašćiti.[29] Kada snažni Bhima ubije Duryodhanu, žrtvovanje će se dovršiti. Molim ti se, predvodniče kšatriya, nemoj dopustiti da zbog tebe starci kšatriye, stari i po znanju i po godinama, završe bijedno.

Neka ova nabujala vojska kšatriya nađe svoj kraj izginuvši od oružja na Kurukšetri, najsvetijemu mjestu u svima trima svjetovima. Na tome mjestu, o lopočooki, izvrši ono što ti je na umu i tako će se cio ovaj skup kšatriya domoći nebesa.[30] Dok budu trajali brjegovi i rijeke, pamtit će se njihovi podvizi. Brahmani će kazivati pjesmu o ratu Bharata. Kšatriyama je blago slava koju steknu u bitkama. Dovedi mi Kešavo, na megadan Arđunu, a ovaj naš razgovor zauvijek čuvaj kao tajnu!

Kada je saslušao te Karnine riječi, Krišna se osmijehnu pa mu odgovori: Zar ti ne želiš vladati svekolikom zemljom koju bih ja predao u tvoje ruke? Reklo bi se da je pobjeda Pandava sasvim sigurna. Ako želiš vidjeti Arđunu u boju na njegovim kolima sa zapregom bijelih ždrijebaca kojima upravlja Krišna i želiš čuti brujanje Gandive, onda će svi tragovi krtayuge, tretayuge i dvaparayuge iščeznuti. Ako želiš vidjeti Bhimasenu kako pleše pošto se napio Duššasanine krvi, onda su doista sve odlike prethodnih yuga netragom nestale![31] Kada se vratiš, Karno, poruči Droni i Šantanuovu sinu da je ovaj mjesec jedan od najljepših.

Hrane, pića i goriva ima u izobilju, sve su biljke nabujale, drveće je puno plodova, a još se mušice nisu pojavile. Nema blata na putovima, a vode su ugodna okusa. Vrijeme nije ni hladno ni pretoplo. Za sedam dana bit će noć mladog mjeseca.

Neka boj otpočne toga dana jer je kazano da je taj dan pod Indrinom vlašću. Reci također i svim kraljevima koji su se zbog bitke okupili da ću u potpunosti ispuniti ono što priželjkuju. Zaista će svi kraljevi i kraljevići koji slušaju Duryodhanine zapovijesti poginuti od oružja i steći odlično mjesto na nebesima.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!