Upisao:

mlabos

28. ožujka 2021.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

720

PUTA

MAHABHARATA - Udyogaparvan 2

To je bilo vrijeme kada je odličnik Đanarddana obavio uobičajene jutarnje obrede i okupao se slušajući umilne i svete riječi brahmana. Potom se ukrasio nakitom i namazao mehlemima, a onda odao počast Suncu i Vatri. Dodirnuo je bikov rep i s poštovanjem s poklonio brahmanima, obišao oko žrtvene vatre bacivši pogled na uobičajena znamenja dobre kobi koja tu bjehu izložena, a onda se oprostio od Pandava i dao na put.

Prođe i ta noć i sjajno Sunce izađe na Istoku. Nastupio je čas zvani maitra kada su Sunčeve zrake još uvijek blage. Bilo je to u mjesecu kaumuda ili kartika[19] pod vlašću zviježđa Revati.[20] To je bilo u doba jutarnje rose jer jesen već bješe pri kraju pred početak zime i zemlja svuda bješe obrasla bujnim usjevima.

Vaišmpayana kazivaše dalje: Počuj sada, kralju, kakva su se znamenja, prirodna i neprirodna, pojavila kada se Krišna zaputio u Hastinapuru: Na nebu ne bješe oblaka, a grmjelo je i sijevalo. Sedam velikih rijeka, uključujući tu i Sindhu (Ind), potekoše uzvodno. Činilo se da su se strane svijeta pomiješale i ništa se nije moglo odrediti. Na sve strane buknuše vatre, kralju, i zemlja se tresla u više navrata. Sadržaj stotina bunara i posuda za vodu narastao je i izlio se.

Čitav se svijet onda uvio u tamu i ništa se od silne prašine nije moglo razaznati. S neba su se čuli urlici, ali se nije vidjelo odakle dolaze. Ta se čudna pojava, kralju, vidjela širom zemlje. Jugoistočni je vjetar uz resku grmljavinu čupao na tisuće stabala i pravio štetu po gradu Hastinapuri. A onuda kuda je junak Vrišnija prolazio, pirkao je blagi povjetarac i sve je upućivalo na blagonaklonu sudbinu.

Za to je vrijeme Dhrtaraštra saznao od svojih uhoda da je pogubitelj Madhua krenuo na put i na tu mu se vijest diže kosa na glavi pa on ode snažnome Bhišmi i Droni, Sanđayi i slavnome Viduri i pred njima reče Duryodhani i njegovim savjetnicima: Silni potomak plemena Dašarha dolazi nam u poslanstvo u ime Pandava.

Pogubitelj Madhua zaslužuje od nas sve počasti i poštovanje. Onaj tko mu pokazuje svoje poštovanje siguran je da će biti sretan, a onaj tko ga ne poštuje, neće imati sreće. Zatorniče neprijatelja, ne oklijevaj, nego pripremi sve da ga dočekamo. Gandharin sine, naredi neka se na njegovu putu urede mjesta gdje će počinuti i neka se opreme svime što bi mu srce poželjelo.

I tako oni podigoše logorišta na mjestima probranima po ljepoti i okitiše ih draguljima, opremiše udobnim namještajem, opskrbiše mirisima, nakitom, najboljim tkaninama, mirisnim vijencima i raznim poslasticama, a posluživale su ih najljepše djevojke.

Gledao je to Vidura pa reče Dhrtaraštri: Veliki kralju, petorica Pandava žele dobiti od tebe samo pet sela. Ti im ne želiš ni to dati, a to znači da nisi voljan uspostaviti mir. Želiš blagom podmititi velikoga junaka od Vrišnija roda i udaljiti ga od Pandava. Ja ti opet kažem da Krišnu i Dhananđayu nećeš razdvojiti ni blagom ni počastima ni ugađanjem. Izuzev posude s vodom i pranja nogu, izuzev običnih propitivanja o zdravlju, Đanarddana neće prihvatiti nikakve druge izraze gostoIjublja niti će što drugo i pogledati.

Daj mu, kralju, ono radi čega je došao u Hastinapuru sa željom da učini dobro objema stranama. Ti si star i Pandave su po godinama za tebe djeca i voljni su ti pokloniti sinovsku pažnju, a ti se zato ponesi prema njima kao otac.

Na to će Duryodhana: To što Vidura zbori istina je sama. Đanarddana je nepokolebljivo odan Pandavama i ne može se ničime otrgnuti od njih. Moj djede, za mene nema života budem li morao s njima dijeliti ovo svoje obilje! Ali ja sam se nečega dosjetio! Počujte! Ja ću Krišnu, glavni oslonac Pandava, zarobiti! On stiže ovamo sutra ujutro i, kada on bude utamničen, i Vrišniji i Pandave i cijeli svijet bit će zanavijek pod mojom vlašću!

Te riječi staviše na velike muke i Dhrtaraštru i njegove savjetnike i obuze ih veliki jad. Oglasi se Dhrtaraštra pa reče Duryodhani: Zaštitniče narodni, nemoj to nikad više reći! Ne pamti se da se ikada zbilo išta takvo. Krišna dolazi ovamo kao izaslanik, a usto nam je još i drag rođak. Nikakva nam zla nije učinio pa zar zaslužuje da bude utamničen?

Bhišma se okrenu Dhrtaraštri: Ovome tvojemu sinu kucnuo je suđeni čas! Njemu je milije zlo od dobra iako ga savjetuju svi koji mu žele dobro! Ne smijem više slušati pogubne riječi ovoga pokvarena i grješna lupeža. On se posve odrekao vrline! Izrekavši to, istinoljubivi Bhišma, odličnik Bharata, ustade dok je u njemu ključao bijes i ode odatle.

Hastinapura je u Krišninu čast bila lijepo okićena i ukrašena dragim kamenjem. Kada Krišna uđe u grad, narod mu se, kojega su bile prepune ulice, do zemlje pokloni pjevajući mu hvalospjeve. Lopočooki najprije stiže do Dhrtaraštrina dvora pepeljaste boje koji bijaše gizdavo ukrašen mnogim građevinama. Prošao je kroz prve tri dvorane, a onda stigao pred Vićitraviryina sina. Kada im se on približio, ustade slijepi kralj, a s njime i Drona, Bhišma, Kripa, Somadatta i kralj Balhika. Svi se digoše da ukažu počast Đanarddani.

Madhava ih pozdravi sve po starješinstvu i iskaza im svoje poštovanje, a onda, na kraljev zahtjev, zauzme prostrano sjedište načinjeno od zlata tanahne izrade i optočeno draguljima. Onda mu Dhrtaraštrin svećenik po običaju ponudi mlijeko, med, kiselo mlijeko i vodu. Kada se obred gostoprimstva završio, on ostade tu još neko vrijeme šaleći se i smijući s njima, a potom se oprosti sa svakim posebno kako to dolikuje pa se zaputi Vidurinu domu.

Vidura ga je dočekao izrazivši mu poštovanje obilno ga počastivši. Bilo je tu svega što bi srce moglo poželjeti. Potom mu Vidura reče: O lopočooki, kakve koristi od toga što ću ti reći koliku mi je radost pričinio tvoj dolazak kada si ti i onako duša duše svakoga utjelovljenoga stvorenja!

Poslijepodne toga dana Krišna je otišao svojoj teti Kunti. Kad ga ona vidje kako joj dolazi blistajući kao jarko sunce, zagrli ga oko vrata i izli pred njim svu svoju tugu zbog sinova koje tako dugo nije vidjela. Gledajući poslije mnogo vremena druga svojih silnih sinova, Govindu iz roda Vrišnija, ona ne mogaše obuzdati suze pa mu jecajući stade zboriti: Moja djeca još od malih nogu ostadoše bez oca i ja sam ih s ljubavlju podizala.

Kako li su živjeli u velikim šumama bez ijednoga svojega roditelja kraj sebe? Kako li su se, Krišno, budili u dubokoj šumi uz urlike divljih zvijeri oni koji su iz postelja ustajali uz glazbu cimbala, doboša, školjki i flauta i uz medene glasove pjevačica i hvalospjeve pjevača i kazivača pjesama?

Jao, Đanarddano, a Drupadina kći koja mi je još i milija od mojih sinova? Njezini su je muževi u svojemu obožavanju zasipali obiljem svega što se samo poželjeti moglo, a dvorile su je čitave povorke slugu. Kako li je sada ona na kojoj bješe svako blagoslovljeno znamenje? Krišno, može li kockanje i ubijanje jelena, čime su se od pamtivijeka zanimali svi loši kraljevi, biti dostojno zanimanje mojim sinovima?

Proždiru me sjećanja na uvredu nanesenu DraupadI, uvredu koje je gora i od smrti! Punih je četrnaest godina otkako je Duryodhana prognao moje sinove iz njihove prijestolnice! Madhavo, kaži vrlome kralju Yudhišthiri: Bolja je smrt od života koji se održava podlostima! Kaži Bhimi uvijek spremnome na boj i junačkome Arđuni da je došlo vrijeme za ono zbog čega žene kšatriya donose na svijet sinove!

Uspavate li se i ne budete li ništa činili, bit ćete dostojni prezira, a budete li dostojni prezira, ja ću vas se odreći! Prvače među ljudima, kaži Madrinim sinovima koji su uvijek odani kšatriyskim običajima: Uložite i više od svojih života kako biste stekli ono što srcem želite. Samo cilj osvojen srčanošću može zadovoljiti onoga koji želi živjeti prema običajima kšatriya.

A Arđunin prijatelj Krišna tješio je svoju tetu: Tebi, koja si obdarena svakom vrlinom i ukrašena velikom mudrošću, doliči da strpljivo podnosiš i radost i bijedu. Tvoja djeca nadvladavaju san i malaksalost, radost i žalost, glad i žeđ, vrućinu i hladnoću i uvijek uživaju one radosti koje im pripadaju kao junacima.

Tvoji moćni sinovi ne teže sreći koja zadovoljava osjetila i kojom si udovoljavaju niski i bijedni, niti su njihove žudnje one koje more obične ljude. Kada mali ljudi osjete udobnosti koje su dovoljne niskima i bijednima, tada žele da se nepromjenljiva tupost ne poremeti nikakvim naporom.

Oni koji su nadmoćni žele ili vrhunac ljudske trpnje ili vrhunac radosti i uživanja koji su dostupni čovjeku. Mudri uvijek nalaze užitak u dohvaćanju krajnosti. Za njih je bijedno sve što je osrednje. Pandave i Draupadi te pozdravljaju i pitaju za tvoje zdravlje. Vidjet ćeš ih uskoro, kada budu postali gospodari cijeloga svijeta i kada budu pobijeni njihovi neprijatelji.

Pošto se oprostio od Prithe obišavši oko nje sklopljenih ruku, jakoruki se Govinda otputi Duryodhaninoj palači. Tamo zateče Dhrtaraštrina sina i sve Kurue. Kralj Kurua ponudi Krišni mlijeko, med, kiselo mlijeko i vodu i stavi mu na raspolaganje sve svoje dvorce, kuće i svekoliko kraljevstvo a poslije dobrodošlice kralj Duryodhana pozva sina Vrišnija da objeduje u njegovu domu.

No Krišna ne prihvati taj poziv. Sjedeći usred okupljenih Kurua, kralj Duryodhana onda ljubaznim glasom postavi Krišni pitanje u kojemu se krila zamka, a sve pogledajući na Karnu: Đanarddano, zašto ne primaš sva ta raznovrsna jestiva i pića koja ti nudim i sve te odore i postelje koje su čekale pripremljene za tebe?

Plemeniti Govinda podiže ruku pa mu odgovori jasno i glasno i ne izostavivši nijedno slovo: Poslanici objeduju, kralju, i prihvaćaju ponuđene počasti tek kada obave ono poradi čega su poslani. Budem li obavio ono zbog čega sam došao, moći ćeš do mile volje, kralju, gostiti i mene i moje pratioce!

Na to će Duryodhana: Nije pristojno, Kešavo,[21] da se s nama tako ophodiš! Uspio ti u svojemu naumu ili ne, mi se trudimo da ti ugodimo jer si nam rod. Mi s tobom nismo ni u svađi ni u ratu, Govindo! Zato ti, ako bolje promisliš, takve riječi ne dolikuju.

Đanarddana pogleda Dhrtaraštrina sina i njegove savjetnike pa mu odgovori: Ja neću odbaciti vrlinu ni zbog svojih želja, a ni iz pakosti, ni zbog dobitka, a ni zbog ičijega nagovaranja i iskušavanja. Tuđu hranu čovjek jede kad je u nevolji. Kako sada stoje stvari, ti dosada ničime nisi u meni probudio ljubav prema sebi, a ja nisam ni u kakvoj nevolji. Panduovi su sinovi svi posvećeni vrlini i onaj tko mrzi njih mrzi i mene. Onaj tko ih voli i mene voli. Ova je hrana oskvrnjena opačinom i stoga nije vrijedna da je okusim. Mislim da ću kušati samo ono što mi bude ponudio Vidura.

I pošto to reče Duryodhani, koji nije mogao podnijeti ništa što se protivilo njegovim željama, on napusti bogati dom Dhrtaraštrina sina. Dok je plemeniti stigao do Vidurina boravišta, stigli su tamo i Bhišma i Drona i Kripa i mnogi drugi kraljevi pa Kurui rekoše pogubitelju Madhua: O sine Vrišnija, mi ti stavljamo na raspolaganje svoje domove i svekoliko blago koje posjedujemo!

A moćni Madhuov zatornik odgovori: Idite svojemu domu. Velika je čast koju mi ukazujete svojom ponudom!

Kada se Kurui raziđoše, Vidura s mnogo pažnje ugosti nepobjedivoga junaka i ponudi mu sve što je ovaj mogao poželjeti.

Kada je Krišna u smiraj dana povečerao i osvježio se, Vidura mu reče: Krišno, nije dobro što si odlučio upustiti se u ovo poslanstvo. Dhrtaraštrini sinovi, a i Karna s njima, potpuno su uvjereni da Pandave ne mogu bez straha ni oči podignuti na vojsku kojom zapovijedaju stari gospodar Bhišma i učitelj Drona. Znaš i sam da su ta dvojica dužnošću vezani da im pomažu.

Nerazumni Dhrtaraštrin sin zaključio je da Karna može jednom rukom pobijediti sve Panduove sinove i zato nikada neće pristati na mir. Ti želiš uspostaviti mir i bratske osjećaje medu tima dvama taborima, ali znaj da su Dhrtaraštrini sinovi jednodušni u misli da se mogu nositi i sa samim Indrom na čelu nebesnika.

Duryodhana će ostati nerazborit sve dok uza se bude imao svoju silu. On je gramžljiv na cijeli svijet i cijelu ovu prostranu carevinu, a ono što već posjeduje, ne pada mu na um da otuđi. Zatorniče neprijatelja, kako ćeš ti sam među sve one zlotvore?

Blagoslovljeni mu odgovori: Zboriš mudro, Viduro. Savjetuješ me kao čovjek bistra uma, a prije svega kao prijatelj. No mudri ljudi kažu da je nevaljao onaj tko ne pokuša mirenjem spasiti svoje prijatelje od propasti, pa makar ih morao i za kosu vući. Budem li mogao nešto pridonijeti da se mir uspostavi a da zbog toga ne žrtvujem dobrobit Pandava, učinit ću veliko djelo a Kurui će izbjeći smrtonome času koji ih sve čeka u ovome boju.

Pravi je prijatelj onaj koji posreduje među zavađenim rođacima i ja ću umiriti svoju savjest. Budu li me pak pokušali povrijediti, ja ti kažem, ni ujedinjeni svi zemaljski kraljevi nisu premac za mene, kao što ni stado jelena ne može stati pred lice razjarena lava. Ni najmanje ne sumnjam da čovjek koji se svim silama trudi učiniti dobro djelo i u tome ne uspije ima jednake zasluge kao da ga je učinio.

Mudri Krišna i veleučeni Vidura proveli su u razgovoru dobar dio te lijepe zvjezdane noći. U osvit su došli svirači i pjevači i umilnim glasovima i nježnim zvucima cimbala i školjki probudili Krišnu. Dok je još bio pri jutarnjemu obredu, stigoše Duryodhana i Šakuni da ga pozovu: Kralj Dhrtaraštra i svi Kurui s Bhišmom na čelu, a i ostali glavari došli su u vijećnicu i čekaju te, Krišno, kao što bogovi na nebesima čekaju Indrin dolazak.

Pošto je tu dvojicu primio uz prikladne izraze gostoprimstva, Krišna pođe na sabor Kurua kada već sunce bješe dobro odskočilo. Svi kraljevi u dvorani zauzeli su svoja mjesta i zavladala je potpuna tišina. Tada Krišna objavi gromkim glasom: Ja sam došao, Bharato, da uspostavim mir među Kuruima i Pandavama, a to činim da bih spriječio junake obiju strana da uludo gube glave. Tvoji sinovi, s Duryodhanom na čelu, kralju, postupaju bezbožno i odbacuju svaki obzir prema vrlini i zemaljskoj dobrobiti. Panduovi su sinovi još kao dječaci izgubili oca i ti si ih podigao.

Pravda zahtijeva da ih štitiš kao da su tvoja rođena djeca. Pandave te, kralju, pozdravljaju i ovako ti poručuju: Po tvojoj zapovijesti podnosili smo neizrecivu bijedu, i mi i naši pratioci. U šumi smo proveli dvanaest godina, a krili smo se cijelu trinaestu. Neka vam budu svjedoci brahmani koji su živjeli s nama. Svoju riječ nismo prekršili vjerujući da naš otac neće prekršiti svoje obećanje. Prvače među Bharatama, drži se svoje riječi kao što smo se mi držali svoje. Dugo smo podnosili nedaće i sada želimo preuzeti svoj dio kraljevine.

— Presudi sada, vođo Bharata — nastavi Krišna — Pandave su o svemu dobro razmislili upirući svoje oči u pravdu i drže se mirno i odmjereno, a ono što govore u skladu je s istinom. Neka se izjasne vladari koji ovdje sjede. Što se mene tiče, Bharato, ja želim dobro i tebi i njima. Panduovi su sinovi spremni da ti uzorito služe, ali i da se bore. Ti odluči što je za tebe dobro.

Svi vladari ljudi koji bijahu prisutni svim su srcem odobravali ovim Krišninim riječima, ali se pred Duryodhanom nitko ne usudi prozboriti ni slova. Svi su sjedili u mukloj tišini dok im se od jeze kostriješila kosa na glavama.

Gledajući sve te mučaljive vlasteline, prisutni Parašurama oslovi Duryodhanu: Obuzdaj, kralju, svoju oholost i idi Arđuni prije no što se na tetivi Gandive nađu i takva oružja kao što su Kakudika, Naka i Šuka. To su neobična oružja i svatko koga su ona pogodila rastavio se od života. To oružje ima neke veze s osam strasti: požudom, gnjevom, pohlepom, drskošću, ohološću, zlobom, sebičnošću i taštinom. Pod njihovim utjecajem pogođeni pada u težak san, poskakuje, povraća, mokri, izmeće se, plače i smije se bez prestanka.

Doista Arđuni nitko ne može odoljeti u boju. On posjeduje bezbrojne vrline, a Krišna je i od njega moćniji. Oni koji nekada bijahu Nara i Narayana sada su Krišna i Arđuna. Ako u to vjeruješ i imaš u mene povjerenja, odluči se na ono što je pravo i izmiri se s Panduovim sinovima! Blagoslovljen da si, misli na svoje dobro!

Na te Parašuramine riječi nadoveza se slavni riši Kanva[22] i obrati se Duryodhani pred svim okupljenim kraljevima: Brahman, koji je praotac Svemira, vječan je i neuništiv, a jednaka svojstva posjeduju i slavni rišiji Nara i Narayana. A ti, Gandharin sine, živjet ćeš sve dok se u boju ne primakneš junačkim Panduovim sinovima. Tvoji su protivnici i sami bogovi Višnu, Vayu, Dharma i Ašvini![23]

Slušao je rišijeve riječi Duryodhana i mrštio se duboko uzdišući, a onda baci pogled na Karnu te prasnu u smijeh i stade se udarati šarkom po bedru, pa, prezrevši mudračeve riječi, on mu odgovori: O veliki riši, ja sam upravo onakav kakvim me je Tvorac načinio! Bit će ono što mora biti jer ja ne mogu drukčije. Čemu onda sve te besmislene priče?

Savjetovahu ga i Bhišma i Krišna, a i Narada mu je mnogo toga rekao. Najzad opet progovri Dhrtaraštra: Narado, prava je istina sve što si rekao. To je upravo ono što i sam želim ostvariti, ali ja nemam te moći.

— Onda se okrenu Krišni pa mu kaza:Tvoj savjet, Kešavo, otvara mi nebeske dveri i znači dobrobit za cijeli svijet. Tvoji su savjeti mudri i u skladu s vrlinom, ali, gospodine, ja nisam jedini koji odlučuje. Moji me sinovi ne slušaju. Pokušaj privoliti mojega opakoga sina Duryodhanu koji ne haje za moje naredbe. Učini to radi našegaprijateljstva.

Tada se Krišna okrenu Ijutitome Duryodhani pa mu se obrati blagim i dobronamjernim riječima: Duryodhano, najbolji među Kuruima, poslušaj moje riječi, one su na dobro i tebi i tvojim prijateljima! Od visoka si roda, izdanak si plemenite loze i obdaren svim odlikama kojima se čovjek može podičiti.

Pravo je i pošteno da postupaš časno. Nepravedna je i neprirodna tvoja tvrdokornost i zbog nje će se ugasiti mnogi životi. Tigre među ljudima, izmiri se s Pandavama. Oni su hrabri i snažni, mogu vladati sobom, a i razboriti su i učeni. To će tebi samo donijeti dobro, a time ćeš steći i poštovanje mudroga Dhrtaraštra, staroga gospodara Bhišme, učitelja Drone i veleučenog Vidure.

Nemoj da ljudi pričaju, kralju, kako si ti istrebitelj svojega roda i rušitelj njegovih postignuća. Pandave će te priznati za Yuvarađana, a tvojega oca Dhrtaraštru postavit će za vladara ovoga prostranog carstva. Gospodine, nemoj prezreti blagostanje koje će, sigurno, nastati budeš li Panduovim sinovima dao polovicu vaših posjeda.

I Bhlšma i Drona pristaše uz Krišnu pa su navaljivali na srditoga Duryodhanu da posluša njegov savjet, ali se ovaj nije na njih obazirao. Umiješao se i Vidura pa reče: Duryodhano, ja se ne brinem za tebe, nego za ovo dvoje starih, za tvojega oca i za Gandhari, tvoju majku. Ti ćeš ih svojim nedjelima osuditi da ostanu bez potomstva i da lutaju zemljom živeći od milostinje.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!