PROČITANO

561

PUTA

MAHABHARATA - Sabhaparvan

Vaišampayana reče: Tada danava Maya iskaza Arđuni svoje poštovanje, sklopi ruke pa mu pred Krišnom reče: O Kuntin sine, spasio si me od Krišnina bijesa i od ognja koji me umalo nije progutao. Reci mi mogu li išta učiniti za tebe?

Knjiga druga

SABHAPARVAN

Knjiga o sabornici

Arđuna će nato: Veliki asuro, ovom svojom ponudom učinio si upravo sve. Budi blagoslovljen, možeš otići kamo ti bude volja i budi dobronamjeran i naklonjen meni kao što smo mi ljubazni i naklonjeni tebi.

Maya tada reče: O prvi među ljudima, to što si rekao tebi i priliči. Ali, o blagoslovljeni, imam žarku želju da za tebe nešto učinim. Ja sam znamenit umjetnik, Višvakarman[1] među danavama, sine Panduov, i doista želim učiniti nešto za tebe.

Arđuna mu odgovori: Ti misliš, bezgrešni, da sam te ja spasio od neumitne smrti. Čak i da je tako, ja od tebe ne mogu ništa tražiti. Ali ne bih ti kratio ispuniti želju, i zato učini nešto za Krišnu. To će biti dovoljna nagrada za moju uslugu.

Na Mayino navaljivanje zamisli se Vasudeva za tren što bi mogao naložiti Mayi da učini pa mu napokon reče: O Ditin sine, najveći od svih umjetnika, ako već želiš nešto učiniti, učini to za kralja Yudhišthiru pravednoga. Sagradi prijestolnu palaču kojoj, ma koliko je proučavao, nitko iz svijeta ljudi neće moći stvoriti ravnu. Načini, Mayo, takvu građevinu na kojoj će se vidjeti i umjetnost bogova i asura i ljudi.

Maya se na to vrlo razveseli, a tada ga Krišna i Arđuna odvedoše pred Yudhišthiru koji ga dočeka s dužnom pažnjom i počastima. I slavni danava, prvi među umjetnicima, sjede smišljati plan za palaču koju će sagraditi za Panduove sinove.

Potom Maya oslovi Arđunu, prvoga među pobjednicima: Ja ću sada otići, uz tvoje dopuštenje, ali ću se ubrzo vratiti. Na sjever od vrha Kailase, blizu planine Mainaka, na obali jezera Bindu kraj kojega su danave prinosili žrtve, skupio sam veliku gomilu plemenitoga kamena. Ako je još uvijek tamo, vratit ću se i donijeti ga amo, a onda ću početi graditi palaču koja će biti ukrašena svim vrstama dragoga kamena i slavljena širom cijeloga svijeta. Vjerujem da je u jezeru Bindu još uvijek strašna kijača kralja danava kojom je on pobio sve svoje neprijatelje. Teška je i čvrsta i posuta zlatnim tokama, a može podnijeti golemu težinu i ubiti svakoga dušmanina. Moćna je koliko i stotinu tisuća običnih kijača. To je oružje dostojno Bhime, baš kao što je Gandiva tebe dostojan. Tamo je i velika školjka gromkoga zvuka po imenu Devadatta koja potječe od Varune. Budi siguran da ću sve to tebi predati. — I, rekavši to, asura se zaputi na sjeveroistok.

Kada je stigao onamo kamo je naumio, Maya pokupi i kijaču i školjku i kristalne predmete koji nekada pripadahu kralju Vršaparvanu. Veliki asura Maya uze svekoliko neizmjerno blago koje su čuvali yakše i rakšasi[2] pa ga odnese odatle i njime sagradi dvorac kojemu ne bješe ravna po ljepoti. Bio je poput nebeskih palača i cio sazdan od dragulja i plemenitoga kamenja i postao je čuven u svim trima svjetovima. Po obliku i ljepoti bio je nalik na palače Agnija, Surye ili Some i blistao je takvim sjajem da se činilo da pomračuje i žarke Sunčeve zrake. Blještavilo koje je iz njega zračilo potjecaše i od nebeskoga i od zemaljskoga svjetla, pa se činilo da je ognjem ispunjen. Osam tisuća rakšasa zvanih Kinkare čuvalo je taj dvorac. Bili su strašni, snažni, golemi i dobro naoružani. Oči su im bile bakrenocrvene, a uši šiljaste kao strijele a mogli su letjeti zrakom. U sredini palače Maya sagradi ribnjak kojemu ne bješe ravna na Zemlji, a u tom su ribnjaku bili lopoči sa stabljikama od svijetlog dragoga kamenja, s lišćem od tamnoga i sa cvjetnim laticama načinjenima od zlata. Po njemu su se šetale svakojake vodene ptice, a među rascvjetalim lopočima plivale su ribe i kornjače zlatne boje. Voda u njemu bijaše kristalno bistra, bez blata i mulja, a s njegove obale sve do površine vode spuštalo se kristalno stepenište. Blagi je lahor mreškao njegovu površinu i nježno lelujao stabljike cvjetova. Obale su bile od skupocjena mramora ukrašena biserom. Oko palače bijaše zasađeno visoko drveće, zeleno i sjenovito i uvijek u cvatu, tako da ga je bilo milina pogledati. Svuda naokolo dizali su se njegovi gajevi šireći ugodne mirise, a po jezercima razasutim među drvećem plivali su labudovi i ostale ptice plovuše. Palaču je Maya sagradio u četrnaest mjeseci, a onda ode izvijestiti Yudhišthiru.

Yudhišthira dovede svoj dvor u novu palaču pa priredi veliko slavlje na koje dođoše mnogi vladari, mudraci, brahmani, a i pjevači, pripovjedači, glumci i svirači. Svi su se gostili i slavili darežljivoga kralja Yudhišthiru i vješta graditelja asuru Mayu.

Dok su slavni junaci Pandave sjedjeli tako u novoj prijestolnoj dvorani, pojavi se pred časnim skupom nebeski mudrac Narada, znalac Veda i upanišada, Purana i povijesti ranijih Kalpa,[3] koji bijaše obdaren izuzetnom moći rasuđivanja i golemim pamćenjem. Riši je lutao raznim svjetovima pa tako stiže i u tu sabhu[4] i vrlo se obradova vidjevši Pandave. Odmah poslije dolaska brahman ukaza Yudhišthiri dužno poštovanje blagoslovivši ga i poželjevši mu pobjedu. Najstariji Panduov sin, upućen u sva pravila i dužnosti, žurno usta i sa svojom se mlađom braćom duboko i ponizno pokloni rišiju i ponudi mu sjedište koje mu dolikuje, radosno mu izkazavši svoju dobrodošlicu. Zatim ga kralj obdari stokom i ponudi mu različite prinose, kao što je med, koji se nude gostu, i od svega srca nadari ga svakojakim dragim kamenjem.

Onda Narada stade zboriti: — Trošiš li na pravi način blago koje stječeš? Nalazi li tvoj um nasladu u vrlini? Uživaš li u blagodatima života? Nije li tvoj razum pokleknuo pod njihovom težinom? Ratuješ li kada je za to vrijeme i sklapaš li mir kada treba? Junače, jesi li za svoje savjetnike uzeo ljude koji su poput tebe zreli, umjereni, umješni razlučiti što treba, a što ne treba činiti, čista porijekla i krvi i tebi potpuno odani? Mogu li ti nauditi tvoji protivnici? Nije li te pospanost svladala? Budiš li se kada je tome vrijeme? Imaš li uvijek na umu seljake poljodjelce? Smiju li i oni doći pred tebe bez straha? Daješ li, ako treba, i tisuću neznalica za jednoga učena čovjeka? Tlačiš li svoj narod teškim i nemilosrdnim kaznama?

O izdanče loze Bharata, provode li tvoji doglavnici dosljedno tvoje naredbe? Daješ li svojoj vojsci plaću i namiru na vrijeme? Nadam se da ljude pokorne i vične nauci i vještinama nagrađuješ blagom i počastima onako kako zaslužuju. Prithin sine, prihvaćaš li s milosrđem onemoćala neprijatelja koji traži tvoje okrilje pošto je pobijeđen u boju? O zemaljski gospodaru, držiš li se jednako prema svima ljudima i može li ti svatko prići kao da si mu ti otac i majka? Pokrivaju li se tvoji troškovi polovicom, trećinom ili četvrtinom tvojih prihoda? Dočekuješ li uvijek svoju rodbinu, starije, trgovce, starce, nevoljnike i sve kojima treba zaštita i daješ li im hrane i blaga? Jesi li naredio da se širom tvoje kraljevine sagrade ribnjaci i jezera kako zemljoradnja ne bi ovisila samo o kiši? Jesu li zadovoljni ratari u tvojoj kraljevini? Imaju li sjemena i hrane? Jesu li ljudi koji se bave zemljoradnjom, uzgojem stoke, trgovinom i pozajmicom na probitak ljudi časni i pošteni? O tome ovisi sreća tvojega naroda, o kralju! Je li sve pod tvojim nadzorom i vlašću? Gone li u tvojoj zemlji lupeže i razbojnike preko svih brda i dolina? Pruža li se ženama u tvojoj zemlji utjeha i zaštita? Nadam se da nijednoj od njih ne povjeravaš svoje tajne i da se u njih ne pouzdaješ. Bharato, nadam se da su tvoji doglavnici nepodmitljivi i da pravedno sude kada se povede spor između bogata i siromašna. Bharato, je li daleko od tebe četrnaest kraljevskih poroka: bezbožništvo, laž, gnjev, neopreznost, neodlučnost, zapostavljanje mudrih, lijenost, površnost, slušanje samo jednoga savjetnika, savjetovanje s neznalicama nauke o koristi, odustajanje od plana, obznanjivanje tajna, neostvarenje dobrih zamisli i brzopletost?[5] Kada Narada završi svoju besjedu, kralj Yudhišthira izrazi mu svoje poštovanje, pa poče odgovarati na svako od pitanja koje mu riši bješe postavio, a na kraju reče: Učitelju, mi želimo stupati putom vrline kojim stupaju vladari koji mogu potpuno vladati svojim duhom. Sveti hitroumni čovječe, ti hodiš mnogim raznim svjetovima što ih je Brahman u davnini stvorio. Pitam te, brahmane, jesi li ikada i igdje vidio Sabornicu koja bi se mogla mjeriti s mojom ili je čak nadmašiti?

Na to se Narada nasmiješi pa ovako kaza Panduovu sinu pred svima okupljenim kraljevima: Kralju, dijete moje, među ljudima još nikada ne vidjeh niti saznah za palaču načinjenu od dragulja i plemenitoga kamena koja bi bila poput tvoje. No ja ću ti sada opisati kakvo je boravište kralja preminulih, a i to kakav je Indrin dvor. Pripovijedat ću ti i o Brahmanovu nebeskome dvoru u kojemu se raspršuje svaka nelagoda. Sve te palače pokazuju u svojemu sklopu i nebesnički i ljudski naum i predstavljaju sve vrste oblika na svijetu.

Na te Naradine riječi pravedni kralj Yudhišthira sklopi ruke, a s njime i sva njegova braća i svi prisutni u dvorani. Vladar onda zamoli Naradu: Opiši nam te palače, svi smo te željni slušati!

Narada reče: Indrina nebeska Sabornica prepuna je svjetlosti. On ju je stekao vlastitim podvizima. Svoju je palaču sam sagradio, Bharato, a ona je dugačka stotinu pedeset vodana,[6] stotinu je široka, a pet vodana visoka. Može se po volji kretati bilo kuda. U njoj nestaje slabost starosti, tuga, umor i strah, ona daruje dobru kob. U njoj ima odaja sa sjedištima a ukrašena je nebeskim drvećem. To je očaravajuća Puškaramalini, moćni kralju, koja pripada Indri stožrtvenome, a ja sam je vidio svojim očima.

— Slušaj sada kakva je kuća Vivasvantova sina Yame: Nju je, Prithin sine, sagradio Višvakarman i ona blista kao uglačano zlato. Prostire se na više od stotinu yođana. Sja sunčanim sjajem i u njoj se može naći sve što tko može poželjeti. Nije ni hladna ni pretopla, i svakome razgaljuje srce. U tome dvoru nema ni slabosti starosti ni gladi ni žeđi. Ništo se neugodno tamo ne može naći, a ni bilo kakvi zli osjećaji. U njoj se može naći svaki predmet želje, božanske ili ljudske, i sve što bi kome ustrebalo. Ima vode, i tople i hladne, slatke i ugodne. Tu su i Kala[7] i Mirtyu[8] i žrtvovatelji i siddhe i mnogi yogini, tu su i pitri[9] raznih skupina. Tu je i točak Vremena i slavni prinosilac žrtvenoga masla,[10] pa i grješnici iz ljudskoga roda, kao i oni što preminuše u doba zimskoga suncovrata. Tu su Yamini službenici koji su određeni da odbrojavaju dosuđeno vrijeme svakome i svemu. Mnogo je tu onih koji dvore gospoda pravde[11] i teško ih je pobrojiti po njihovim imenima i djelima. Kuntin sine, ova se prostrana palača kralja pitara kreće po njegovoj želji.[12]

— Slušaj me sada, dijete, kada ti budem pripovijedao o Brahmanovim dvorima: Tu kuću nitko ne može opisati rekavši: "ona je takva i takva". O kralju, ona se ne može opisati jer već u idućem trenu ona poprima drukčiji oblik. Takvo nešto još nikada prije nisam vidio. Toplina i hladnoća, glad i žeđ i nelagode svake vrste nestaju čim se u nju uđe. Čini se da je sazdana od brilijanata svake vrste i ne vidi se da je podržavaju ikakvi stupovi. Ne propada s vremenom jer je vječna. To zdanje svijetli samo od sebe i kao da pomračuje i Mjesec i Sunce i Oganj. Ono bukteći stoji na nebesima i pomračuje tvorca dana.[13] U toj palači, kralju, obitava Vrhovno božanstvo, praotac svih stvorenja. I njih i sebe stvorio je Snagom stvaralačkoga privida. U toj prekrasnoj Sabhi tušta je tma onih koji dolaze i odlaze. U njoj su svakojake sile a brahmaršiji je časte. Iz nje blista svjetlo Brahmanove milostive prisutnosti i njezina je ljepota nenadmašna. Tigre među kraljevima, kao što je ova tvoja sabha bez takmaca u svijetu ljudi, tako je i Brahmanova sabha bez takmaca u svim trima svijetovima.

Potom Narada nastavi: Predvodnice roda Bharata, kraIjevi koji izvrše obred žrtve radasuya,[14] raduju se u Indrinu društvu. Oni koji svoje živote ostave na bojnome polju ne okrećući leđa protivniku odlaze u Indrine dvore i radosno obitavaju uz njega. I oni koji napuste svoja tijela poslije surova isposništva stižu na isto mjesto i tamo dugo blistaju. Kuntin sine, tvoj ti je otac Pandu nešto poručio. Pošto je saznao da ću posjetiti svijet ljudi, on mi se poklonio i ovako rekao: O riši, trebalo bi da kažeš Yudhišthiri da će moći pokoriti cijelu Zemlju, samo ako ga braća budu slušala. A kada to učini, neka priredi slavnu žrtvenu svečanost zvanu rađasuya. On je moj sin i ako obavi taj žrtveni obred, dospjet ću u predjele gdje boravi Indra i tamo ću u neprestanome blaženstvu provesti bezbrojne godine.

— Ja ti, eto, rekoh što ti otac poručuje, a ti, Panduov sine, ispuni želju svojemu ocu. Ako učiniš tako, moći ćete i ti i tvoji praoci dospjeti u stanište samoga kralja besmrtnika. Rečeno je, o kralju, da tu veliku žrtvu prate i mnoge teškoće. Kada tako važnu svečanost otpočne vrsta rakšasa nazvanih brahmarakšase,[15] pokušavaju joj naći neku manu jer je njihov posao da ometaju svako žrtvovanje. I najmanja smetnja može uzrokovati rat koji bi uništio kšatriye, a moglo bi se dogoditi da i cijela Zemlja propadne. Razmisli, kralju, o tome temeljito pa onda radi onako kako misliš da će biti za tvoje dobro. Budi budan i spreman braniti sva četiri staleža. Budi darežljiv prema brahmanima i neka te prate sreća i napredak!

— O Đanameđaya — nastavi Vaišampayana — kada Narada ode, Yudhišthira i njegova braća počeše razmišljati o toj žrtvi, najvećoj među žrtvama, nazvanoj rađasuya.

Onda kralj Yudhišthira sazva svoje savjetnike i braću pa ih upita što misle o žrtvi rađasuya. Doglavnici mu odgovoriše: Ta žrtva omogućuje postizanje dostojanstva Varune[16] i onaj tko već ima kraljevstvo želi uz njezinu pomoći steći i carska obilježja. O kraljeviću Kurua, tvoji prijatelji misle da ti zaslužuješ carsko dostojanstvo[17] i da je došlo vrijeme da izvršiš žrtvu rađasuya.

To ponoviše kralju i rišiji Dhaumya i Dvaipayana, a njegova braća radosno pristaše uz njih dvojicu. No Yudhišthira mišljaše da započinjanjem žrtvenoga obreda ne treba ovisiti samo o njegovoj odluci pa mu pade na pamet da bi Krišna bio najpozvanija osoba da ga posavjetuje u tome, i stoga mu posla tekliča s porukom. Krišna je odmah stigao u Indraprasthu a kralj ga primi s ljubavlju kao da mu je rođeni sin.

Yudhišthira mu poslije običajne dobrodošlice ovako kaza: Poželio sam izvršiti obred rađasuya, no puka želja nije dovoljna. Ti, Krišno, znaš sve o tome kako se ima obaviti taj obred. Njega može obaviti samo onaj tko je svuda poštovan i tko je kralj nad kraljevima, jer se prilikom žrtvovanja može svašta dogoditi. Ti si iznad gnjeva i svih svojih želja, ti si dostojan dati mi savjet koji će svemu svijetu donijeti dobrobit.

Krišna mu na to odgovori: Veliki kralju, ti posjeduješ sve osobine koje su bitne za izvršenje žrtve rađasuya i doista si je dostojan. Znaj samo da se ovi koji se danas nazivaju kšatriyama i ne mogu porediti sa kšatriyama što ih je istrijebio Rama,

nastavlja se...

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!