Upisao:

mlabos

19. travnja 2021.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

548

PUTA

MAHABHARATA - Dronaparvan 7

U taj strašni čas, kada posvuda bjehu metež i smutnja, sunce zapade za brjegove Asta i nestade ga, a Krišna reče Arđuni: Tigre, ja ne znam nikoga tko bi mogao učiniti ono što si ti počinio protiv svih svojih neprijatelja. Takva djela mogu izvršiti još samo Rudra i Uništitelj.

— Tvojom sam milošću, Madhavo, danas ispunio svoju zakletvu — na to će Arđuna. — Pobjedi onih uz koje ti stojiš ne treba se čuditi. Ovo je tvoja pobjeda, Gospode! — Krišna se na ovaj odgovor blago osmijehnu i lagano potjera zapregu preko razbojišta.

Onda Krišna pokaza Parthi zastrašujući prizor govoreći: Mnogi kraljevi slavni širom svijeta padoše ovdje u boju želeći da pobijede. Tvoje su ih strijele pokosile i zemaljski gospodari, izginuli radi zemlje, snivaju na njoj grleći je poput voljene dragane. O prvi među ljudima, pogledaj na strašno zemljino lice močvarno od krvi, loja i zdrobljena mesa, zasuto bezbrojnim leševima na kojima piruju vukovi, psi, pisaće i noćne grabljivice! — I Krišna puhnu u svoju školjku Panćađanyu, a mnogi radosni vojnici slijedili su njegov primjer.

Kušajući gorčinu svojega jada kralj je Duryodhana izdisao šišteći poput zmije čiji su očnjaci polomljeni, a lice su mu kupale suze. Kada stiže do učitelja Drone, Suyodhana mu se ovako obrati: Partha je pobijedio sve velike ratnike koji pred njega stadoše i kralj Sindhua izgubio je glavu! Gledaj, učitelju, ovaj sveopći pokolj kraljeva! Šikhandin dođe glave starome gospodaru Bhišmi kojega sam postavio da vodi moju vojsku. Tvoj učenik Arđuna uze danas život Đayadrathi i posla Yami u pohode sedam akšauhini moje vojske!

O učitelju, kako da se odužim svojim saveznicima koji su radi mojega dobra i pobjede krenuli stazama što vode u Yamino carstvo? Oni koji su željeli moju svevlast na zemlji leže sada na tlu žrtvovavši za mene sve svoje zemne užitke. Uistinu, ja sam kukavica! Zlobnik sam ja, grješnik i prijestupnik svega što je pravedno! Ja sam taj radi čije pobjede izgiboše svi ovi kraljevi.

O zašto se poda mnom zemlja ne otvori!? O čelniče svih oružnika, kunem se svim svojim dobrim djelima, svojim umijećem i svojim sinovima da ću pobiti sve Pandave i sve Panćale i naći duši mira ili ću pasti u boju i poći za svojim saveznicima koji onamo odoše prije mene! Ti si, nepromašniče, odredio da mi budemo istrijebljeni u boju jer ti popuštaš Arđuni koji je tvoj učenik! Rekao bih da našu pobjedu priželjkuje još samo Karna! I ja ću poći tamo kamo odoše svi oni koji radi mene izgiboše, jer kada njih nema, nemam ni ja zašto živjeti. O učitelju Panduovih sinova, dopusti mi da učinim što sam naumio!

Ljutim jadom ujeden za srce, učitelj se Drona duboko zamisli pa onda kaza kralju Duryodhani: Zašto me ranjavaš svojim riječima, Duryodhano? Još ti davno rekoh da je Arđuna nepobjediv u boju! Šikhandin je ubio Bhišmu jer ga je Bhišma štedio. Onoga trena kada sam vidio da je pao Bhišma kojega ni bogovi ni danave ne mogu pobijediti, razumio sam da je ovo vojska Bharata osuđena na propast. Kocke kojima se na saboru Kurua igrao Šakuni nisu bile kocke, nego ubojite strijele kojima nas Arđuna sada ranjava. Kako to da pored tebe živa i Karne i Kripe i Šalye i Ašvatthamana, izgubi glavu kralj Sindhua?

Đayadratha se bijaše oslonio na mene, ali ja mu nisam mogao pružiti nikakvu sigurnost jer ni za svoju glavu nisam više siguran. Dhrtaraštrin sine, ja svoj oklop neću skinuti sve dok živi i jedan od plemena Panćala! Idi i kaži mojem sinu Ašvatthamanu da ne odstupa sve dok ima i jednoga od Somaka, pa makar mu se i o životu radilo. Idi i brani svoje čete ako budeš mogao. I Kurui i Srnđaye razjareni su pa će se i noćas tući.

I rekavši to, Drona ode da se opet sukobi s Pandavama, a u srcu kralja Duryodhane plane gnjev što su ga podjarile Dronine riječi i on odluči nastaviti okršaj.

Duryodhana dođe Karni pa mu kaza: Radhin sine, mnogi su kraljevi stradali u boju. Arđuna se mogao probiti kroz naše redove samo uz Dronino dopuštenje jer drukčije ne bi mogao probiti naš nesalomljivi poredak. Imao sam Droninu riječ da će braniti Đayadrathu i ja ga, bezumnik, spriječih da ode. Sve su se nade kralja Sindhua, jao, izjalovile!

Na to mu Karna odgovori: Ne okrivljuj učitelja! Brahman se borio koliko su mu to dopuštale njegove moći i hrabrost i nije mario za svoj život. Arđuna je izučio svekolik nauk o oružju, a i mlad je, oštar, odlučan i hitar. Oboružan je svojim oružjem koje potječe od nebesnika, na kolima je koja krasi Hanumantov stijeg, a uzde njegove zaprege u Krišninin su rukama. Odjeven je u svoj neprobojni oklop, a u rukama mu je luk Gandiva koji nikada ne malaksa. Arđuna je, ponosan na snagu svojih mišica, nadbio učitelja Dronu rasipajući oko sebe svoje strijele. Kralju, nema u tome ničega za čuđenje! Učitelj je star i nema te hitrine, a nije više ni tako izdržljiv kada treba rukovati oružjem.

Mislim da učitelj nije nizašto kriv. Ono što sudbina odredi ne može se drukčije zbiti. Oslanjali smo se na svoje junaštvo i na prijevaru i uvijek smo se trudili povrijediti Pandave. Sve što ustrajan čovjek želi učiniti neka čini bez bojazni i strepnji jer njegov uspjeh određuje sudbina. Sinovi Panduovi bijahu i trovani i varani i paljeni u voštanoj palači, i pobijeđeni na kocki, Bharato, i u šumu smo ih prognali, a sve je to sudbina osujetila premda smo sve najpažljivije zamislili. Plašim se da naši napori ne mogu ništa protiv sudbine!

I dok je on tako govorio, bojna sila Pandava pojavi se pred njima. Sudariše se Panćale i Kurui voljni da se otpute na onaj svijet. Ratnici su se prepoznavali izvikujući svoja imena i porijeklo jer Sunce bješe zašlo i nije se moglo dobro vidjeti.

Bijesan i željan da osveti smrt kralja Sindhua, kralj Duryodhana navali na vojsku Kurua i taj sudar bješe užasan. Strašni Dhrtaraštrin sin satirao je Panćale kao slon lopoče po ribnjaku i oni počeše pomišljati da napuste bojište. Ali tada stiže i kralj Yudhišthira i svojim strijelama polomi Duryodhanin luk ukrašen zlatom. Potom ga pogodi s deset strijela koje prodoše kroz njegove udove i zabodoše se u zemlju, a onda poteže strašno koplje koje probode kralja Duryodhanu i ovaj se onemoćao spusti u svoja prekrasna kola. Tada navališe Panćale željni pobjede, ali ih zaustavi učitelj Drona da bi zaštitio kraljevića Kurua.

Noć postade crna poput smole i strašljivcima se uvuče jeza u kosti. U tome mrklom času mnogi se oprostiše od života. U neprozirnoj tami čaglji su počeli urlikati, a njihove svijetleće čeljusti izazvale su strah u ratničkim srcima. Zlokobne sovuIjage čučale su na barjacima Kurua i huktale. Svijet se zaogrnuo pomrčinom i nije se moglo ništa razaznati.

Prah što su ga podigle noge ratnika zakrio je nebo, ali se ubrzo i on sliježe kada se zemlja opet raskaljala od krvi junaka, konja i slonova. Metež je vladao svuda, a udarci oružja praštali su kao bambusova šuma u požaru. Ne mogaše se razlikovati prijatelj od neprijatelja, a u toj pomrčini kao da su svi sišli s uma. Kada se zemni prah izmiješao s krvavim daždom, sinuše zlatni oklopi bojovnika i njihovi blistavi ukrasi i tama se povuče. Mačevi i koplja, topuzi, sablje, kijače i sulice i sjajne bojne sjekire padahu svuda naokolo nalik na vatrene munje.

U tome užasnom noćnom okršaju i Pandave i Srnđaye navališe na učitelja Dronu, ali oni koji su krenuli na njega morali su se ili povući ili se otputiti u Yamino stanište. Zaista, te su noći od Droninih hitaca stradale tisuće slonova, deseci tisuća kola i milijuni pješaka i konjanika.

Sin kralja Kalinga krenu s Kalingama na Bhimu i pogodi mu najprije sa pet, a onda sa sedam strijela i napokon mu ubi kočijaša. Pobješnjeli Bhima preskoči sa svojih kola na protivnikova i ubi ga golim rukama. Kraljevićevo se truplo rasu po zemlji u komadima. Ni Karna, a ni ostali kraljevići Kalinga nisu mogli u tome spriječiti Bhimu.

Dok su ga zasipale njihove strijele, Bhima preskoči na kola kraljeviće Dhurve koji ga je bez prestanka gađao strijelama pa i njega smrvi svojim šakama, a onda produži, ričući poput lava, prema kolima kraljevića Đayadrathe. Ne prekidajući svoju riku, ubi ga udarcem dlana.

Tada Karna zavitla na njega kopljem okovanim zlatom, ali ga Bhima smijući se uhvati u letu i hitnu ga natrag na Karnu. Šakuni presiječe to koplje u letu svojom strijelom natopljenom u ulje, a Bhima se vrati na svoja kola pošto je izvršio ta junačka djela i nastavi jurišati na svoje neprijatelje. Dva Dhrtaraštrina sina, Durmada i Duškara, nasrnuše na njega vozeći se na istim kolima i zasipajući ga strijelama, ali rasrđeni Bhima, udarivši nogom, utjera njihova kola u zemlju, a njih pobi šakama.

_ Ah! Jao! — začuše se krici među kraljevima koji su gledali što se zbiva — Ovo se glavom Rudra bori u redovima Pandava uzevši na sebe Bhimino obličje!

I potom se svi kraljevi razbježaše tjerajući svoje životinje u najbrži trk tako da ni dva i dva ne ostadoše zajedno. A Dhrtaraštrini se sinovi okupiše s Dronom na čelu i velikom silom kola, pješaka i slonova opkoliše Bhimu sa svih strana pa zapodjenuše s njime užasni okršaj.

Divovski rakšasa, Bhimin sin Ghatotkaća, vozio se na svojim golemim i strašnim kolima kovanima od crnoga željeza i prekrivenim medvjeđim kožama. Njih nisu vukli ni konji ni slonovi, već neka bića slična slonovima. Na njegovu visoku stijegu stajao je kralj lešinara s razmahnutim krilima i ispruženim pandžama jezivo kričući.

To gorostasno vozilo imalo je osam kotača, a Ghatotkaću okruživahu rakšase grdobojnih likova. Bila je tu cijela akšauhini rakšasa naoružanih kopljima, teškim kijačama, stijenama i deblima drveća. Kada ga spaziše protivnički kraljevi, obuze ih strah. Od Ghatotkaćina urlika slonovi su od straha mokrili, a kraljevi su se tresli kao u groznici.

Bojište zasu pljusak stijena što su ga bacali rakšasi čija se snaga povećavala s dolaskom noći. Dhrtaraštrini sinovi, a i Karna s njima, pobjegoše užasnuti pred tim prizorom. Samo je ponosni Dronin sin uvijek uvjeren u svoju ratničku vještinu, ostao tu bez straha i ubrzo raspršio opsjene što ih je stvarao Ghatotkaća.

— Ubijte Dronina sina! — zapovijedi Ghatotkaća, a tu zapovijest poslušaše strašne rakšase širokih zuba, golemih lica, razjapljenih usta i dugačkih jezika, s očima u kojima je plamsao bijes, i sručiše se na glavu Dronina sina stotine i tisuće kopalja, šataghni,[13] topuza okovanih šiljcima, ašanija,[14] teških kopalja, kolnih osovina, sabalja, kratkih strijela, teških kijača, bojnih sjekira, mačeva, kamenja, posuda s vrelom melasom, i stupova sačinjenih od crna željeza.

Dronin plemeniti sin uništavao je taj strašni pljusak oružja svojim oštrim strijelama u kojima je bila snaga groma. Drugim pak svojim zlatokrilim oružjem i silom mantri u sebi on pobi za kratko vrijeme mnogo rakšasa. Junački je Ghatotkaća kolutao očima i pljeskao šakama pa se onda ugrize za usnu i reče svojemu vozaru: Vozi me k Droninu sinu! — I on na svojim čudesnim kolima krenu da se sam sukobi sa strašnim protivnikom. Tada Ašvatthaman do uha napne tetivu i odape na Ghatotkaću strahovitu strijelu koja bješe nalik na palice Smrti i ta silovita strijela s lijepim krilima prođe kroz rakšasina prsa i zahode se u zemlju.

Ghatotkaća pade na pod svojih kola a Dhrštadyumna ga odveze s razbojišta misleći da je mrtav. Dronin junački sin pusti svoj pobjednički krik. Pokrivena svuda naokolo tijelima rakšasa izbodenih i osakaćenih stotinama strijela, zemlja postade neprohodna kao da bješe zasuta obrušenim planinskim vrhuncima. Taj prizor bješe strašno i pogledati.

Rasrđeni Yudhišthira satirao je svojim hicima bojne redove Kurua. Vidjevši ga kako uništava njegove trupe, Drona ga prekri pljuskom strijela, a potom ga, vrlo razgnjevljen, udari oružjem Vayavya, ali Panduov sin odbi to oružje vlastitim iste vrste. Onda srditi Drona posla na njega različita nebeska oružja: Varunino, Yamino, Agnijevo, Tvaštruovo i Savitruovo, ali ih moćno oboružani Pandava, znalac svih vjerskih zakona, neustrašivo dočeka i poništi.

Tvoj sin Duryodhana gledao je kako svekolika vojska Pandava bijesno nadolazi i pomisli da joj neće moći odoljeti pa reče Karni: Uzdanice svojih prijatelja, sada je došao čas kada je tvoja pomoć najpotrebnija! Spasi moju vojsku jer uskoro je više neće biti! — A Karna mu odgovori: Neka sada i sam Indra dođe braniti Arđunu; ja ću ih obojicu poraziti!

Čuo je Kripa, moćno naoružani Šaradvatov sin, pa se osmijehnu i reče: Dobro rečeno, Karno! Kada bi samo riječi donosile uspjeh, Duryodhana bi bio dobro zaštićen. Ti se mnogo hvastaš, ali snagu i hrabrost rijetko pokazuješ!

Karna uzvrati: Jest istina da ni bogovi s Indrom na čelu ne mogu pobijediti Pandave, ali, ako je i tako, ja ću ih ipak poraziti oružjem koje mi je dao Indra! Ti dobro znaš, brahmane, da je Indrina strijela nepobjediva, a upravo takva će strijela u boju ubiti Arđunu. — Dok je Karna to govorio, veliki ratnik Kripa samo se smješkao, a onda oslovi Sutina sina: Lijepo govoriš, Karno, ali tvoje riječi razotkrivaju tvoje misli, a ne djela! Sam Yudhišthira može samo svojim Ijutitim pogledom spaliti čitav svijet. Velika je tvoja ludost, Sutin sine, kada se usuđuješ u boju stalno izazivati Šaurija!

Radhin se sin nasmija pa odgovori: Obje su se vojske vrlo smanjile, ali ja u tome ne vidim nikakvu zasluga Pandava. O najbjedniji među ljudima, ja ću se tući s onim za koga tvrdiš da je toliko moćan. Borit ću se dok u meni bude bilo snage, sve za ljubav Duryodhaninu, a što se pobjede tiče, nju će odlučiti sudbina!

Tada je ljutiti Ašvatthaman pomamno jurnuo na Karnu, nalik na pobješnjela slona, govoreći: Najpodliji među svim ljudima, kada ti je Kripa govorio, imao je na umu istinske Arđunine vrline, ali tvoj je razum izopačen i zbog svoje pakosti vrijeđaš moga strica! Gdje bješe tvoje junaštvo ona kad te je vlasnik Gandive porazio i kad je Đayadratha izgubio glavu!

No snažni kralj Duryodhana i dobroćudni Kripa čvrsto su ga držali da ne napadne Karnu, a ovaj odgovori: Taj bijedni brahman misli da je hrabar i hvali se sa svojim junaštvom. Samo ga pustite, glavari Kurua, neka mi priđe bliže!

Ašvatthaman će na to: Suhin sine naopake pameti, neka ti je ovaj put oprošteno, ali Arđuna će već ugasiti tu tvoju pretjeranu oholost!

Kralj je umirivao raspaljena Dronina sina i on se napokon smiri. I učitelj je Kripa oprostio Karni, jer mu srce bješe plemenito, narav staložena, a držanje odmjereno.

Ono što je poslije svih ovih pokolja ostalo na životu od sve one sile Kurua sada se prestrojilo i po naređenju svojih starješina oblikovalo čvrst bojni red. Kralj je Duryodhana obodrio svoje pješake i rekao im: Ostavite svoje teško oružje i donesite upaljene svjetiljke!

Pješaci su rado poslušali tu zapovijest, a na nebesima uzeše svjetljike u svoje ruke i bogovi, a i nebeski mudraci, apsarasi, i gandharve. Vidjesmo kako odozgo padaju svjetiljke pune miomirisna ulja koje su poslali bogovi vladari nad stranama svijeta. Na svaka kola postaviše po pet sjajnih svjetiljaka, a na svakog slona po tri, dok je svaki konj nosio samo po jednu.

Kada su Pandave spazili našu vojsku ovako osvijetljenu, oni učiniše isto što i mi, i na svakoga slona metnuše po sedam svjetiljaka, na svaka kola po deset, dok su na konjima bile samo po dvije. Od tisuću svjetiljaka koje su blistale svuda uokolo i od još sjajnijih svjetiljaka bogova i gandharva punih mirisnog ulja koje bjehu postavljene na zlatna postolja ukrašena draguljima, bojno polje, Bharato, bijaše obasjano kao nebesa posuta zvijezdama.

Sudar dviju vojski bio je užasan. Arđuna je brzo satirao redove Kurua i protivnički su kraljevi brzo gubili svoje čete. Mandrin sin Sahadeva bješe u okršaju pogođen mnogim Karninim strijelama te je napustio boj. Sav ranjav i izboden strijelama, malodušan i duboko povrijeđen Karninim pogrdama, Sahadeva izgubi volju za životom i pope se na kola slavnoga Đanameđaye, princa Panćala.

Vasudeva i Dhananđaya primijetiše da njihova vojska ustupa pred kraljem Šalyom, koji bi bio ukrasom svakome boju, pa se zaputiše prema njemu, ali im se na putu ispriječi kraljević rakšasa, Alambuša, pa nasrnu na njih vozeći se na svojim izvrsnim kolima u koja bijaše upregnuto osam pastuha, uz njih još i pisaće strašna izgleda i podjednakih lica. Na kolima krvavo crveni stjegovi bjehu ukrašeni cvjetnim vijencima načinjenima od crnoga gvozda a kola bijahu prekrivena medvjeđim kožama. Na barjaku mu je čučao lešinar pjegavih krila i krupnih očiju koji je neprestano kričao.

Između čovjeka i rakšase nastade ljut okršaj, ali Partha ubrzo probode rakšasu četirima strijelama i ovaj u strahu pobježe. Rasrđeni Subalin sin Šakuni jurnu na Nakulu koji je razgonio tvoju vojsku. Oni udariše jedan na drugoga, obojica ljutiti i odlučni da uzmu život svojemu protivniku. Do kraja su napinjali svoje lukove i tada, kralju, tvoj zet u silnoj žestini, smješkajući se čitavo vrijeme, probi Nakulina prsa pernatom strijelom oštra vrha.

Obojici su razbijeni oklopi popadali i obojicu ih obli krv pa nalikovahu na dva prekrasna drveta kimšuka,[15] procvjetala nasred razbojišta. Duboko ranjen Šakunijevom strijelom, Nakula se sruši u svoja kola izgubivši svijest. Vidjevši svojega ponosnog neprijatelja i smrtnoga dušmanina gdje je u golemoj nevolji, Šakuni pusti pobjednički urlik nalik na grmljavinu iz oblaka.

Panduov sin Nakula dođe opet k sebi pa još jednom navali na Subalina sina nalik na samog Uništitelja sa široko razjapljenim čeljustima. On pogodi Šakunija posred grudi s desetak strijela, a onda još stotinom dugačkih, i presiječe mu luk do samoga rukohvata, na kojemu već bješe zapeta strijela. Sruši mu i barjak i svojim oštrim strijelama probi bedra svojega protivnika pa ovaj pade obujmivši kopljište svoje zastave kao što zaljubljeni grli svoju draganu. Kada vozar vidje da je tvoj prijatelj bez svijesti on ga izveze odatle i udalji njegova kola iz prvih redova.

Dok je bješnjela ta noćna bitka, ratnici nisu mogli razlikovati tko je na čijoj strani. Roditelj je, i ne znajući, ubijao sina i sin roditelja, a prijatelj obaraše prijatelja. Svi su se tukli kao pomahnitali ni na što se ne obazirući.

Silni ratnik Dhrštadyumna zaustavio je Dronu svojim strijelama i počeo pred sobom satirati vojsku Kurua kao što je Indra uništavao vojsku asura. Rijeka krvi poteče među dvjema vojskama odnoseći sa sobom ljude, konje i slonove, nalik na Vaitarani[16] koja teče k Yaminu carstvu.

U tome strašnom boju Karna posla u Yaminu kuću Dhrštadyumnina kočijaša i sva četiri ždrijepca iz njegove zaprege,

a Panćale, zasute Karninim strijelama, razbježaše se pred njim kao srne pred lavom. Karna je slijedio tu razbijenu vojsku sipajući po njoj svoje strijele.

Kada kralj Yudhišthira vidje da mu se vojska osipa, uvidje da treba odstupiti pa oslovi Arđunu: Gledaj moćnoga strijelca Karnu kako stoji tamo nalik na samoga Rudru s lukom u rukama! Vidi kako u ovome ponoćnom času sažiže sve oko sebe poput plamtećeg Sunca! Učini ono što bi, po tvojemu mišljenju, trebalo učiniti i potrudi se da se i on oprosti od života!

Arđuna se okrenu Krišni pa mu kaza: Dharmin se kraljevski sin noćas prepao Karnina junaštva. Madhusudano, naše su čete prorijeđene Droninim strijelama, a Karna im je utjerao strah u kosti i ne mogu više stajati na bojištu. Tigre Vrišnija, ja ne mogu mirno gledati ako mi on pred očima jezdi u prvim redovima kao što ni zemlja ne može otrpjeti da ga gazi noga. Povezi me njemu ususret jer ja moram ubiti njega ili će on ubiti mene.

Krišna mu na to odvrati: Kuntin sine, vidim da taj ratnik nadljudskom hrabrošću juriša kroz bitku nalik na vođu nebesnika i znam, Dhananđayo, da osim tebe i rakšase Ghatotkaće nema nikoga tko bi mogao izaći pred njega. Ali ja mislim, neporočniče, da još nije došlo vrijeme da se ti sukobiš s njime. Još je uvijek u njega ono blistavo koplje, nalik na blistav meteor, koje mu je dao Vasava. Ghatotkaća ti je dobrohotan i uvijek ti je odan. Neka silni Ghatotkaća izađe pred Radhina sina. Uz njega su sva nebeska oružja, a i ona kojim se koriste rakšase.

Kako je spomenut, Ghatotkaća se pojavi pred njima oklopljen i naoružan. Pozdravivši Krišnu i Arđunu, on gordo reče: Ovdje sam! Zapovijedajte! — A Krišna mu reče: Počuj pažljivo, Ghatotkaća! Došlo je vrijeme da pokažeš svoju neustrašivost. Ti si, i nitko osim tebe, taj koji posjeduje mnoga oružja i vičan si mnogim oblicima opsjene. Vidi Bhimin sine, gdje Karna razgoni čete Pandava kao što pastir tjera svoje stado. Junače, osim tebe nema nikoga tko se može suprotstaviti Sutinu sinu u ovome okršaju.

Pomoću svoje snage i moći izvrši djelo dostojno tebe, tvojega naroda, tvoje majke i tvojih starijih, moćni oružniče! Očevi žele da im se rode sinovi kako bi uz njihovu pomoć ostvarili svoje želje. Hidimbin sine, ljudima su djeca potrebna da bi ih spašavala iz nevolje i od djece se, toga izvora svakoga dobra, očekuje da podupru svoje starije i na ovome i na onome svijetu. Rakšase imaju noću bezgraničnu hrabrost, silnu snagu i neustrašivost. Upotrijebi svoju moć opsjene i pogubi noćas Karnu u ovome boju. Za Dronu će se pobrinuti Dhrštadyumna i Kuntini sinovi.

Poslije tih Krišninih riječi javi se i Arđuna pa reče: Ghatotkaćo, prema mojemu sudu ti si prvi među našim ratnicima i uz tebe dugoruki Satyaki i Bhimasena. Izađi Karni na megdan, a veliki ratnik Satyaki čuvat će ti leđa.

Ghatotkaća im odgovori: Ja sam dostojan protivnik i Karni i Droni, a i svakome slavnome kšatriyi koji vlada oružjem. Sve dok je svijeta i vijeka spominjat će se boj što ću ga danas biti sa Sutinim sinom. Noćas neću štedjeti ni hrabre, a ni strašljive, pa čak ni one koji se sklopljenih ruku budu predavali mojoj zaštiti.

Ubijat ću ih sve od reda, kako to rakšase i inače čine. I, rekavši to, Hidimbin sin jurišnu na Karnu, kralju, utjerujući strah u kosti tvojim vojnicima. Tvoj sin Duryodhana reče tada Duššasani: Darovatelju počasti, prikupi svu snagu i povedi svoje čete! Pomno čuvajte Karnu i ne dopustite da mu zbog našega nemara grozni rakšasa prikrati život.

Hidimbin je sin za to vrijeme bez ičije pomoći potiskivao pred sobom i Karnu i Alambušu i s njima svekoliku silu Kurua, kao što oluja razbija goleme oblačine. Alambuša ostade bez kola i vozara pa jarosno golim rukama navali na Ghatotkaću. Strašno je bilo i pogledati taj užasni okršaj dvaju gorostasnih ratnika koji su divlje urlali pokušavajući jedan drugoga nadvladati silom svojih opsjena. Pretvarali su se u vatru i more, u Garudu i Takšaku, u oblak i vjetar, u grom i planinu, u dva golema slona, u Rahua i Sunce, i stvarahu stotine različitih privida odlučni da jedan drugoga unište.

Onda bezmjerno hrabri Ghatotkaća dohvati sablju strašna izgleda i njome odrubi s trupa grdobnu glavu svojega protivnika dok je ona i dalje puštala užasne urlike. Ščepavši za kosu tu krvavu glavu, Ghatotkaća se zaputi k Duryodhaninim kolima, a kada se primakao kralju, snažni rakšasa reče: Kažu da pred kralja, brahmana i ženu ne treba nikada izaći praznih ruku!

Tvoj je saveznik, čiju si hrabrost dosada gledao, sada mrtav, a gledat ćeš ti i Karnu kako umire a, na kraju, i samoga sebe! Ostaj mi sada zdravo i veselo dok Karnu ne rastavim od života! — I on se zaputi prema Karni na čiju se glavu prosuše tisuće njegovih strijela.

Ghatotkaća bijaše ogroman, krvavocrvenih očiju i lica boje bakra, trbuh mu je opušteno visio, a sve dlake na njegovu tijelu bijahu nakostriješene. Glava mu bijaše zelena, uši šiljate poput strijela, jagodice visoke, usta od uha do uha, jezik i usne dugački i bakrenocrveni, obrve vrlo izbočene, nos krupan, tijelo plavo, a vrat crven. Visoka stasa kao brijeg i krupne glave, golemih ruku i silne snage, predstavljaše prizor koji utjerivaše strah u kosti. Tijelo mu bješe u golemu blistavu brončanu oklopu. Kola mu je krasilo stotinu zvona koja su neprestano zvonila.

Dva velika ratnika, Ghatotkaća i Karna, tukli su se tvrdokorno, probadajući jedan drugoga oštrovrhim strijelama, ali nijedan ne zadrhta. Ghatotkaća vidje da je Karna naciljao svojim nebesničkim oružjem pa se posluži opsjenom kojima se rakšase obično koriste. Okružiše ga brojni rakšase zastrašujućeg izgleda, do zuba naoružani kopljima, teškim kijačama, stijenama i stablima drveća. Ali tada Sutin sin teško rani Ghatotkaću i moćni rakšasa osjeti velik bol.

Ali tada on uze kolut s obodom oštrim kao britva, nebesko oružje s tisuću žbica ukrašeno draguljima i sjajno kao jutarnje Sunce. Bhimin ga sin zavitla na Karnu želeći time završiti boj, ali premda bješe bačen velikom snagom, Karna ga obori svojim strijelama i razbi na komade. Potom pobi Ghatotkaćinu zapregu i razbi njegova kola na stotinu komada pa ga poče zasipati strijelama kao kišom iz oblaka.

Pomoću svoje sposobnosti da stvara privide Bhimin sin uze na sebe tako strašan lik da se Kuruima poče mutiti pred očima. Neustrašivi rakšasa dobi najednom mnogo nakaznih glava koje stadoše proždirati nebeska oružja Sutina sina. Malo zatim Kurui ga spaziše kako leži mrtav, opružen na ledini i prekriven stotinom rana. Tek što su Kurui počeli klicati ponadavši se da su ga ubili, on se pojavi na svim stranama kako jezdi uzevši na sebe različita obličja.

Onda opet postade golem, sa stotinu glava i stotinu trbuha, velik kao planina Mainaka, a potom se smanji na veličinu palca i bilo ga je posvuda. Penjao se na nebo, probijao kroz zemlju, izlazio na njezinu površinu, da bi odmah zatim zaronio u vodu i napokon se spustio s neba na kolima okovanim zlatom. Neustrašivo se primakao Karninim kolima pa mu reče: Pričekaj samo, Sutin sine. Danas ću na ovome bojištu ugasiti tvoju žeđ za bitkom!

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!