PROČITANO

763

PUTA

MAHABHARATA - Dronaparvan 2

Kada mladi junak Abhimanyu izgubi život, ratnici Pandava ostaviše svoja kola, poskidaše oklope i odložiše lukove pa se, ophrvani teškim jadom, okupiše svi oko Yudhišthire. Utonuo u žalost, Yudhišthira započe tužbalicu za Subhadrinim sinom.

Veliki strijelac Drona reče im: Je li tko od vas pomno motrio i zapazio ikakav propust koji taj je mladić učinio? Je li itko od vas uočio bilo kakav nedostatak u njegovoj obrani? Pogledajte tu laku ruku i njegovu hitrinu! Tako mi svega, ovaj me je Subhadrin sin zadovoljio premda mi od njegovih strijela staje životni dah i sav sam omamljen. Ne vidim nikakve razlike između njega i onoga koji rukuje Gandivom.

Na to će Karna: Duboko su me ranile njegove strijele i ovdje ostajem samo zato što mi je to dužnost.

Učitelj se nasmiješi pa reče: Abhimanyu je mlad, a njegovo je umijeće izuzetno. Oprema mu je neprobojna, a otac ga je naučio kako se navlači i nosi zaštitni oklop. Ipak, vi svojim strijelama možete presijeći luk, tetivu, uzde, možete ubiti konje i dvojicu bočnih kočijaša. Rathin sine, ako možeš, liši ga kola i njegova luka.

Kada ču riječi učitelja Drone, Karna se maši svojih strijela i odmah presiječe Abhimanyuov luk, a Krtavarman mu pobi bojne konje. Kripa ubi njegova dva bočna kočijaša, a ostali ga u najvećoj žurbi zasuše strijelama jer žurba bijaše prijeko potrebna. Nemilosrdna tuča zasu mladoga Abhimanyu dok je tako stajao bez luka i kočije, a njome su ga sa svojih kola zasipala šestorica velikih strijelaca. Znajući što mu je dužnost, naočiti mladić uze svoj mač i štit i skoči uvis. Opisujući različite putanje, Arđunin je sin silovito lebdio kroz zrak sličan kralju ptica.

Očiju uprtih u visine svaki od tih moćnih strijelaca mišljaše: Napast će me odozgo s mačem u ruci! — i u iščekivanju njegovih udaraca gađali su ga strijelama. Silni Drona pogodi držak njegova mača, optočen draguljima i tako ga polomi, a Karna oštrim strijelama raskomada njegov izvrsni štit. Ostavši bez mača i štita, Abhimanyu se zdrav i čitav spusti s neba pa uhvati neki kolni točak i zavitla ga nad svojom glavom, ričući poput ranjena lava.

Sav pobijelio od uzvitlane prašine koju je kotač podigao, krvavih haljina i natuštena čela, gospodar Abhimanyu bješe u tom času neizrecivo lijep, stojeći tako sred svih tih kraljeva kao da je glavom Gospod Vasudeva. On se sa svojim oružjem okomi na učitelja Dronu dok mu je kosa lepršala oko glave, a tijelo mu blistalo tako da se u njega nije moglo pogledati.

Kraljeve spopade strah i zasuše ga strijelama razbivši taj kotač na stotinu komada. Jakoruki Abhimanyu uhvati veliki buzdohan i jurnu na Dronina sina Ašvatthamana. Ovaj vidje taj topuz koji je blistao kao Indrina munja pa pobježe, a poginuše dva njegova vozara.

Junački Subhadrin sin napokon je bio sav načičkan strijelama tako da je sličio bodljikavom prasetu, ali on, i takav, jurnu na Šakunijeva brata Kalikeyu i sabi ga u zemlju, a onda pobi i njegovih sedamdeset i sedam pratilaca Gandhara. Onda ubi deset strijelaca iz roda Vasatiya i deset golemih slonova. Probijajući se dalje, on naiđe na kola Duššasanina sina, zdrobi ih i stjera u zemlju zajedno sa zapregom, a Duššasanin sin skoči na njega s topuzom u rukama vičući: Čekaj! Čekaj!

Dvojica se rođaka sudariše zasipajući jedan drugog i odlučeni da jedan drugome ugase život. Ubrzo se obojica srušiše bez svijesti. Prvi dođe k sebi Duššasanin sin i buzdovanom udari Abhimanyua po tjemenu.

Tako mnogi uzeše život jednome. Ubiše onoga koji je pred sobom razgonio svekoliku vojsku Kurua. Ležao je tu kao ugasli oganj koji je progutao šumu, kao zalazeće Sunce koje je sagorjelo vojsku Bharata. Vojska Kurua okružila ga je likujući, a protivnička strana potonu u moru žalosti. Vojska Pandava poče uzmicati.

Kralj Yudhišthira vidje da mu se vojska koleba pa ovako reče hrabrim ratnicima: Neustrašivi Abhimanyu poginuo je ne odstupivši iz boja i sigurno je dospio u nebesa. Ostanite ovdje! Ne sumnjajte da ćemo pobijediti neprijatelje! Abhimanyu je pogubio mnoge kraljeviće i satro deset tisuća Kosala i čak mu je i to bilo malo! Njegovo je carstvo Indrino i predjeli koji se stiču velikim junačkim djelima.

Ubrzo je nastupio prekrasni čas kada se dan kloni smiraju i Sunce, blijedocrveno kao lopočeve vlati, tonulo je iza obzorja. Ošamućena vojska kralja Duryodhane vraćala se svojemu konačištu izbodena strijelama i prekrivena krvlju, a protivnici su ih pratili tvrdim pogledima. Nestade Sunce i ponese sa sobom sjaj kopalja, mačeva, štitova i ukrasa. Poprimiše svoju omiljenu boju vatre, Sunce sve oboji u crveno, i nebo i zemlju.

Psi i šakali, vukovi i hijene, gavrani i druge krvopije sa svim plemenima rakšasa i pisaća lunjali su razbojištem i kidali kožu mrtvacima da bi se napili njihove masti, krvi i moždine. Žderali su njihovo meso i sisali sokove gnjilih leševa, a rakšase su se stravično smijale odvlačeći sa sobom tisuće tjelesa. Psi, šakali i ptice mesožderi slavili su svoj blagdan gosteći se svi zajedno s istoga stola.

Ne prođe dugo,[7] a tu se pojavi veliki riši Krišna Dvaipayana pa mu Yudhišthira ukaza dužno poštovanje i ponudi ga da sjedne a onda mu reče: Jao, Subhadrin sin izgubi život dok se borio s mnoštvom moćnih ratnika. Umoren je rukama nekolicine velikih vitezova sklonih nepravdi. Bio je još dijete, a borio se protiv odraslih ljudi spremnih na sve. To je ono što mi srce razdire.

Vyasa će na to: Yudhišthiro, tvoja je mudrost neizmjerna, pred tobom nijedna nauka nema tajni. Ljudi poput tebe ne dopuštaju da im nesreća pamet pomuti. Mladi se junak uspeo u nebesa pobivši prije toga mnogo svojih neprijatelja. Bharato, Smrt kosi sve, čak i bogove, danave i gandharve. To je zakon koji se ne može promijeniti.

— Smrt? Odakle Smrt dolazi? — na to će Yudhišthira. — Ti koji si nalik na božanstvo reci mi što je to smrt, tko ju je donio na svijet i zašto ona odnosi sva stvorenja?

— Čuj, kralju — odvrati Vyasa — kazat ću ti priču o porijeklu Smrti točno onako kako sam je čuo: Praotac Brahman u početku sazda sva stvorenja, a onda vidje da stvorenja ne pokazuju nikakve znake prolaznosti. Potom naumi da uništi svemir. Razmišljajući o tome, Tvorac ne vidje nikakva načina da svoj naum sprovede u djelo i zato se naljuti.

Iz njegova gnjeva vrcnu iskra s neba i stade se širiti oganj koji poče proždirati sve u svemiru. Tada stade pred Njega Hara, zvan i Sthanu ili Šiva. On pade Tvorcu pred noge i stade ga moliti želeći učiniti dobro svim stvorenjima. Blistavo vrhovno božanstvo reče najvećemu od svih isposnika: Ti koji zaslužuješ da ti sve želje budu ispunjene, reci što ti je želja? Sthanu, reci što želiš i mi ćemo ti svaku želju ispuniti.

A Sthanu reče ovako: Gospode, mnogo si pažnje posvetio stvaranju najraznolikijih tvorevina! Zaista, Ti stojiš iza svega stvorenoga! Sada oganj proždire tvoja stvorenja! Dok to gledam, obuzima me samilost. Imaj i ti milosti, slavni Gospodaru!

Brahman mu na to odgovori: Nije to moja želja, jer ja sam uvijek želio dobro, ali me boginja Zemlja često moljaše da joj olakšam preteško breme stvorova na njoj. Tražila je da ih uništim, a ja ne mogoh naći nikakva načina da prekinem to beskonačno stvaranje i stoga se naljutih.

Rudra će na to: Budi milostiv, gospodaru Svemira, i nemoj uništavati svoja stvorenja. Nikada više nemoj dozvoliti da propadnu pokretna i nepokretna stvorenja. Neka trostruki Svemir, neka prošlost, sadašnjost i budućnost, postoji i dalje.

Iz Tvoje je srdžbe, Gospodaru, nastala čest nalik na oganj i taj oganj sada rastače stijenje i drveće, rijeke i polja. I pokretni i nepokretni svijet pretvara se u pepeo. Imaj milosti, Presvijetli, i neka umine tvoj gnjev. Pogledaj na svoja stvorenja blagim i dobrotvornim okom. Tvorče svjetova, Ti si me postavio za njihova zaštitnika, nemoj dati da propadnu stvorenja kojima si ti udahnuo život.

Saslušavši Mahadevine riječi, božanski Brahman suspregnu svoj gnjev i zadrži ga u sebi samome sa željom da učini dobro svima stvorenjima. Božanski dobročinitelj utrnu oganj i objavi zakon djelovanja i mirovanja. A dok je Vrhovno Božanstvo gasilo plamen rođen iz svojega gnjeva, na dveri njegovih osjetila izađe tamnoputa žena s crvenim licem, jezikom i očima, okićena blistavima naušnicama i nakitom.

Pošto izađe iz njegova tijela, ona pogleda dvojicu gospodara svijeta smiješeći se i onda se zaputi na jug. Brahman joj dade ime Smrt i reče joj ovako: Uništi ova moja stvorenja! Ti si rođena iz mojega gnjeva kojim bijah nakanio razoriti svemir. Na moju zapovijest učini tako i ubijaj čak i maloumnike i vidioce.

Lopočooka gospa po imenu Smrt sasluša te riječi pa se duboko zamisli i potom, bespomoćna, zaplaka umilnim glasom. Praotac dočeka njene suze u svoje dlanove, a onda je stade tješiti. Bespomoćna gospa proguta u sebi svoj jad i s ponizno sklopljenim rukama oslovi Gospodara Stvaranja: Prvače među rječitima, kako ću ja, koju si ti stvorio, i još k tome kao žensko, moći činiti tako zla i okrutna djela? Imaj milosti, Gospodine!

Sinovi, prijatelji, braća, djedovi i muževi mili su uvijek i svakome! Oni koji budu patili poradi gubitka dragih mene će kriviti i ružiti. Bojim se suza koje će se zbog mene prolijevati. Gospode, uzmi me u zaštitu. Podvrgnut ću se najstrožoj pokori samo da ne moram biti ona koja uzima životni dah tako mio svim živim bićima.

A Brahman joj odvrati: Smrti, ti i jesi zbog toga nastala i moraš donositi propast stvorenjima! Idi i uništavaj! Nemaj nikakva obzira! Nitko na svijetu neće ti pripisati nikakvu krivicu.

Prestrašena gospa ostade stajati pred Gospodinom gledajući bez riječi njegovo lice. I Brahman zašutje. Uskoro se ipak razvedri i, zadovoljan sobom samim, s osmijehom pogleda na sva stvorenja, a ona nastaviše živjeti kao i ranije, ne strahujući od prijevremene smrti. A gospa zvana Smrt ode se posvetiti isposništvu ne hoteći prihvatiti svoj posao.

Predala se najstrožoj pokori koja trajaše milijune godina, ugađala je Brahmanu na svaki način i On joj jednom reče: Smrti, čemu će ti sve to tvoje isposništvo?

Smrt mu odgovori: Gospode, sva stvorenja žive u zdravlju. Čak ni riječju jedno drugo ne povrjeđuju. Ja ih neću moći ubijati. Ispuni mi želju, Gospode! Bojim se grijeha i zato sam se predala isposništvu. Ja sam žena i u nevolji sam, a krivice na meni nema. Preklinjem te, budi mi zaštitnik!

Božanski joj Brahman odgovori: Smrti, neće na tebi biti grijeha prihvatiš li se toga da ubijaš ova stvorenja. Moje riječi ne mogu biti uzalud, ljubazna gospo. Ti ubijaj stvorenja od četriju vrsta i steći ćeš vječnu vrlinu. Tvoji službenici bit će Yama, čuvar juga i svakojake bolesti, a ja i svi ostali bogovi ispunjavat ćemo svaku tvoju želju. Ti ćeš samo žnjeti slavu čista i slobodna od svakoga grijeha.

— Gospodaru — na to će Smrt, sklopivši ruke i ponizno se poklonivši — ako to već ne može bez mene, ja ću poslušati tvoju zapovijest. Ipak čuj što ću ti kazati: pusti među ljude pohlepu, zavist, pakost, svađu, glupost, bestidnost i sve žestoke strasti koje će proždirati tijela utjelovljenih bića.

— Bit će kako ti kažeš — na to će Brahman. — Grijeha neće biti na tebi. Ove tvoje suze koje sam zadržao u ruci bit će bolesti koje će izići iz samih živih bića. Ljude će ubijati one a ne ti. A ti zaboravi i na naklonost i na gnjev i uzimaj živote živih stvorenja jer to će ti biti dužnost. One koji čine zlo ubijat će grijeh.

I tako se u strahu od Brahmanova prokletstva gospa Smrt priklonila njegovoj volji i počela uzimati živote svim živim bićima kada im dođe suđeni čas. I samo živa stvorenja umiru. Bolesti dolaze iz njih samih i to je njihovo neprirodno stanje. Osjetila nakon smrti odlaze na drugi svijet i, kada tamo obave svoj posao, vraćaju se opet na ovaj.

Čak i sami bogovi odlaze tamo morajući se podvrgavati zakonu kojemu se podvrgavaju smrtnici. Zato, kralju, ne tuguj više za svojim sinom koji je sada dospio u divotne predjele koji su određeni samo za junake. Tamo uživa prijateljujući s pravednicima. Smrt je izmislio sam Stvoritelj a ona proističe iz bića samoga. Stvorenja, naime, ubijaju sama sebe. Zato nikada ne žali za mrtvima.

— Abhimanyu je potekao od Mjeseca i stopit će se s njegovom tvarju očišćen od svih svojih nesavršenosti. Živ čovjek mora misliti na radost, na slavu, na sreću. Mudar čovjek nikada ne popušta pred tugom jer tuga je bolna. Čuo si već da je blagostanje prolazno. Ne tuguj više, kralju, i mir neka bude s tobom! — kada to izreče, sveti Vyasa istoga trena nestade.

Kada je sunce klonulo i primaklo se kraju taj strašni dan, tako obilan umiranjem, spustio se umilni sumrak predvečerja. Obje se vojske zaputiše u svoje šatore. Tada se i Arđuna pope na svoja pobjednička kola nad kojima stajaše Hanumantov lik. Pošto je toga dana svojim nebeskim oružjem ubio nebrojene samšaptake, on se zaputi k svojemu šatoru.

Dok su se vozili, on prigušenim glasom upita Krišnu: Krišno, zašto li mi je srce ovako ustreptalo i zašto mi glas podrhtava? Vidim zla znamenja, a tijelo mi je onemoćalo.

Vasudeva mu odvrati: Sve je u redu s tvojim bratom i njegovim prijateljima. Ne žalosti se. Dogodit će se na drugoj strani neko beznačajno zlo.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!