PROČITANO

758

PUTA

MAHABHARATA - Bhišmaparvan 9

Kada Bhišma vidje da mu je koplje polomljeno, spopade ga bijes, ali se odmah potom zamisli pa reče sam sebi: Jednim jedinim lukom mogao bih pobiti sve Pandave da moćni Višnu nije njihov zaštitnik! Osim toga tu je još i Šikhandin, a s njime se neću boriti jer je prije bio žena. Kada je moj otac oženio Satyavati, ispunio mi je dvije želje: da u boju ne mogu poginuti i da tren moje smrti ovisi o mojemu izboru. Mislim da je ovo taj pravi tren. Vrijeme je da sebi poželim kraj.

Svakoga je dana djed Kurua ubijao po deset tisuća ratnika, a ovoga, desetoga dana boja, jednom je rukom pobio toliko, a usto i sedam znamenitih vitezova u vojskama Matsya i Panćala. U tome užasnom okršaju stradalo je od njegove ruke i pet tisuća pješaka, tisuću slonova i deset tisuća konja. Nenadmašna bješe vještina koju je stekao obukom. Ubio je i Šataniku, dragoga brata kralja Virate i uz njega još tisuću kšatriya. Prorijediše se kraljevi i njihove vojske.

Tada Arđuna pobi sve one koji su štitili Bhišmu i, znajući što mu je činiti, on sam jurne na njega. Tada se Bhišma probi u redove Panćala kao od šale odbijajući sve njihovo oružje, često bacaše pogled na Šikhandina. Smijao se, ali na njega ne odape nijednu strijelu. Tada se Pandave postaviše iza Šikhandina pa sa svih strana zasuše Bhišmu oružjem. Pod Arđuninom zaštitom Šikhandin je mnogim strijelama pogodio i Bhišmina kočijaša, a dobro naciljavši, oborio je i njegov barjak i presjekao mu luk. Bhišma uze drugi, ali i toga snađe ista sudbina. Arđuna ga presiječe trima oštrim strijelama.

Budući da je bio spretan i lijevom i desnom rukom, on je, rasrđen, sijekao svaki luk koji bi Bhišma uzimao. Kada su mu lukovi počeli ponestajati, starinu spopade bijes pa obliznu usne i maši se koplja koje bi moglo probiti i planinu. Hitnu ga na Arđunina kola, ali Arđuna to spazi i stavi na tetivu pet oštrih strijela široka vrha i njima razbi to koplje koje je letjelo prema njemu nalik na plamteću nebesku zmiju. Pet komadića Bhišmina koplja padoše po poljani nalik na bljeske munje koji se odvojiše od oblačna neba.

Rišiji i Vasui koji stajahu na obzorju razumješe njegovu želju i rekoše mu: Odobravamo, sine, tvoju odluku. Učini kako si odlučio i istupi iz ove bitke.

Dok su mu oni to govorili, nitko ih osim Bhišme nije primijetio, ali tada poče pirkati blag i mirisan povjetarac i začuše se nebeski cimbali, a na starinu se prosuše kapljice vode izmiješane sa cvjetnom kišom.

Tada je Arđuna točno naciljao i pogodio Gangina sina s dvadeset pet strijela. Zatim se još primaknu Bhišmi pa mu iznova presiječe luk koji ovaj bijaše uzeo. Bhišma uze još jedan, žilaviji od prethodnoga, ali mu Arđuna i njega presiječe trima oštrim strijelama široka vrha. Šantanuov se sin više nije želio boriti s Arđunom. Duboko ranjen Arđuninim britkim strijelama, on se, osmjehujući se, obrati Duššasani: Sve ove strijele koje su me pogađale u neprekidnu nizu zasigurno nije odapeo Šikhandin. Osim Arđune nitko mi ne može nanijeti bol, makar se protiv mene ujedinili svi kraljevi, bogovi, danave i raksaše.

I, željan ili da umre ili pobijedi, Gangin sin isuka mač i uze štit optočen zlatom, ali prije nego što stiže sići sa svojih kola Arđuna mu strijelama raznese štit u sto djelića.

Toga desetog dana, kralju, boj što su ga bili tvoji i protivnički ratnici posta užasan kada su se sudarili Bhišma i Arđuna. Vrtlog u kojemu su se susretale dvije vojske i gdje ratnici nemilice obarahu jedan drugoga bijaše nalik na vir što ga stvara Ganga tamo gdje se susreće s oceanom. Bilo je grozno i pogledati zemlju prekrivenu krvlju na kojoj se više nije moglo razaznati ravno ni neravno tlo. Naši se, kralju, razbježaše pred Kuntinim sinom koji je jezdio na kolima sa zapregom bijelih konja i sakatio protivnike svojim sjajno uglačanim oružjem.

Stari gospodar stajaše na bojištu smrtno ranjen. Na njegovom tijelu ne bijaše ni za dva prsta mjesta u koje se ne bijahu zabole strijele. Pao je sa svojih srebrnih kola glavom prema istoku. To se zbilo nešto prije zalaska Sunca, i taj su prizor gledali svi tvoji sinovi. I svi Kurui vidjeli su kako on pade, a nađoše s njime i naša srca i začuše se jadikovke sa svih strana. Žalobni poklici začuše se među vojskom i među kraljevima, a također i s nebesa, među nebesnicima.

Oboren sa svojih kola, stari je vojskovođa ostao ležati na postelji od strijela zabijenih u njegovo tijelo i nigdje nije mogao dodirnuti zemlju. Tada je prevladala njegova božanska priroda. Oblaci prosuše na njega svoju kišu, a zemlja je drhtala. Veliki junak nije dao svojim osjetilima da ga napuste dok je padao. Sunca se tada kretalo prema jugu a on je znao da je to nepovoljan trenutak za umiranje. Svuda na nebesima mogli su se čuti glasovi: Jao, zašto je Gangin sin morao napustiti život sada dok se Sunce kreće svojom južnom putanjom!? — On je čuo te glasove pa im odgovori: Još sam na životu!

Premda je pao, stari gospodar Kurua ne dade svojemu životu da se ugasi jer je želio pričekati da Sunce krene prema sjeveru. Tada mu Ganga, kći Himavanta, posla velike rišije u obliku labudova koji doletješe i upitaše ga: Budući da je Bhišma od plemenita roda, zašto bi morao otići u vrijeme kada je Sunce na jugu? — Umni ih je Bhišma gledao za tren pa im odvrati: Ja neću napustiti ovaj svijet dok je Sunce na jugu. Tek kada krene na sjever, zaputit ću se svojemu davnašnjem staništu.[51] O labudovi, ja imam u vlasti svoj život i do tog ću ga dana i zadržati. Neka se ispuni ono što mi je obećao moj slavni otac.

Pošto pade kruna roda Kurua, moćni Bhišma, Durodhana i svi Kurui s njime ostadoše zadugo nijemi i nepokretni, pomračenih osjetila i obnevidjeli od plača i gorka jada. Dugo je među njima vladala nepomućena tišina i nikome više ne biješe stalo do boja.

Junački Panduovi sinovi snažnih mišica puhnuše svi u svoje školjke. Stekli su pobjedu ili mnogo blagoslova na drugome svetu, a uz njih se radovahu i Panćale i Somake.

Kada je pao svemoćni Gangin sin, mnogi su kriknuli od užasa, mnogi pobjegoše, a neki su stali kao oduzeti. Mnogi su grdili kšatrijske običaje i hvalili staroga gospodina koji nikada nije odstupio od svojih teških zavjeta. Hrabri ratnici obiju vojski oboriše k zemlji svoje oružje i ostadoše tako utonuli u misli.

Za to vrijeme Bhišma se posvetio yogi i ostao potpuno miran kako to uče velike upanišadi. Očekujući svoj smrtni čas, posvetio se usrdnoj molitvi.

Kada je pao granični stup Kurua, nepobjedivi Bhišma, strah se ugnijezdio u srcima kšatriya na objema stranama. Bharate, svi do jednoga, oboriše glave od stida i nisu znali što će sa sobom. A Pandave trubljahu slaveći pobjedu. Vidjeli smo kako je Bhima od radosti i zaplesao pošto je za kratko vrijeme pobio mnogo moćnih protivnika. Kurui kao da nisu bili pri svijesti a Duryodhana i Karna gorko su uzdisali.

Duššasana se žurno otputi onamo gdje je Drona prevodio svoju vojsku, a kada je objavio Droni što se dogodilo, učitelj istoga trena pade s kola bez svijesti. Ubrzo je došao k sebi pa naredi svojim četama da prekinu bitku. I Panduovi sinovi poslaše glasnike na brzim konjima s naredbom da se na cijelome bojištu obustave neprijateljstva. Obje strane spustiše oružje i svi kraljevi skinuše oklope i dođoše vidjeti velikog vojskovođu Bhišmu. I Pandave i Dhrtaraštrovići okupiše se oko posljednjega odra svojega srčanoga djeda i ukazaše mu sve počasti pa onda stadoše oko njega.

Vrli Bhišma pogleda Kurue i Pandave koji se bijahu okupili oko njega pa im reče: Dobro mi došli, veliki junaci! Zdravi mi bili, slavni strijelci! Doista mije drago što vas vidim ovdje.

Kada ih je ovako pozdravio, on produži: Moje tijelo počiva na strijelama, ali mi glava traži potporu. Dajte mi jastuk. — Tada kraljevi hitro donesoše mnoge meke jastuke od najboljih tkanina, ali to se starome gospodinu nije svidjelo. On se nasmija pa im reče: Ovi jastuci ne pristaju uz junačku postelju.

Tada ugleda Arđunu pa mu se obrati: Silni Arđuno, mojoj glavi treba uzglavlje. Daj mi jastuk kakav mi priliči.

Suznih očiju Arđuna mu odgovori: Neka bude kako želiš! Uze svoj luk Gandivu i nekoliko glatkih strijela pa ih blagoslovi mantrama. Potom velikom silinom odape tri strijele u zemlju tako da se zariše kraj samoga Bhišmina uzglavlja. One zatreperiše, a kada su se ispravile, svojim su perima podupirale Bhišmin zatiljak.

Budući da mu je Arđuna pogodio želju, Bišma bijaše vrlo zadovoljan i pred svima pohvali Arđunu zato što mu je dao uzglavlje koje doliči ratniku. Onda se obrati kraljevima i kraljevićima koji se tu bijahu okupili: Ležat ću na ovoj postelji sve dok se Sunce ne bude okrenulo na sjever. Kada blistavi tvorac dana i osvjetljivač svijeta uđe u svoje sjajne kočije i krene k točki na nebu u kojoj obitava Vaišravana,[52] predat ću svoj životni dah kao onaj koji nudi posljednji pozdrav dragome prijatelju. Naredite da se oko mene iskopa jarak, a vi se, kraljevi, odreknite vašega neprijateljstva i završite s ovom bitkom.

Rane su krvarile i zadavale mu bol, a usta su mu se sušila od žeđi. Stigoše izvježbani ranari vični vađenju strijela i donesoše sve što im je za to potrebno, a kada ih Gangin sin ugleda, kralju, on reče tvojemu sinu: Ukažite dužnu pažnju ovim liječnicima i nagradite ih, a onda im kažite da mogu ići. Što će meni vidari u ovoj nevolji? Ja sam se domogao najpoželjnijega i najuzvišenijega stanja koje može postići kšatriya. Gospodari zemlje, želim da me spalite sa svim ovim strijelama u mojemu tijelu.

Kralj Duryodhana otpusti vidare, a zbog postojane odanosti vrlini što ju je pokazao stari gospodar svi su se kraljevi čudili i divili. Kurui i Pandave opet se okupiše i priđoše plemenitome Bhišmi koji ležaše na svojemu prekrasnom odru i tri puta obiđoše oko njega izrazivši mu tako svoje štovanje. Potom vitezovi okupani krvlju postaviše straže oko njega i, budući da već bijaše pala večer, udaljiše se. Pošli su da otpočinu u svojim šatorima, a prizor kojemu su bili svjedoci bješe im preplavio srca tugom.

Odabravši pogodan trenutak, Krišna priđe k Pandavama koji su sjedjeli svi na okupu, pa reče kralju Yudhišthiri: S dobrom srećom pobjeda je tvoja! — Na to mu pravedni Yudhišthira odgovori: Tvoja je milost pobjeda, a Tvoj gnjev je poraz. Otkako imam Tebe na pomoći, ja se više ničemu ne čudim.

Đanarddana se osmijehnu pa uzvrati na to: Prvače među kraljevima, samo se od tebe mogu čuti ovakve riječi! Prođe, kralju, i ta noć i Kurui i Pandave opet se okupiše oko svojega djeda. Došle su tu i tisuće djevojaka koje su Šantanuova sina nježno posipale sandalovim prahom i mirisnim cvijećem. Dolazili su mnogi znatiželjnici, žene i djeca i starci, i stupahu pred Bhišmu gledajući u njega kao što zemna stvorenja žude da gledaju Sunce. Treštale su na tisuće truba a bijaše tu i glumaca i zabavljača i raznih vještaka, a svi se bijahu okupili oko staroga djeda Kurua.

Bitka se nije nastavila, već i Pandave i Kurui poskidaše svoje oklope i ostaviše na stranu oružje pa se i oni sabraše oko nepobjedivoga Devavrate. Bijahu, kao nekada, opet svi zajedno i ljubazno su oslovljavali jedan drugoga vodeći računa o starješinstvu, kako je to već red.

Bhišma se otimao agoniji koju izazivahu ljuti bolovi u kojima je plamtjelo njegovo tijelo. Disao je šišteći poput zmije, a osjetila su ga zbog toga žarkog bola jedva služila. On ih pogleda te zatraži da mu donesu vode. — Moje tijelo gori — reče im on — i osjećam se slab od mnogih strijela koje su me ranile. Žeđ me mori.

Tada kraljevići donesoše svakovrsne probrane poslastice i pehare s hladnom vodom, ali kada Bhišma vidje što su mu donijeli, on im reče: Ja više ne mogu sudjelovati u bilo kakvu zemaljskome uživanju.

Onda slabašnim glasom pozva Arđunu: Tijelo mi gori, Arđuno, a tvoje su strijele svuda po meni. Daj mi vode koja će osvježiti moje tijelo. Ti si jedini koji mi može dati piti na dostojan način.

Na to se Arđuna pope na svoja kola i obiđe počasni krug oko paloga velemože Bharata, a potom uze sjajnu strijelu i izreče nad njom mantru za oružje Parđanya.[53] Stavivši je na tetivu, on pred očima svih prisutnih probi njome zemlju malo južnije od mjesta na kojemu je ležao Bhišma. Odatle šiknu mlaz čiste i hladne vode nebeskoga mirisa i okusa, koja bijaše prije nalik na nektar. Tako je Arđuna utolio žeđ velikoga vojskovođe Bhišme.

Kada vidješe to djelo koje bi i samome Indri doličilo, Kurui počeše drhtati kao goveda na studeni. Svi prisutni kraljevi stadoše ushićeni mahati svojim skutima.

Tad prozbori Bhišma: Duryodhano, vidio si maločas kako je umni Arđuna napravio izvor hladne vode, mirisne i bistre poput nektara. Nema na svijetu takva junaka koji bi ponovio to djelo! Samo su Arđuni i Krišni poznata sva nebesnička oružja, pa i ona koja nitko drugi ne zna. Odrekni se svoje omraze i zaključi mir s Pandavama! Neka se poslije Bhišmine smrti među vas vrati prijateljstvo. Daj polovicu kraljevine Pandavama i neka Yudhišthira vlada Indraprasthom, a ti više ne stvaraj razdor među vladarima zemlje.

Saslušavši te blagotvorne riječi, tvoj se sin sneveseli, ali ipak ne prihvati taj savjet koji bješe sama vrlina i dobro, kao što nasmrt bolestan čovjek odbija spasonosni lijek. Kralju, kada zašutje Šantanov sin Bhišma, zemaljski se kraljevi raziđoše svaki prema svojem šatoru. Tada se sa strahom u srcu kraj Bhišme pojavi Radhin sin Karna.

Slavni se junak primaknu starome vitezu pa ga oslovi glasom koji drhtaše od plača: Glavaru Kurua, to sam ja, Radhin sin, onaj na kojega si uvijek gledao s mržnjom! — Na to stari glavar Kurua lagano otvori oči koje su se već počele mutiti i dade znak da se stražari udalje. Kada vidje da su sasvim sami, on jednom rukom zagrli Karnu kao što bi otac zagrlio sina i s mnogo ljubavi stade mu govoriti: Dođi... dođi! Ti si uvijek bio moj protivnik i uvijek si među nama zametao kavgu. Ti si sin Kuntin, a ne Radhin sin, u to nema nikakve sumnje. To sam saznao od Narade, a također i od Vyase i Krišne. Istinu ti velim, Karno, ja ti ne želim zlo niti sam ti ikada bio neprijatelj! Oštre riječi koje sam ti katkad upućivao morale su obuzdavati tvoju žestinu. Poznajem tvoju neustrašivost u boju, tvoje junaštvo i tvoju neizmjernu darežljivost. U tome ti nema ravna među ljudima i doista si nalik na nabesnika. Nema, sine, u meni nimalo zlobe prema tebi! Uvijek si loše govorio o Pandavama. Na ovaj te je svijet doveo grijeh i stoga ti je srce takvo. Zbog oholosti i druženja s nedostojnima tvoje srce zamrzilo je čak i one koje imaju velikih zasluga. Moje oštre riječi proistekle su iz straha da u našemu rodu ne nastne mržnja. Ti znaš da su ti Pandave braća po materi i, ako želiš učiniti ono što će mi ugoditi, pomiri se s njima. Neka se, Karna, mojim padom okonča ovo vojevanje i neka sve te zemaljske kraljeve mimoiđe sveopći zatvor.

Tada Karna odgovori samrtniku: Veliki junače, znam da je istina to što si rekao. Ja jesam Kuntin sin, a ne sin kočijaša, ali mene se Kunti odrekla, a taj me je kočijaš othranio. Pošto sam tako dugo uživao Duryodhaninu darežljivost, ljubav i povjerenje, zar mogu sada, u ovome času, iznevjeriti njegove nade? Dopusti mi, gospodaru, da se borim! U boj namjeravam krenuti samo uz tvoj blagoslov. Tebi dolikuje da mi sada oprostiš sve moje uvredljive postupke ili riječi koje sam ti rekao nepromišljeno i u srdžbi!

— Ako već ne možeš obuzdati žar naprijateljstva koje u sebi raspiruješ prema Pandavama — odgovori Bhišma —ja ti dajem svoj blagoslov. Da bi dospio u nebesa, bori se kao kšatriya i oslobodi se bijesa i zlobe. Opravdaj kraljevo povjerenje kako najbolje znaš i možeš. Bori se bez oholosti i osloni se samo na svoju vještinu i snagu. Kšatriye žude za poštenom i časnom borbom i za to su rođeni. Dugo sam se i naporno trudio da očuvam mir, ali mi nije pošlo za rukom. Tamo gdje je pravda, neka bude i pobjeda!

I Bhišma mu dade svoj blagoslov, a Karna ga s dužnim poštovanjem pozdravi i, popevši se na svoja kola, otputi se k Duryodhaninu logoru.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!