PROČITANO

572

PUTA

MAHABHARATA - Bhišmaparvan 3

Krišna je gledao kako se sila Dhrtaraštrovića primiče spremna na boj pa reče misleći na Arđunino dobro. O moćnoruki, očisti si dušu i sada se, u osvit bitke, pomoli Durgi[32] da ti da pobjedu nad tvojim neprijateljima.

Prithin sin posluša umnoga Vasudevu pa siđe sa svojih kola i sklopljenih ruku poče hvalospjev: Klanjam ti se, Vječna i Nepobjediva! Velika Kali, ženo uništitelja svijeta! O Svemoguća sestro Krišnina odjevena u žute haljine, ti koja pokrećeš sunce i Mjesec i daješ im svjetlost!

Ti si sumrak, ti si dan, ti si Velika Majka, ti si utočište onih koji su ti odani! Ti daruješ pobjede, ti si Pobjeda sama, o zlatooka, o Bistroumna, ja ti se klanjam! Hvalim te s radošću u srcu, Velika boginjo! Neka tvojom milošću izvojštimo pobjedu na bojištu! — Potaknuta Arđuninom odanošću, Durga, uvijek milostiva prema ljudskome rodu, pojavi se na nebesima i reče: Uskoro ćeš svladati svoje neprijatelje, Panduov sine! Nepobjedljivče, tebi pomaže sam Narayana! Bit ćeš nepobjediv u boju da te ni sam Indra neće moći svladati! — I rekavši to, boginja nestade.

Kuntin sin sada bješe siguran da će mu se želja ispuniti pa se pope na svoja prekrasna kola, a onda i on i Krišna duhnuše u svoje nebesničke školjke.

Tada reče Dhrtaraštra:[33] Željni boja na polju pravde,[34] na Kuruskom polju, okupljeni vi, moji sinovi i Pandave, Sanđayo, što učiniše?

Sanđaya mu odgovori: Kad kraljević Duryodhana spazi sve Pandave postrojene sa svojim četama, primače se svojemu učitelju Droni pa mu prozbori: Učitelju, gledaj ovu silnu vojsku što je sada uz Pandave! Postrojio je nju tvoj oštroumni učenik, sin kralja Drupade.

U njoj ima mnogo slavnih i hrabrih strijelaca i svaki je od njih ravan Bhimi i Arđuni. Tamo je i Yuyudhana, i Virata, kralj Drupada, veliki borac s kola, Dhrštaketu, Ćekitana i junački kralj Kašijski, pa Purudit, Kuntibhođa, i snažni Šaibya, kao bik predvodnik! Tamo je i Yudhmanyu, neizmjerno neustrašiv, i silni Uttamauđas, i Subhadrin sinje tamo i sinovi što ih rodi Draupadi. Sve su to silni vitezovi i svi nose velike lukove.

— Počuj, prvače među dvorođenima, reći ću ti poimence sve naše odličnike koji će voditi našu vojsku: Ti si prvi među njima, pa Bhišma i Karna i uz njih Kripa koji pobjeđuje u svakome boju. Zatim Ašvatthaman, Vikarna, Saumadatta i Đayadratha.

Osim njih ima još mogo junačkih bojovnika koji su meni za ljubav spremni žrtvovati svoje živote. Oboružani su svakakvim oružjem i vični su ratnome okršaju. Naša je vojska pod zaštitom Bhišme neobuhvatna, a vojska je Pandava pod zaštitom Bhime ipak obuhvatna. Vi se postavite između četa koje su vam povjerene a dužnost vam je prije svega zaštititi Bhišmu.

U taj čas čestiti i neustrašivi djed Kurua pusti bojni poklič nalik na lavlju riku i duhnu u školjku, a Duryodhani zaigra srce od silne radosti. Zatreštaše rogovi i školjke, bubnjevi i doboši, i velika se graja podiže. Stojeći na velikim kolima sa zapregom bijelih konja, Krišna i Arđuna također puhnuše u svoje nebesničke školjke. Hršikeša trubljaše u Panćađayu, a Dhananđaya u Devadattu. Jaki vitez Bhima puhnu u svoju veliku školjku Paundru, a Kuntin sin, kralj Yudhišthira, trubljaše u Anantaviđayu.

Nakula i Sahadeva puhnuše pak u svoje školjke Sughošu i Manipušpaku. I sjajni strijelac, kralj Kašijski, i Šikhandin veliki borac, i Virata, i Satyaki nepobjedivi, i Draupada, a i sinovi Draupadini i uz njih silno oboružani Subhardin sin, svaki se od njih, gospodaru zemlje, oglasio duhnuvši u svoju školjku. Strahovit jek odjeknu nebom i zemljom razdirući srca Dhrtaraštrinim ratnicima.

— Gospodaru zemlje, Panduov sin na čijemu stijegu stajaše majmun gledao je postrojene bojne redove Dhrtaraštrovića i oružje koje samo što nije poletjelo pa podiže svoj luk i prozbori Hršikeši: O nepotresivi, potjeraj moja kola između ovih dviju vojski da pogledam one koji tamo stoje žudeći za bitkom i s kojima ću se sukobiti u ovome okršaju. Želio bih ih vidjeti, njih koji se ovdje okupiše da udovolje nerazumnoga Duryodhane, sina Dhrtaraštrina, i da se bore na njegovoj strani.

— Bharato, — produži Sanđaya — Hršikeša posluša Gudakešu[35] te poveze prekrasna kola i zaustavi ih između dviju vojski. Stadoše nasuprot Bhišmi i Droni i naspram svih onih zemaljskih kraljeva. I Krišna reče: Sine Prithin, pogledaj te Kurue što su se ovdje okupili!

I Prithin sin promotri obadvije vojske i vidje u njima svoje stričeve, djedove i učitelje, ujake i braću, sinove i unuke, a uz njih i brojne svoje prijatelje. Spazivši svu tu rodbinu i prijatelje, Kuntin sin osjeti beskrajnu samilost te ophrvan bolom prozbori: Kada vidjeh svoj rod, Krišno, da se radi bitke sav ovdje sabrao, odmah su klonuli svi moji udovi i usta su se moja osušila!

Tijelo moje drhti, kosa se kostriješi, Gandiva klizi iz mojih šaka i čini mi se da u ognju gorim! Noge me ne drže i, rekao bih, razum me izdaje! Zlosutne predznake vidim, Kešavo! Nije mi, Krišna, stalo do pobjede, ni do svevlasti, ni do užitka! Čemu nam svi ti užici, Govindo, moć, pa i sam život, kada su baš oni zbog kojih smo sve to žudjeli ondje postrojeni za bitku i spremni žrtvovati blago i život?

— To su naši starješine, naši učitelji, sinovi, djedovi, tastovi i ujaci, unuci, šurjaci, sva naša rodbina! Ne, Madhusudano, makar i sam stradao od njihove ruke ne mogu uzeti njihove živote. Nikada to ne bih mogao učiniti, pa ni radi svevlasti nad svim trima svjetovima, a nekmoli radi ovoga jednoga. Čak i da ih smatram našim neprijateljima, grijeh će biti da im uzmemo živote. Oni su naš najbliži rod i, budu li od naše poginuli ruke, zlom bismo se ukaljali! Zar nam, Madhavo, to može donijeti ikakve dobrobiti? Ako je pohlepa njima oduzela pamet i ne vide da će zlo niknuti iz sukoba i iz istrebljenja vlastite rodbine, zašto mi, kad sve to znamo, ne spriječimo da se počini ovaj grijeh?

Kad pleme propadne, odu u nepovrat i svi običaji što u njemu vrijede i grijeh zavlada. A kada grijeh zavlada, žene toga roda lako se pokvare. Ako su, Krišno, žene pokvarene, staleži će se početi miješati, a njihovo miješanje vodi u pakao i samo pleme i onoga koji ga je uništio. Kada im se uskrate zadušni obredi, plemenski praoci padaju s nebesa. Grijesi onoga tko uništi pleme izazivaju miješanje staleža, a zaboravljaju se vječiti zakoni koji vrijede za rod i za porodicu. Kako su nas učili, Đanarddano, neminovno stiže u pakao čovjek kojemu se porodični obred zatre.

— Jao nama! Nakanili smo počiniti neoprostive grijehe jer, evo, odlučismo istrijebiti rod rođeni! Sve zbog žudnje za vladanjem! Za mene je bolje da padnem goloruk pogubljen u boju oružjem od sinova Dhrtaraštre!

Sanđaya nastavi: — Izrekavši to nasred bojnog polja, Arđuna odbaci luk i strijele i sjede u kola shrvan očajem. A Madhusudana mu odvrati ucviljenom, očiju punih suza.

Blagoslovljeni reče: Arđuno, odakle taj očaj u ovome odsudnome trenu? Nije za čovjeka plemenita roda takva ljaga što zatvara nebeske dveri. Budi junak, sine Kuntin, ne pristoji ti ta sramota! Otresi se jadnoga malodušja! Ustani, ti zatorniče neprijatelja!

Arđuna mu odgovori: O Madhusudano, zar ću moći na bojištu uperiti moje strijele i na Bhišmu i na Dronu kada oni zaslužuju samo časti i štovanje? Bolje je da čovjek prosi da bi život održao nego svoje plemenite učitelje da pobije! Bili oni ili ne pohlepnici željni blaga, bit će krvlju umrljana sva buduća zadovoljstva koja ću ja okusiti! Mi ne znamo što je bolje, da li da mi pobijedimo ili da oni nas pobijede. Kada poginu ti sinovi što ih Dhrtaraštra stvori, naš će život biti gorak jer smo ih mi pogubili!

Moj životni dah pomućen uzmiče pred takvim grijehom i pitam te, jer ja ne znam, što je zlo a što je dobro: U što da se sad pouzdam? Pred tobom sam ponikao, pouči me što je bolje! Potporu u tebi tražim! Kako da odagnam tugu što mi pali osjetila? Ni vladanje dobrom zemljom u obilju i spokojstvu pa ni vlast nad bogovima ne mogu me osloboditi tog bremena mojih jada!

—Rekavši to Krišni — pripovijedaše Sanđaya, — Gudakeša, strah dušmana, izusti još samo ovo: — Ja se boriti ne želim! — i ne reče više ništa. Tu na međi, pred vojskama, Hršikeša odgovori njemu tako očajnome.

Blagoslovljeni mu reče: Oplakuješ ono za čim se ne plače i ponavljaš nazovimudre riječi. Onaj tko je mudar ne žali ni žive, a kamoli mrtve. Jer nije istina da nas obojica i sve te velmože nikada prije ne bijasmo, niti je istina da kasnije nećemo biti. Svakomu stvoru koji posjeduje tijelo dolaze djetinjstvo, mladost i starost, a potom ga čeka novo tijelo. Onaj tko je mudar ne da se zbuniti.

Naša osjetila primaju svojstvena iskustva: toplinu, hladnoću, bol i zadovoljstvo, ali sve to ima početak i kraj. Zato budi strpljiv, sine Bharata, jer onaj koji sve strpljivo snosi, koji je jednak u patnji i u sreći i kojega ništa ne može pomesti, vrijedan je besmrtnosti koju time stječe. Kazano je da je propast neminovna svemu što je kao tijelo sazdano, a da onaj što obitava u tijelu na može propasti nego da vječno traje. Zato; o Bharato, hajde kreni u boj!

— Ako netko misli da možeš ubiti stanovnika tijela ili da on može nekoga ubiti, griješi jer taj ne vidi pravu istinu: on niti ubija niti biva ubijen, on niti je rođen niti će umrijeti. Ako već postoji, neće biti kraja njegovu postojanju. On je nerođen, nepromjenljiv, vječan, prastar je i neće mrijeti kad mu tijelo prestane živjeti.

Kako da pogine i koga i kako može ubiti onaj koji zna da je nepropadljiv, neuništiv, vječan? Kao kada čovjek odbaci odjeću koja se iznosila i odjene novu, tako onaj koji bješe utjelovljen, kad odbaci svoje istrošeno tijelo, prelazi u novo. Njega se oružje ne može dotaknuti, vatra ga ne pali, voda ne natapa niti mu vjetar može naškoditi. Na možeš ga posjeći niti spaliti, ne možeš ga utopiti ili osušiti. To je neizmjenljivo i svemoguće, to je nepokretno, postojano, vječno biće. Kazano je da ga ne možeš niti spaziti, niti promijeniti a niti razumjeti. I zato, kada već znaš da je to tako, ne pristoji ti da sada jadikuješ, moćni viteže!

Čak i ako misliš da biće umire i opet se rađa, ni tada ne pristoji da ga oplakuješ jer što se rodi mora i umrijeti, a što umre, to će se ponovno roditi. Tebi ne dolikuje da žališ zbog onoga što je neizbježno. U početku sva su bića nepojavna, potom se pojave, budu ovdje neko vrijeme, a kada smrt ponovno dođe, ostaju opet bez pojave. Što je u tome za žaljenje?

— Neki ljudi misle da je to čudesno, a drugi govore o tome kao o čudu; ipak, čak i kada saznaju o tome, nitko to doista ne može pojmiti. Duh koji obitava u svakome tijelu neuništiv je i zato je žalost zbog svih tih stvorenja nedostojna tebe.

Kolebljivost tebi ne pristaje! Imaj pred očima zakon svojega staleža jer za kšatriya nema ničega većega nego što je pravedna bitka. Sretnici su oni kšatriye, sine Prithin, koji, ne tražeći, nađu otvorena nebeska vrata dobivši priliku za ovakvu bitku. Ako tebi nije do pravedna boja, ako se odrekneš slave i dužnosti koje dolikuju tvojemu staležu, počinit ćeš grijeh.

Razglasit će ljudi tu vječnu sramotu, a ona je ljuća onome tko prije bijaše poštovan. Svi slavni ratnici pomislit će da te je hvatao strah od bitke pa će te prezreti svi koji te nekada poštovahu. Sramota je gora i od same smrti. Tvoji protivnici izvrgnut će ruglu sve tvoje junaštvo i reći će mnogo onoga što se ne bi smjelo kazati. Ima li išta bolnije od toga?

— Ako li pogineš, stići ćeš na nebo, a ako pobijediš, uživat ćeš zemlju. Zato sada ustani, Kuntin sine, i budi odlučan kad kreneš u bitku. Neka ti budu jednaki i bol i užitak, dobit i gubitak, pobjeda i poraz! Spremi se stoga za bitku i ne kaljaj se grijehom.

— To što si čuo učenje je samkhye o duhu. Počuj sada što o tome uči yoga.[36] To će ti znanje raskinuti veze koje te sapinju uz djelovanje. Za yogu nema zaludna napora i za nju nema nikakvih prepreka. Čak i malo ove vjere i mudrosti oslobodit će te od velika straha. Sine Kurua, postojani se um uvijek usmjerava u jedno težište. Nestalnih umova ima mnogo i vrlo su razgranati.

— Neprosvijetljeni koji izriču kićen govor, ushićeni samo riječju Veda, govoreći, Prithin sine, kako u Vedama nema ničega drugoga osim tih riječi, priželjkujući da na ovome svijetu kušaju užitke, a imajući za cilj zadovoljstva što ih nude nebesa jer im te riječi daju obećanje da će se roditi ponovo i to onako kako su zaslužili svojim obrednim postupcima, takvi ne uspijevaju sabrati um u zadubljenju.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!