PROČITANO

625

PUTA

MAHABHARATA - Bhišmaparvan 2

Govorit ću ti, sine Kurua, o otoku Sudaršana. Taj je otok kružna oblika, nalik na kotač. Po njemu teku rijeke i mjestimično je prekriven vodom i planinama nalik na gomile oblaka. Po njemu su rasuti gradovi i mnoge lijepe pokrajine. Mnogo je tamo cvjetna drveća i voćaka i raznih žitarica i druga blaga. Sa svih strana okružen je slanim oceanom. Kao što čovjek može vidjeti svoje lice u ogledalu, tako se i otok Sudaršana može vidjeti na Mjesečevom kolutu.

— Šest jednakih planina pruža se s istoka na zapad i seže od istočnoga do zapadnoga oceana. To su: Himavant, Kemakuta, Nišadha, Nila koja oblikuje lazulitom, Šveta, bijela kao Mjesec, i planina zvana Šrngavant koju čine sve vrste kovina. Prostor među njima širok je tisuće vodana i tu se nalaze mnoge prekrasne kraljevine.

Sjeverno od Nišahde planine su Malyavat i Gandhamadana, a između njih je okrugla planina Meru sačinjena od zlata. Blista kao jutarnje sunce i nalik je na vatru bez dima. Visoka je osamdeset i četiri tisuće vodana i jednako toliko duboka. Ona stoji noseći na sebi svjetove odozgo, odozdo i svuda naokolo. Iza planine Meru postoje četiri otoka: Bhadrašva, Ketumala, Đambudvipa i Uttarakuru, gdje je obitavalište onih koji su stekli zasluge dobrim djelima.

Najveće svjetlilo uvijek kruži oko planine Meru, a također i Mjesec sa svojim zviježđima. Uz njih kruži i bog Vjetar. Na toj su planini nebeske voćke i cvijeće i svuda su po njoj nastambe od čista zlata. Tu se zabavljaju nebesnici, gandharve, asure i rakšase praćeni skupinama apsarasi. Tu Brahman i Rudra, a također i Šakra, glavar nebesnika, svi zajedno prinose svakojake žrtve uz obilate poklone.

Dhrtaraštra tada reče: Reci mi istinu o ovoj zemlji nazvanoj Bharata, gdje su se skupile tolike nerazumne vojske i zbog koje je moj sin Duryodhana toliko zavidljiv, a koju i Panduovi sinovi toliko žele steći.[24]

Na to će Sanđaya: Čuj me, kralju, Panduovi sinovi ne žude za tom zemljom. Duryodhana je pohlepnik, a uz njega i mnogi drugi kšatriye i vladari pokrajina koji zbog toga ne mogu podnijeti jedni druge. Sada ću ti govoriti o tom zemaljskom području znanom kao Bharata.

— Ta je zemlja, Bharato, Indrina voljena zemlja, a također i voljena zemlja Vivasvantova sina Manua. Opisat ću ti je onako kako sam o njoj čuo: Mahendra, Malaya, Sahya, Šuktimant, Rkšavant, Vindhya i Pariyatra obitelj je od sedam planina u Bharatavarši. Osim njih ima još na tisuće planina koje su nepoznate, tvrde, goleme i pune divnih dolina.

Uz njih ima još mnogo manjih planina koje naseljavaju barbarska plemena. Arye i mleććhe i još mnogi narodi nastali njihovim miješanjem piju vodu rijeka koje ću ti spomenuti: veličanstvena Ganga, Sidhu, Sarasvati, Godavari, Yamuna, Gomati, Narayana i još stotinu pedeset i tri rijeke kojima se znaju imena. Sve su one majke svijeta, Bharato, i čine mnogo dobra. Osim njih ima još na stotine i tisuće rijeka kojima se ne zna ime.

— Slušaj sada imena područja što ću ti ih nabrojati: (slijede imena 147 područja)

— Ima i drugih kraljevina, Bharato. Na jugu su Dravide, Trigarte, Malave, Kulinde, Mušike (i još 152 kraljevine). Na sjeveru su: mleććhe, Yavane, Ćine, Hune, Kambođe, Kašmire i druge kraljevine i mnoštvo plemena mleććha, a taje zemlja domovina i mnogim plemenima kšatriya, vaišya i šudra. Tu su još i Kalinge, a na istoku i sjeveru ima još zemalja.

— Ako se bogatstva Zemlje ispravno razvijaju i u skladu s njenim mogućnostima i svojstvima, ona je kao krava koja uvijek daje mlijeko i iz koje se uvijek mogu musti trojaki plodovi: vrlina, korist i zadovoljstvo.[25] Hrabri su kraljevi upućeni u pouke vrline i zakonitosti koristi, ali su postali pohlepni za zemljom. Neumorni su i vječno gladni blaga i zato su spremni i svoje živote dati u boju.

A Zemlja je sklonište i bićima koja su u ljudskim tijelima, a i bićima u tijelima nebesnika. Željni zemlje, kraljevi su postali kao psi koji se otimaju o komad mesa. Njihova je pohlepa neobuzdana i ne može se zasititi. O Bharato, ako se Zemlja dobro njeguje, ona postaje i otac i mati i djeca i nebo i rajski predio svim stvorenjima.

Dhrtaraštra će opet: Kaži mi, Sanđayo, kolika je veličina četiriju ocena i pripovjedaj mi o Rahuu, Somi, Suryi.

Sanđava nastavi: Postoje, kralju, mnogi otoci na Zemlji. Ja ću ti opisati samo sedam otoka i k tome Sunce i grabitelja Rahua. Otok Đambudvipa proteže se na više od osamnaest tisuća šest stotina vodana. Kaže se da je slani ocean dvaput tolik. Taj ocean posijan je mnogim kraljevstvima koje krase dragulji i korali. Osim toga, po njemu su i mnoge planine prošarane različitim kovinama. Sam je kružna oblika.

Otok je Šakadvipa dvaput veći od prethodnoga, a također je i šećerni ocean koji ga okružuje sa svih strana. Kraljevine su tamo blagoslovljene pravednošću, a ljudi tamo nikada ne umiru. Na svima otocima ima ljudi sa svijetlom i tamnom kožom, a i svih mješavina svijetlih i tamnih puti.

Dalje je, Kauravo, treći opojni ocean od topljenoga maslaca, za njim je ocean od kiseloga mlijeka, a potom ocean od mlijeka, pa slatkovodni ocean. Otoci su redom svaki dvostruko veći od prethodnoga kako se ide dalje. Njih okružuju ti oceani, a posljednji je ocean od slatke vode. To su otoci okruženi oceanima. Saslušaj sada, kralju, o nebeskim tijelima i o Svarbhanuu.[26]

— Čuo sam da je planet Svarbhanu kuglast. Njegov je promjer dvanaest tisuća vodana, a opseg trideset i šest tisuća vodana. Tako rekoše učeni ljudi u starim vremenima. Promjer je Mjeseca jedanaest tisuća yođana, a opseg trideset i tri tisuće.

To je slavno tijelo hladna svjetla. Čuo sam da je promjer blagotvornoga sunca koje daruje svjetlost deset tisuća vodana, a opseg trideset tisuća.[27] To su mjere Sunca kako su navedene. Planet Rahu, zbog svoje veličine, obuhvaća i Mjesec i Sunce kada za to dođe vrijeme. Zahvaljujući oku znanja, veliki kralju, ja sam ti opisao sklop svemira. Tako je rečeno u šastrama.[28] Mir neka je s tobom i umiri svojega sina Duryodhanu.

Vaišampayana govoraše dalje: Znajući prošlost, sadašnjost i budućnost i videći sve kao da mu je pred očima, učeni Gavalganin sin stiže u hitnji s razbojišta, pohrli u boli pred Dhrtaraštru koji bješe utonuo u misli, i javi mu da je djed Bharata, Bhišma, poginuo.[29]

A Dhrtaraštra ga upita: Kako se dogodilo da moj otac, koji bješe poput samoga Vasave,[30] pogine i padne sa svojih kola? Kako li ga pogubiše? Oštrica boli rođena iz pomisli da mi sva djeca mogu izginuti razdire mi srce! Ovu moju pečal, Sanđayo, ti si rasplamsao kao da si na oltar dolio topljena masla. Govori zato, Sanđayo! Reci mi što se sve zbivalo u tome boju koji se rodio iz bezumlja mojega nerazumnoga sina!

Sanđaya mu odvrati: Zaslužuješ da ti se odgovori, kralju, i doliči ti da tako pitaš. Samo ti ne doliči da svu krivicu svališ na Duryodhanu. Onaj tko sam svojim ponašanjem čini zlo ne bi smio optuživati drugoga za zločin!

— Ne žalosti se, gospodaru zemlje, nego slušaj o onome što sam gledao pomoću sila spregnuća, slušaj o konjima i slonovima i o kraljevima neizmjerne snage. Dobio sam divnu moć nebesničkoga razumijevanja, vida koji doseže i preko granica osjetila vida i sluha koji čuje s velike daljine, te moć poznavanja ljudskih srdaca.

Stekao sam poznavanje prošlosti i budućnosti, a i divnu sposobnost da letim preko neba i da budem u boju nedostupan oružju. Počuj! Kazivat ću ti do u tančine o čudesnome i ushićujućemu boju koji se odigrao među Bharatama, o okršaju od kojega se dizala kosa na glavi.

Sanđaya otpoče: Prođe noć i začu se galama koju digoše kraljevi pozivajući: U boj! U boj! — Podiže se silna huka od treštanja školjki i bubnjeva i sve to bješe nalik na riku lavova, Bharato! Njištali su konji, tutnjali kolni kotači, nemirni su slonovi trubili i sve se to s treskom, vikom i poklicima ratnika miješalo u zaglušnu jeku.

— Dok su obje vojske stajale čekajući izlazak Sunca, podiže se vihor i donese odnekud kapljice vode premda ne bijaše oblačno. Duhnuše potom suhi vjetrovi noseći oblake prašine i oštro kamenje. Prema istoku počeše padati meteori pogađajući uz tutnjavu izlazeće Sunce. I dok su čete tako stajale, Sunce izađe, ali bijaše bez sjaja, a zemlja se tresla i pucala na mnogim mjestima.

Grmljavina je dopirala sa svih strana. Od uzvitlane prašine nije se moglo ništa vidjeti. Duryodhanina vojska stajaše licem okrenuta na zapad, a Prithini sinovi gledahu na istok. Tada vjetar promijeni smjer pa poče puhati Pandavama u leđa, a čopori grabežljivih zvijeri zaurlaše na Dhrtaraštroviće. Kada Sunce izađe, postade na objema stranama vidljivo strašno oružje za napad i obranu. Slonovi i kola okićeni zlatom blistali su nalik na oblake prošarane munjama.

Redovi mnogih postrojenih kola sličili su na gradove. I tvoj otac bijaše tamo sjajući kao pun Mjesec. Jedanaesti odjel Kurua, sastavljen od vojske Dhrtaraštrinih sinova, stajao je na čelu svekolike njihove vojske, a pred svima njima stajao je Šantanuov sin. Nikada dosad, kralju, niti vidjesmo niti čusmo da su se dvije ovako goleme vojske, kao ove dvije vojske Kurua, sukobile jedna s drugom.

Starina Bhišma podiže svoj glas i reče kraljevima koji su se na njegov poziv okupili oko njega: Junaci, evo vam prilike da steknete slavu! Nebeske dveri stoje pred vama širom otvorene! Očekuje vas radost susreta s Indrom i Brahmanom. Držite se dharme kšatriya i pođite putem svojih otaca! Borite se radosno i proslavite svoje ime. Kšatriyi je milije da umre na bojištu nego kod kuće u postelji.

Na te Bhišmine riječi kraljevi se zaputiše svaki svojemu odjelu dičeći se svojim divnim kolima. Samo Karna i njegova rodbina i prijatelji ostaviše svoje oružje i ne pođoše zbog Bhišme u bitku.

— A Bhišma, vrhovni zapovjednik Kurua, bijaše prekrasan kao jarko Sunce pod svojim golemim stijegom na kojemu bijaše palma i pet zvijezda. Drona, najveći među učiteljima, imao je na svojemu barjaku luk i žrtvenik s vrčem za vodu. Za Duryodhanom iđaše mnogo stotina i tisuća četa, a njegov stijeg bješe ukrašen likom slona izrađenim od dragulja. Na čelu trupa stajaše znameniti Đayadratha na čijemu je stijegu bio divlji vepar.

— Vojska Kurua bi postavljena u bojni poredak zvani vyuha. Taj je poredak nalik na pticu u letu: bojni su joj slonovi tijelo; konjanici i pješaci krila, a kola su kljun koji je upravljen prema neprijatelju.

— Yudhišthira je gledao silu neprijatelja u bojnome poretku pa reče Arđuni: Protivnička je vojska, Arđuno, vrlo velika. Veliki mudrac i znalac vojne vještine Brhaspati kaže da se mala vojska mora zbiti u poredak oštar kao igla. Ako se raširimo, bit ćemo mnogo slabiji. Zato, Arđuno, postroj našu vojsku u poredak nalik na vršak igle. — A Arđuna mu na to odgovori: Nebeski vojskovođa Indra pobijedio je, kralju, silnu vojsku asura sasvim malom vojskom zbijenom u poredak zvani vađra.[31] Prvače među kraljevima, to je ubojni red koji nitko ne može pobijediti i ja ću ga danas za tebe postrojiti!

I Pandave postrojiše vojsku tako kako je Arđuna rekao. Bhima i Dhrštadyumna odbaren velikim moćima, Nakula i Sahadeva, a i kralj Dhrštaketu postadoše vođe njihove vojske. Kraljević Panćala s najboljim je sjajnim ratnicima štitio zaleđe Draupadinih sinova koji su išli za Bhimom, za njima je išao Šikhandin koji bješe sav obuzet mišlju da ubije Bhišmu, a njega je štitio sam Arđuna.

Kralj Yudhišthira bio je u središtu svoje vojske okružen ljutim slonovima koji bjehu nalik na pokretna brda. A nad svim golemim stjegovima u objema vojskama stajao je na Arđuninim kolima divovski majmun.

Kada svi bojovnici bijahu postrojeni prema pravilima i kada sve bješe spremno za boj, reče Duryodhana svojemu bratu Duššasani: Duššasano, hitno uputi kola koja će štititi staroga gospodara. Neka se naše čete odmah pomaknu naprijed. Ono što sam tolike godine priželjkivao napokon će se dogoditi! Kurui i Pandave sudarit će se na čelu svojih vojski.

Onda Yudhišthira, problijedivši pri pogledu na Duryodhaninu vojsku, oslovi Arđunu: Arđuno, možemo li doista svladati tu golemu vojsku? Pred njom je Bhišma, naš nepobjedivi djed.

Vojska je Kurua doista tolika da se pitam kako bismo je mogli nadjačati. — Na to će Arđuna: Kralju, oni koji žele pobjedu ne pobjeđuju toliko snagom i smionošću koliko istinom, obazrivošću, pravednošću i trudom. Treba razlučiti pravdu od nepravde, razumjeti što je gramzljivost, pa onda uložiti napor i započeti bitku bez gordosti, jer pobjeda je tamo gdje je i pravda. Tako je rekao Praotac Indri kada je ovaj krenuo na asure.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!