Upisao:

mlabos

9. ožujka 2021.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

612

PUTA

MAHABHARATA - Adiparvan 4

Negdje u to vrijeme dočuo je Drona da slavni brahman Đamadagnya namjerava razdijeliti sve svoje blago brahmanima pa se odmah zaputi u planine Mahendra. Došavši pred Ramu, on se pokloni do zemlje pod njegovim stopalima i, vidjevši da se ovaj sprema krenuti u šumu jer već sve blago bješe razdijelio, Drona mu reče: Ja sam Bharadvađin potomak, ali nisam izašao iz maternice. Brahman sam od visoka roda i ime mi je Drona. Došao sam po tvoje blago.

Na izvoru Gange živio je glasoviti mudrac Bharadvađa. Jednoga dana ugleda on prelijepu vilu Ghrtaći kako hodi obalom Gange i upravo tada puhnu vjetar i rastvori skute njezine odjeće. Pustinjaka taj prizor toliko raspali da svoje sjeme ispusti u jedan krčag. Tako se iz krčaga rodio mudri Drona.

Bharadvađa je imao prijatelja, kralja Prišatu, a njegov sin Drupada svakoga je dana dolazio u Bharadvađino isposničko stanište i tu se igrao s mladim Dronom i učio. Ubrzo je među njima procvjetalo bujno mladenačko prijateljstvo.

Kada je umro kralj Prišata, njegov sin Drupada sjede na njegovo prijestolje. Negdje u isto doba umrije i slavni Bharadvađa. Drona je i sam želio potomka, a to bijaše i želja njegova oca, pa on uze za ženu Šaradvatovu kćer Krpi. Ona mu rodi sina. Čim se dijete rodilo, ono pusti glas nalik na konjsko njištanje, a s neba se javi glas: Ovo je dijete zanjištalo kao konj i to se nadaleko čulo. Zato neka mu ime bude Ašvatthaman. Bharadvađin sin bješe presretan što je dobio sina.

Slavni uništitelj plemena kšatriya sasluša ga pa mu odgovori: Dobro mi došao, odličniče među dvorođenima! Reci što bi ti želio? Drona će na to: O izvršitelju najtežih zavjeta, želio bih naslijediti tvoje vječno blago! Rama mu odvrati: Sve blago i zlato što bješe moje podijelih brahmanima. Imam još samo svoje tijelo i razno skupocjeno oružje. Spreman sam ti dati ili jedno ili drugo. Kaži što ćeš od toga dvoga?

Drona mu odgovori: O Bhrguov sine, pristoji ti se da mi daš sve svoje oružje i da me naučiš tajnama njihova bacanja i vraćanja! Rekavši: Neka bude tako! Bhriguov sin dade Droni svoje oružje i predade mu i cjelokupnu nauku o oružju sa svim pravilima i tajnama. Drona ih sve primi i nauči, i mišljaše za sebe da je prebogato obdaren pa se radosna srca zaputi svojemu prijatelju Drupadi.

Došao je potom pred kralja Drupadu i s dužnim ga poštovanjem oslovio: O kralju, znaj da sam tvoj prijatelj. A kralj, zatrovan ohološću zbog svojega bogatstva, namršti se pa očiju podlivenih krvlju od gnjeva odvrati Droni: Kako se usuđuješ, brahmane, osloviti me kao prijatelja? Kako krunjeni kralj može drugovati s lutajućim prosjakom? Mi bijasmo prijatelji dok smo bili djeca, ali vrijeme sve nagriza, pa se i naše prijateljstvo istrošilo. Zar se bogataš može družiti sa siromahom, neznalica s učenim čovjekom i kukavica s junakom? Samo jednaki mogu biti prijatelji.

Okrete se Drona i ode iz Drupadina dvora dok mu je u srcu plamtio gnjev. Stao je za tren da razmisli što mu je činiti pa se onda odluči i pođe u Hastinapuru, prijestolnicu Kurua. Žudio je da se kralju Panćala oduži za njegovu bezobraštinu. Kada je stigao u Hastinapuru, Bharadvađin se sin nastanio kod Gautame zvanoga i Kripa, koji bijaše brat njegove žene Kripi. Dronin jaki sin običavao je u odmorima između Kripinih predavanja poučavati Kuntine sinove u baratanju oružjem, ali još uvijek nitko nije znao kakav je junak Asvatthaman.

Živio je Drona tako neko vrijeme u Kripinu domu sve dok se jednoga dana nije dogodilo da se junački kraljevići, svi koliko ih bijaše, zapute izvan grada. Igrali su se loptom i radosno lunjali svuda naokolo sve dok im lopta ne pade u neki bunar. Postiđeni i zabrinuti gledali su oni jedan drugoga i onda primijetiše u blizini nekoga tamnoputa brahmana, oronula i slaba, koji tek što bješe završio svoju žrtvu agnihotra. Kraljevići koji su se već odrekli vađenja lopte iz bunara okružiše toga brahmana, a Drona — to bješe on — nasmiješi im se pa reče: Sramota! Kakvi ste vi kšatriye, moćni i vješti ratnici koji barataju oružjem a da ne možete ni loptu iz bunara izvaditi? Zar vi niste rođeni u rodu Bharata? Obećajte mi za danas večeru i ja ću vam izvaditi vašu izgubljenu loptu s pomoću ovih travaka, a uz to ću izvaditi i ovaj prsten koji ću baciti u bunar. I Drona skide svoj prsten i baci ga u presahnuli bunar.

Nato će Yudhišthira, Kuntin sin: O brahmane, dobit ćeš uz Kripinu dozvolu od nas toliko da će ti trajati do kraja života! Drona se na to osmijehnu pa ovako reče prinčevima Bharata: Ova rukovet dugačkih trska s pomoću mojih basna preobratit će se u oružje. Pogledajte ove trske! Sada ću prvom trskom ubosti loptu, a onda ću drugom trskom ubosti prvu, i tako redom napravit ću lanac i izvaditi vašu loptu.

I Drona učini upravo onako kako je rekao, a začuđeni kraljevići gledali su u njega očima iskolačenim od ushićenja. Oni mu onda rekoše: O učeni brahmane, hajde izvadi i prsten!

Nato slavni Drona uze luk i strijelu i njome natače prsten pa ga tako izvadi. Držeći strijelu s prstenom na njoj, on je pruži zadivljenim kraljevićima, a ovi, gledajući prsten, prozboriše: Klanjamo ti se, o brahmane, željeli bismo znati tko si i odakle si. Možemo li što učiniti za tebe?

Na to pitanje Drona im ovako odgovori: Idite do Bhišme i opišite mu mene i moju vještinu. On će znati tko sam. Kraljevići na to rekoše samo: Bit će tako. I odoše ravno k Bhišmi pa mu prenesoše brahmanovu poruku i ispričaše sve kako se zbilo.

Bhišma ih sasluša i odmah razumje da to ne može biti nitko drugi do Drona, pa pomisli da bi im on mogao postati učitelj. On odmah ode Droni i pozdravi ga s poštovanjem, a onda ga upita za razlog njegova dolaska u Hastinapuru i ponudi mu da poučava kraljeviće. Drona mu ispriča sve svoje dogodovštine i na kraju mu kaza: O izdanče loze Kurua, od naših najmlađih godina princ Panćala i ja učili smo zajedno i, doista, bio mi je prijatelj. Uvijek mi govoraše i činjaše dobro i, da bi mi ugodio, često mi je spominjao: O Drona, ja sam prvjenac svojega slavnog oca i, kada me kralj postavi za vladara, moja kraljevina bit će i tvoja. O prijatelju, svečano ti se zaklinjem, moja zemlja, moje blago i sreća o tebi će ovisiti! No kada je završio svoje naukovanje, vratio se u svoju prijestolnicu. Ja sam ga veoma poštovao i njegovih se riječi sjećam i dan-danas.

Dogodi se jednom da moj sin Asvatthaman, a još bijaše dijete, opazi sinove nekoga bogataša kako piju mlijeko pa stade plakati. Meni se smrknu pred očima pa bijah kao izvan sebe. Poželio sam da dobijem kravu, i to od nekoga tko ih ima mnogo, pa pođoh od zemlje do zemlje, ali se moje traganje pokaza uzaludnim jer nigdje ne dobih mliječne krave. Vratih se praznih ruku. Jednom ugledah kako neka drugarica u igri daje mojemu sinu piti vodu pomiješanu s rižinim brašnom. On je, jadnik, pio, i vjerovao da pije mlijeko pa je zaplesao i uzvikivao: Pio sam mlijeko! Pio sam mlijeko!

Kad mi dopriješe do ušiju i podrugljiva ogovaranja nametljivaca, izgubih pamet. Za sve sam to sebe osuđivao i napokon odlučih da neću, makar me brahmani i grdili, više živjeti mrskim životom nečijega sluge.

Potom Drona ispriča kako je otišao do Drupade kada je saznao da je ovaj postao kralj, i kako ga je on odbio.

O Bhišmo, Drupada mi je nanio uvredu i ja dođoh gnjevan šurjaku Kripi ne bih li dobio pod svoje okrilje pametne i poslušne učenike.

Bhišma sasluša ispovijest Bharadvađina sina pa mu reče: Nategni svoj luk, o brahmane, i načini od kraljevića Kurua vrsne poznavaoce nauke o oružju. Budi siguran da će ti se ispuniti svaka želja u srcu. I tako Drona, prvi među strijelcima, veselo prihvati za učenike Panduove i Dhrtaraštrine sinove.

Jednoga dana on ih pozva da se okupe oko njega. Kada mu dodirnuše stopala u znak poštovanja, on im ovako reče: U srcu nosim želju, neporočnici. Dajte mi tvrdu vjeru da ćete mi je, kada svršite ratne nauke, ispuniti. Na to nijedan kraljević Kurua ne kaza ni riječi, samo se Arđuna zakle da će ispuniti želju svojemu učitelju i da će učiniti sve što ovaj bude od njega zahtijevao. Nato ga radosni Drona privi na grudi i uzdišući proli suze radosnice.

I tako neustrašivi Drona poče poučavati Panduove sinove i nebeskomu i zemaljskomu oružju, a kao prvaku među brahmanima dođoše mu i mnogi drugi kraljevići da bi ih on učio. Tako mu u nauk dođe i Radhin sin iz kaste suta. Od svih njih, samo je sutin sin Karna stalno prkosio Arđuni i, priklonivši se Duryodhani, pokazivao prezir prema Pandavama.

Arđuna je volio nauk o oružju i zato bješe stalno uza svojega učitelja. Vještinom, snagom mišica i ustrajnošću sve ih je nadmašivao. Doista, premda su poruke što ih je učitelj davao bile iste za svakoga od njih, Arđuna zbog svoje umješnosti i spretnosti bijaše najbolji od svojih drugova.

Kada je Drona vidio kolika je Arđunina odanost oružju, pozva on kuhara pa mu krišom reče: Arđuni nikada ne daj da jede u mraku i nemoj mu reći da sam ti ja to naredio. Prošlo je nekoliko dana i dogodi se da vjetar ugasi svijeću dok je Arđuna večerao. On nastavi jesti u mraku iz navike prinoseći ruku ustima, i to mu skrenu pažnju na moć navike. Zato jakoruki Panduov sin nastavi vježbati lukom i noću.

Drona je čuo brujanje luka u noći i dođe Arđuni pa ga zagrli i reče mu: Istinu ti govorim, Arđuna, načinit ću od tebe takva strijelca da ti neće biti para na svijetu. Otada ga je Drona učio kako se bori s konja, kako sa slona, a kako pješice. Učio ga je kako se vode dvoboji, a kako se bori u gomili. Naučio ga je kako se rukuje kijačom, mačem, sulicom i teškim kopljem.

Dva su Dronina učenika, Duryodhana i Bhima, postali nenadmašni borci kijačom i stalni suparnici. Asvatthaman je sve njih nadmašio u poznavanju tajna o oružju, a blizanci Nakula i Sahadeva sve nadbiše u mačevanju. Yudhišthira je postao najbolji među strijelcima s bojnih kola.

Arđuna bješe u svemu najbolji. Sve je nadvisio oštrim umom, pribranošću, snagom i poletom. Ime mu se pročulo širom svijeta i slovio je za strijelca prvoga među prvima. Ne bješe mu ravna ni po vladanju oružjem, a ni po pažnji i ljubavi prema učitelju. A Dhrtaraštrini sinovi sada još više zamrziše Bhimu zbog njegove pregoleme snage, a Arđunu zbog vrline i sjajna uspjeha.

Kuda su Dhrtaraštrini i Panduovi sinovi završili svoje školovanje i ovladali ratnim naukama i vještinom, reče Drona kralju Dhrtaraštri: O kralju, sinovi su ti završili školovanje. Dopusti im da ti sada pokažu ono što su naučili. A razdragani mu kralj odgovori: Drono, ponajbolji među brahmanima, velik je uspjeh koji si s njima postigao!

Na kraljevu zapovijest načiniše graditelji golemo borilište i kraj njega krasnu ložu za kralja i njegove gospe, kako to već bješe običaj. Na utvrđeni dan okupila se tu kraljevska porodica, rodbina i uzvanici, a u gledalištu se sabrala šarena i razdragana gomila.

U određeni čas uđe u borilište Yudhišthira, a za njime su po redu i starješinstvu stupali ostali kraljevići. Onda započe nadmetanje i junački kraljevići pokazaše svu svoju čudesnu spretnost u vladanju oružjem.

Na učiteljev znak stupi potom na borilište mladi Arđuna nalik na oblak obasjan zalazećim suncem. Na sebi je imao zlatni oklop, pun tobolac strijela i kožnu rukavicu. Narod se uskomeša kada je opazi, ali se ubrzo svi primiriše kada on stade pred svojim učiteljem pokazivati sve što je naučio. Netremice su ga gledali čudeći se i diveći njegovoj sigurnosti i spretnosti u vladanju mačem, lukom i kijačom.

Onda je oružjem Agneya stvorio vatru, oružjem Varuna vodu, oružjem Vayavya stvorio je zrak, a oružjem Parđanya oblake. Oružjem Bhauma stvarao je zemlju, a oružjem Parvata planine. Napokon je oružjem Antardhana učinio da sve to nestane.

Kada se sve završilo i kada je oduševljenje promatrača malo splasnulo a zvukovi su instrumenata zamrli, odjednom se s ulaza začuo pljesak dlana o dlan koji odjeknu kao pucanj groma. Sve se oči okrenuše na tu stranu.

Mnoštvo je netremice promatralo pridošlicu pitajući se:Tko li je to?A on se ponosito obazreo oko sebe, prije sličan božanstvu negoli smrtniku, i silna je snaga zračila iz njega.

Onda prozbori gromovitim glasom: Ne iznenadi se, Arđuno, kada pred svima ponovim sve tvoje podvige.

Taj izazov zbuni Arđunu i obuze ga gnjev. A u istome trenu u Duryodhaninu se srcu rasplamsa neobuzdana naklonost. Uz Dronino dopuštenje sjajni je mladić s nemarnom lakoćom ponovio sve što je Arđuna učinio, pa ga i nadmašio, a na sve to Duryodhana se bezmjerno radovao. Onda on i njegova braća stadoše grliti i hvaliti Karnu, a Duryodhana mu ovako reče: O silni junače, neka si nam dobrodošao! O snagoruki, u dobar čas te sreća poslala! I ja i svekolika kraljevina Kurua stojimo ti na usluzi!

Junak mu ovako odgovori: Za mene, sve što ti kažeš kao da je već i učinjeno. Na srcu su mi samo dvije želje: tvoje prijateljstvo i dvoboj s Arđunom. Duryodhana će na to: Uživaj uz mene sve blagodati života. Budi dobročinitelj svojemu prijatelju i stavi svoju nogu na glave svih protivnika, o tlačiteIju dušmana!

Arđuna se osjećaše poniženim pa oslovi Karnu koji stajaše među Duryodhaninom braćom poput gorskoga vrhunca: Ja ću te otpraviti tamo kamo odlaze svi oni koji se nepozvani nameću i nepitani govore, Karno, jer ćeš od moje ruke poginuti. Karna će na to: Ovo borilište svakome je otvoreno i nije građeno samo za tebe. Čemu prepirka, Arđuno, tako se ogledaju samo slabići! Prometni svoje riječi u strijele pa ću ti danas strijelama otkinuti glavu, i to baš ovdje pred tvojim učiteljem!

Potom se Prithin sin žurno oprosti od svoje braće i uz učiteljevo dopuštenje krenu se sukobiti s Karnom.

I silni se Karna oprosti od Dhrtaraštrinih sinova pa izađe Arđuni na megdan. U taj čas nebo se prekri oblacima iz kojih sijevahu munje. A bog Sunce vidje da je Indra došao promatrati megdan pa razagna oblake iznad svojega sina. Arđuna se nije ni vidio prekriven oblacima, a Karna stajaše vidljiv i obasut sunčanim zracima. Duryodhana je još uvijek stajao uz Karnu, a uz Arđunu stajahu Bharadvađa, Kripa i Bhišma. A Kunti se, kći plemena Bhođa, obeznani. Spretni je Vidura uz pomoć sluškinja ubrzo vrati k svijesti škropeći je vodom i sandalovinom, ali kada dođe k sebi i ugleda svoja dva sina kako stoje jedan naspram drugoga odjeveni u oklope, užas je obuze, ali ne mogaše ništa poduzeti.

Tada se javi Kripa, Saradvatov sin, koji se dobro razumio u pravila dvoboja i brati se Karni: O dični junače, reci nam tko su ti otac i majka i od kojega si roda i koljena. Kraljević koji ti je izašao ne megdan sin je Prithe i kralja Pandua i slavni je potomak iz loze Kurua.

Na to Karna obori k zemlji svoje lice problijedjelo kao lopoč na jesenskome pljusku. Tada reče Duryodhana: Učitelju, svete knjige kažu da pravo na prijestolje mogu polagati tri vrste ljudi: potomci plemenite loze, glasoviti junaci i slavni vojskovođe. Ako Arđuna nije voljan boriti se s nekim tko nije kraljevskoga roda, ja, evo, postavljam Karnu za kralja Ange!

I istoga časa on posadi Karnu na zlatnu stolicu i uz prženu rižu, cvijeće, krčage s vodom i mnogo zlata silni junak bi postavljen za kralja Ange. Brahmnani su govorili mantre, a nad glavom su mu držali kraljevski suncobran. I kada se veselje malo stišalo, Karna upita Duryodhanu, kraljevića Kurua: Tigre među kraljevima, čime da ti uzvratim što bi bilo vrijedno kraljevskoga dostojanstva koje si mi poklonio? Duryodhana mu odgovori: Ja žarko želim samo tvoje prijateljstvo!

— Neka bude kako želiš! — nato će Karna, i oni se sretni izgrliše.

Uto se (oslanjajući se na štap) pojavi na borilištu Karnin poočim Adhiratha u slabo pritegnutoj odjeći, oznojen i drhtav. Čim ga je opazio, Karna ostavi luk i svoju tek poškropljenu glavu prikloni pred svojim ocem. Stari ga kočijaš nazva sinom i zagrli ga plačući i kvaseći suzama ljubavi posinkovu glavu.

Bhima mišljaše da je Karna doista kočijašev sin pa se stade podrugivati, ali ga srditi Duryodhana prekide: Takve ti riječi ne pristoje, Vrikodaro! Porijeklo velikih junaka neznano je kao i izvorište velikih rijeka! Vatra koja proguta cijeli svijet nastaje od vode. Zna se i vaše porijeklo, Pandave. Može li košuta donijeti na svijet tigra? Ovaj kraljević nije samo dostojan da upravlja Angom, nego zaslužuje da caruje nad cijelim svijetom. Ako sve to nekome od vas nije pravo, neka se popne na njegove kočije pa neka pokuša nogama i rukama zategnuti njegov luk!

Među prisutnima podiže se žamor odobravanja, a Duryodhana uze za ruku Karnu i izvede ga iz borilišta obasjana svjetlošću svjetiljka jer se već bješe počeo hvatati mrak. Vratiše se i Pandave u svoje boravište u pratnji Drone, Kripe i Bhišme.

Stekavši Karnino prijateljstvo, Duryodhana rasprši sve svoje strahove koji su ga prije mučili dok je promatrao Arđuninu ratničku vještinu. Junački Karna, vješt svakome oružju, sokolio je Duryodhanu ljubaznim riječima, a čak je i Yudhišthira smatrao da je Karna strijelac kojemu na Zemlji nema ravna.

Kada je Drona vidio da su Panduovi i Dhrtaraštrini sinovi svladali ratničke vještine, pomisli da je došlo vrijeme da zatraži nagradu za svoj trud. On sazva sve svoje pitomce pa im reče: Zarobite u boju Drupadu, kralja Panćala, i dovedite ga pred mene. To će za mene biti najvrednija plaća. Mladi mu ratnici odgovoriše: Neka bude tako! Potom se hitro popeše na bojna kola, pa sa svojim učiteljem pođoše da ga nagrade za njegov trud. Na svojemu putu ubijali su Panćale i tako stigoše pred prijestolnicu velikoga Drupade te je opkoliše. Prije no što je bitka počela, Arđuna reče svojemu učitelju: Mi ćemo navaliti tek kada Dhrtaraštrovići pokažu što znaju i umiju. Nijedan od njih neće moći uhvatiti na bojištu kralja Panćala.

Mnogi silni kraljevići Kurua s Karnom i Duryodhanom na čelu natjecali su se među sobom tko će biti prvi u jurišu i tako ujezdiše u Drupadin grad i pojuriše njegovim ulicama.

A kralj Drupada bješnjaše razbojištem nalik na vatreni točak te pobijedi i Duryodhanu i Vikarnu, pa čak i silnoga Karnu, a i mnoge druge hrabre kraljeviće, i tako ugasi njihovu žeđ za bojem.

Pandave začuše lelek razbijene vojske pa s poštovanjem pozdraviše Dronu i popeše se na svoje kočije. Arđuna u hitnji zamoli Yudhišthiru da se ne upušta u okršaj pa pohrli naprijed dok su mu Nakula i Sahadeva štitili kotače. Bhima se uvijek tukao u prethodnici pa je i sada hitao naprijed s topuzom u ruci. Doista je Bhima potjerao pred sobom slonove i kola Drupadine vojske kao što pastir, sa štapom u ruci, tjera svoje stado. Kralj Panćala vidje da su njegovu vojskovođi pomršeni računi pa sam osu strijele na hrabre Pandave. Rasrdi se Arđuna pa sasiječe strijelama protivnikov luk, zastavu mu obori i izbode konje, a vozara pogodi s pet vitih strijela. Onda ostavi luk na stranu pa iz toka izvadi sablju i sa svojih kola skoči na Drupadina. Savršeno neustrašiv, on zarobi Drupadu, a kada to vidješe Panćale, razbježaše se na sve strane.

Kada vidješe što se zbilo, kraljevići navališe na vojsku Panćala, ali im Arđuna na to reče: Ovaj je Drupada rođak Kuruima i ponajbolji među kraljevima. Zato, o Bhima, nemoj ubijati njegove vojnike. Naše je da našemu učitelju damo njegovu nagradu.

I pošto na bojištu pohvataše i Drupadu i njegove prijatelje ministre, kraljevići ih sve preradoše Droni. Drona je gledao poraženog i poniženog Drupadu lišena njegova blaga i sjeti se vladareve nesnošljivosti prema sebi pa mu reče: Opustošio sam ti kraljevinu i oteo prijestolnicu, ali se za život ne moraš plašiti. Nećeš li se sada sjetiti našega prijateljstva? Onda se osmijehnu pa produži: Ne boj se, hrabri kralju, život ti nije ugrožen! Mi smo, brahmani, uvijek pomirljivi. Kralju, ja opet želim tvoje prijateljstvo! Ispunit ću ti i želju, vraćam ti polovicu kraljevine. Ti si mi jednom rekao da onaj tko nije kralj ne može drugovati s kraljem i zato ću zadržati polovicu tvoje kraljevine. Ako ti bude po volji, sjeti se da sam ti još uvijek prijatelj.

Drupada mu na to odgovori: Brahmane, ovakvoj velikodušnosti nije se ni čuditi u čovjeka plemenite duše i silne snage. Zadovoljan sam što mogu prihvatiti tvoje prijateljstvo i tvoju plemenitu ponudu. — I tako Drona od svega srca vrati polovicu kraljevine Drupadi, pusti ga na slobodu i isprati sa svim počastima.

No Drupada ne mogaše vratiti svoj duševni mir niti zaboraviti poniženje. Nije bilo nade da će svoj poraz moći osvetiti ni silom, a ni snagom duha, i on je to dobro znao. Zato je lutao širom zemlje tražeći načina da dobije sina koji bi bio moćno oružje njegove osvete.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!