VREMENSKI CIKLUSI
Opisujući promjene i opadanje moralnih vrijednosti, Mahabharata objašnjava smjenjivanje yuga, velikih ciklusa postojanja čovječanstva.
“Yuga koja se naziva krta, razdoblje je u kojemu postoji samo jedna i neprolazna vjera.
U toj najboljoj od yuga, svatko je vjernik bez mane i zato nema potrebe za djelima koja će potkrjepljivati vjeru.
Vrlina se ne izopačuje i narod se ne kvari.
Zato se to razdoblje naziva krta, savršeno…
Dok je trajala ta yuga, nije bilo bolesti, a ni pomućenih osjetila, ni pakosti, oholosti i licemjerja.
Nije bilo nesuglasica, zlovolje, prijevare, straha, bijede, ljubomore i nezasitnosti, a svevišnji Brahman1 , to prvo utočište yogina, bilo je dostupno svakome.
Narayana, duša svih stvorenja, imao je bijelu put, a različita svojstva brahmana, kšatriya, vaišya i šudra bijahu sama po sebi razumljiva i svatko je savjesno obavljao svoje dužnosti.
Jedan Jedini Duh bijaše cilj svakoga zadubljenja, a postojala je i samo jedna mantra: OM.
Vladao je jedinstveni poredak i, premda različiti, svi su slijedili pouke jedne jedinstvene Vede.
U vremenu koje se naziva krtayuga vjera se sastojala u prepoznavanju sebe kao brahmana.
Kad je nastupila tretayuga, počeše priređivati žrtvovanja, a vrlina se smanji za četvrtinu.
Narayana, duša svih stvorenja, posta crven.
Ljudi su cijenili istinu i posvećivali se vjeri i vjerskim obredima pa nastadoše mnogobrojne žrtve i zavjeti.
U tretayugi ljudi počeše izmišljati načine kojima će se domoći onoga što žele, a postizali su to obrednim činima i darovima.
Nikada nisu odstupili od vrline, a bijahu skloni isposništvu i davanju poklona.
Četiri su se kaste pridržavale svojih dužnosti i održavale bogoslužja.
U dvaparayugi vjera se smanji na polovicu, a Narayana posta žut.
I Vede se razdijeliše na četiri dijela, pa su neki sačuvali u sjećanju četiri Vede, neki tri, a neki samo jednu, dok neki više nisu znali ni za ršije.
Raspinjani strastima, ljudi su se posvećivali isposništvu i darežljivosti.
Budući da su se umne sposobnosti podosta smanjile, uz Istinu ih ostade samo nekolicina, a kada narod odbaci od sebe Istinu, postade žrtva različitih bolesti.
Rodi se grijeh i razne prirodne nedaće.
Ugroženi narod utekne se isposničkoj pokori, a neki prinošahu žrtve ne bi li stekli blagostanje na zemlji ili se domogli Nebesa. Kada je došla dvaparayuga, ljudi postadoše nevjernici i iskvariše se.
Sine Kuntin, u kaliyugi ostat će još samo četvrtina vrline. Kada počne to željezno doba, Narayana će dobiti crnu boju, a Vede, nauka, vrlina i žrtve prestat će se poštovati.
Zavladat će svakojake pošasti i boleštine, klonulost i srdžba, pojavit će se svakakve nakaznosti, prirodne nedaće, tjeskoba i strah od oskudice.
Kako se yuge smjenjuju, tako se vrlina smanjuje, a stvorenja se zbog toga izopačuju i njihova se narav kvari.
Čak i oni koji dožive nekoliko yuga, podvrgnuti su tim promjenama.”
KASTE
U staroindijskom obrascu društva postojala su četiri staleža: brahmani – svećenici i čuvari svetih znanja; kšatriye – ratnici i vladari; vaišye – ratari, stočari, obrtnici, trgovci; šudre – sluge.
Mahabharata promatra i tu društvenu hijerarhiju kroz sustav moralnih vrijednosti:
“… Ova povijest kazuje se sada, a kazivat će se i u budućnosti.
Treba je slušati onaj tko želi steći vrlinu.
… Bujao je nov naraštaj blagoslovljen dugim životom i vrlinom.
Ponovno se uspostavio stari poredak od četiriju staleža kojima na čelu bijahu brahmani.
… Tako se izrodi golemo mnoštvo bića, stotine i stotine tisuća, i množili su se i dalje te živjeli u vrlini oslobođeni tuge i bolesti.
Tako na zemlji opasanoj morima opet zavladaše kšatriye.
Radovahu se tome i brahmani, a i ostale kaste, jer kraljevi zaboraviše opačine rođene iz grijeha i gnjeva, i pravedno su dijelili kazne onima koji zaslužuju pa su tako štitili svekoliku Zemlju…
Brahmani su proučavali Vede i Upanišade, i među njima ne bijaše ni jednoga koji bi Vede prodavao.
Vaišye su orali zemlju pomoću volova, ali krave nikada nisu ujarmljivali… u tim danima nije bilo ni trgovca koji bi na mjeri zakidao.
Svatko se držao puta Vrline i u nju je stalno upirao pogled.”
Brahmani i šudre
“Nato Yudhišthira stade besjediti: – Prvače među Zmijama, mudri ljudi kažu da je brahman onaj u kojemu su istina, milosrđe, pomirljivost, uzorno vladanje, dobrostivost, samilost i savjesnost u obredima koji su dužnost njegova staleža.
Svojstva što ih ima šudra ne mogu se naći u brahmana i obrnuto.
Ali šudra nije šudra samo zato što se kao takav rodio, niti se brahmanom postaje po rođenju.
Mudri ljudi rekoše da je brahman onaj u kome se nalaze Brahmanove vrline, a šudra onaj koji tih vrlina nema, makar i bio po porijeklu brahman.”
Kralj
“Nebeski mudrac Narada postavlja kralju Yudhišthiri čitav niz zahtjeva:
– Prthin sine, prihvaćaš li s milosrđem onemoćala neprijatelja koji traži tvoje okrilje nakon što je pobijeđen u boju?
O zemaljski gospodaru, držiš li se jednako prema svim ljudima, i može li ti svatko prići kao da si mu ti otac i majka?
Pokrivaju li se tvoji troškovi polovicom, trećinom ili četvrtinom tvojih prihoda?
Dočekuješ li uvijek svoju rodbinu, starije, trgovce, starce, nevoljnike i sve kojima treba zaštita i daješ li im hrane i blaga?
…Jesu li ljudi koji se bave zemljoradnjom, uzgojem stoke, trgovinom i pozajmicom na probitak, ljudi časni i pošteni?
O tome ovisi sreća tvojega naroda, o Kralju!
Bharato, nadam se da su tvoji doglavnici nepodmitljivi i da pravedno sude kada se povede spor između bogata i siromašna.
Bharato, je li daleko od tebe četrnaest kraljevskih poroka: bezbožništvo, laž, gnjev, neopreznost, neodlučnost, zapostavljanje mudrih, lijenost, površnost, slušanje samo jednog savjetnika, savjetovanje s neznalicama, nauke o koristi, odustajanje od plana, obznanjivanje tajni, neostvarenje dobrih zamisli i brzopletost?”
DOLAZAK NA NEBO
Uspon čovjeka prema Nebu praćen je ispitima vrline.
Dosegnuti Nebo može samo onaj tko živi vrlinu bez obzira na cijenu koju za to plaća.
Mahabharata opisuje posljednju kušnju pravednog kralja Yudhišthire, pred samo stupanje na Nebo:
“Yudhišthira krenu dalje i više se nijednom nije okrenuo.
Za njime je išao još samo pas koji mu osta jedini drug.
Najednom zatutnjaše i zemlja i nebesa i pred njime se pojavi Indra, kralj bogova, vozeći se na svojim kolima.
– Došao sam da te povezem! – reče on Yudhišthiri.
No, kralj je izgarao od boli za braćom i za čestitom Draupadi pa mu ovako odgovori: – Prvače među bogovima, sva moja braća popadoše putem!
Oni moraju poći sa mnom jer ja se bez njih ne želim zaputiti u nebeske predjele. Gospode, nježna kraljevna Draupadi lišena je ovdje svake udobnosti!
Molim te da i ona pođe s nama.
– Vidjet ćeš svoju braću na Nebu. – odvrati mu na to Indra. – Oni su još prije tebe, odbacivši ljudsko tijelo, dospjeli onamo.
Vidjet ćeš i njih, a i Draupadi, i nemoj više za njima žaliti, glavaru Bharata!
Ja sam došao da tebe povezem u tom tvojem tijelu na Nebo!
Tada će Yudhišthira: – O Gospodine prošlosti i sadašnjosti, ovaj mi je pas vrlo odan.
Trebalo bi da i on pođe sa mnom!
Moje srce prepuno je samilosti za njega.
Nato Indra odvrati: – Danas si stekao besmrtnost i položaj ravan mojemu i sva blaženstva Neba stoje pred tobom, Kralju!
Ostavi tog psa, nema u tome ničega sramotnoga.
No, Yudhišthira će nato: – O Tisućuoki, ti si pravedan i znaš da je onome tko je pravedan vrlo teško učiniti kakvu nepravdu.
Ja ne želim onu sreću koju bih stekao kad bih odbacio nekoga tko mi je odan.
Indra uzvrati: – Na Nebesima nema mjesta za one koji vode pse za sobom!
Ali Yudhišthira je ostao pri svojemu: – Rečeno je da je neizmjeran grijeh odbaciti nekoga tko ti je odan.
Ja neću ostaviti ovoga psa da bih tako stekao sreću!
Zavjetovao sam se da nikada neću napustiti onoga tko je uplašen ili je meni odan, ili traži moju zaštitu, ili je pak u nevolji, a slab je da se sam zaštiti.
Taj zavjet nikada neću prekršiti sve dok u meni ima života!
Indra još uvijek nije odustajao: – Zašto si tako tvrdoglav?
Zašto ne ostaviš tog psa i ne pođeš sa mnom u predjele koji su određeni za bogove?
Time napuštaš svoju braću i Draupadi.
A Yudhišthira odgovori: – U svim svjetovima dobro je znano da s onima koji su mrtvi nema ni sastajanja ni rastajanja!
Onda kad su umrli, ja ih nisam mogao oživjeti, a nisam ih ostavio dokle god su bili živi.
Ostaviti onoga tko ti je odan, jednak je grijeh kao i zastrašivati onoga tko od tebe traži zaštitu, ubiti ženu, opljačkati brahmana ili uvrijediti prijatelja.
Kada kralj Yudhišthira to izreče, tada mu božanstvo, poprimivši vlastiti lik Dharme, progovori:
– Iz dobrog si roda, Kralju kraljeva, i krase te razum i dobro vladanje kao što su krasili i tvoje valjane očeve.
U tebi ima samilosti za sva stvorenja tako da si maločas čak odbio i ući u kola vladara bogova samo zbog psa koji ti je vjeran.
Zato, Kralju, nema nikoga tko bi se mogao mjeriti s tobom!”
Put dosezanja Neba, dosezanja vlastitog cilja postojanja, stari Arijci nazivali su putem Dharme.
Dharma predstavlja univerzalni zakon, prototip moralnog i kozmičkog reda koji moraju slijediti i odražavati čovjek i čovječanstvo u cjelini.
Za Arijce svako biće u prirodi ima svoju dharmu, cilj kojem evolucijski teži, stanje usklađenosti s univerzalnim zakonom u kojem u potpunosti ostvaruje sebe kao biće.
Čovjek svoju dharmu ostvaruje svjesnim izborom kvalitete svog djelovanja, usprkos zemaljskim okolnostima koje mu se postavljaju kao prividna prepreka.
Tekstovi Mahabharate nedvosmisleno savjetuju vrlinu kao ispravan izbor, a zemaljske, vanjske okolnosti koje prate čovjeka samo su kušnja, testne situacije na koje bi trebao ispravno odgovoriti.
Čak ni posljednja kušnja, pri samom dosizanju besmrtnosti, nije prema Mahabharati neko veličanstveno djelo, već “obična” ljudska samilost…
Jezik Mahabharate, bez obzira na starost i egzotičnost njene drevne filozofije, može jasno razumjeti svaki čovjek, neovisno kojem vremenu i kojoj civilizaciji pripada.
Dobrota je u svim vremenima imala isti smisao: čovjeka koji treba tu dobrotu živjeti.
1Brahman – naziv za najviši duh koji je bezobličan i vječan, od kojeg sve potječe, koji prodire u sve i sve prožima.
Isti naziv upotrebljava se i za pripadnike najviše od četiri kaste u Indiji, brahmane.
Autor: Ana Jončić
Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!
TEČAJ OSHO ZEN TAROTA!
Prijave i info:
Maja Cvjetanović Laboš
098/953 7245
Grupni i inividaulni tečaj OSHO ZEN TAROTA!
(za one izvan Zagreba, i one koji to žele, također i putem skype-a!)
https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/tecaj-osho-zen-tarota-moja-prica-
https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/nasi-novi-naslovi#.WPXuhV5ZbW8.facebook
bglavac
irida
