PROČITANO

577

PUTA

MAGIJA KNJIGE

Od mnogih svjetova koje čovjeku nije poklonila priroda već ih je stvorio njegov vlastiti duh, najveći je svijet knjiga.

Od mnogih svjetova koje čovjeku nije poklonila priroda već ih je stvorio njegov vlastiti duh, najveći je svijet knjiga.

Ispisujući prva slova na školskoj tabli i pokušavajući da čita, svako dijete čini zapravo prve korake ka jednom vještačkom i neobično složenom svijetu za čije upoznavanje i usavršavanje pravila igre jedan ljudski život nije dovoljan.

Bez riječi, bez tekstova i knjiga, nema povijesti, i ne postoji pojam čovječanstva.

Ako netko želi pokušati da se na malom prostoru, u kući ili sobi, uključi u povijest ljudskog duha i usvoji je, to može postići jedino u obliku izbora knjiga.

Mi smo, doduše, uvjereni da bavljenje poviješću i povijesnom mišlju krije razne opasnosti, a u posljednjim decenijama naši su osjećaji izražavali snažan revolt protiv povijesti, ali, upravo samo kroz ove revolte mogli smo naučiti kako odricanje novih porobljavanja i zaposjedanja duhovnih nasljeđa našeg života i mišljenja još uvijek ne izražava našu čednost.

Kod svih su naroda riječi i spisi nešto sveto i magično; imenovanje i pisanje su praiskonske magijske radnje, magično osvajanje prirode kroz duh.

Posvuda se u svijetu dar svetih spisa slavi kao božansko porijeklo.

Kod najvećeg broja naroda pisanje i čitanje bijahu svete tajne, vještine koje je posjedovalo samo svećenstvo; bijaše velika i neuobičajena stvar ako bi se kakav mladi čovjek odlučivao da se preda ovim moćnim tajnama.

A to nije bilo lako izvesti — trebalo je iskupiti se darovima i žrtvama.

Od vremena naših starih demokratskih civilizacija, plemenitijih i svetijih nego danas, ova je tajna stajala pod božanskom zaštitom, nije se nudila svakome i do nje su vodili teški putovi.

Teško si možemo predstaviti što je u kulturnom hijerarhijsko-aristokratskom uređenju značilo kad je netko, u narodu analfabeta, bio vičan tajnama rukopisa!

Bila je to moć, bijela i crna magija, talisman i čarobni štapić.

Sada je to naizgled potpuno drugačije.

Danas je, čini se, svijet spisa i duha otvoren za svakoga; danas, čini se, umijeće pisanja i umijeće čitanja predstavljaju nešto malo više od umijeća disanja ili, u najboljem slučaju, umijeća jahanja.

Danas je, čini se, sa spisa i knjiga skinut veo izuzetne časti, čarobnjaštva i magije.

Samo još u religijama postoji pojam »svetog«, knjige koja se otvara; ali, pošto danas nijedna doista moćna religija ne preuveličava značaj propagiranja biblije kao laičke lektire, u stvarnosti nema više nijedne svete knjige.

Izuzetak su pobožni Jevreji i pripadnici nekih protestantskih sekti.

Tu i tamo postoji propis da se prilikom službene zakletve polaže ruka na bibliju ali je ova gesta polumrtvi ostatak nekada plamtećih snaga i za prosječne ljude ne sadrži više, kao ni sama formula zakletve, staru magičnu moć.

Knjige su prestale biti tajnom; dostupne su svakome.

Ne želimo dopustiti da se ruši ugodan osjećaj postignutog napretka.

Želimo se radovati što čitanje i pisanje nisu više privilegija jedne zajednice ili kaste, što je od pronalaska štampe knjiga zajednička, što je postala rašireni upotrebni predmet, što veliki tiraži omogućuju jeftinu cijenu knjige i što svaki narod svoje najbolje knjige (takozvane klasike) može učiniti pristupačnim i za najsiromašnije.

Ne želimo se žalostiti zbog toga što je pojam »knjige« izgubio gotovo svu svoju negdašnju uzvišenost i što izgleda da u posljednje vrijeme, zbog kina i radija, knjiga čak i u očima mase još više gubi na vrijednosti i odgojnoj moći.

Ali, nipošto ne bi trebalo da se bojimo budućeg istrebljenja knjige; naprotiv, što se određene potrebe za zabavom i narodne potrebe za učenjem mogu više zadovoljavati kroz nove pronalaske, utoliko knjiga više dobiva na dostojanstvu i autoritetu.

Jer, ubrzo će se i najdjetinjastijem pijanstvu napretka nametnuti saznanje da rukopis i knjige imaju funkcije koje su vječne.

Pokazat će se da formuliranje putem riječi i predavanje ovih formulacija putem spisa nije samo važno pomoćno sredstvo već uopće jedino sredstvo čijom snagom čovječanstvo zadržava povijest i trajnu svijest o samom sebi.