Upisao:

mlabos

1. rujna 2019.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

599

PUTA

Lunarni svijet

Gledajući čisto znanstveno, Mjesec, neizostavan ures romantičnih trenutaka, tek je golema beživotna masa koja kruži oko Zemlje. Međutim, za čovjeka prošlosti Mjesec je imao višestruku ulogu: on je bio ne samo dragocjeno svjetlo noćnom putniku, nego je ustaljeni ritam Mjesečevih mijena bio temelj prvog kalendara. Štoviše, budući da je čovjek nekada bio u živom dodiru s prirodom, bio je u stanju opaziti Mjesečev utjecaj na životni puls svega što raste na zemlji. I, konačno, kako je za drevnog čovjeka sve vidljivo bilo simbolički povezano s onim nevidljivim, Mjesec je bio jedan od nasnažnijih i najprisutnijih simbola u svim kulturama kroz nebrojena stoljeća ljudske povijesti.

Gledajući čisto znanstveno, Mjesec, neizostavan ures romantičnih trenutaka, tek je golema beživotna masa koja kruži oko Zemlje.

Međutim, za čovjeka prošlosti Mjesec je imao višestruku ulogu: on je bio ne samo dragocjeno svjetlo noćnom putniku, nego je ustaljeni ritam Mjesečevih mijena bio temelj prvog kalendara.

Štoviše, budući da je čovjek nekada bio u živom dodiru s prirodom, bio je u stanju opaziti Mjesečev utjecaj na životni puls svega što raste na zemlji.

I, konačno, kako je za drevnog čovjeka sve vidljivo bilo simbolički povezano s onim nevidljivim, Mjesec je bio jedan od nasnažnijih i najprisutnijih simbola u svim kulturama kroz nebrojena stoljeća ljudske povijesti.

Njegovo osnovno simboličko značenje proizlazi iz činjenice da ne isijava vlastitu svjetlost nego poput zrcala odražava svjetlost Sunca.

To upućuje na princip pasivnosti i receptivnosti te princip odraza.

Od davnina je poznat i njegov utjecaj na vode na Zemlji i kao takav simbolički se povezuje s vodom, plodnošću i rastom.

Mjesec je bezvremeni i trajni simbol žene i ženskog principa.

U umjetnosti, osobito poeziji, klasičnoj i modernoj, u mitovima i legendama, Mjesec je predstavljao bit žene, kao što Sunce, kroz solarne heroje, predstavlja bit muškarca.

Upravo u korelaciji sa simbolizmom Sunca kao aktivnog, muškog principa, Mjesec postaje dijelom univerzalne dualnosti.

To nisu međusobno suprotstavljene oprečnosti, nego komplementarnost – prisutnost jednog nužno podrazumijeva i prisutnost drugog.

Još jedan važan simbolički aspekt Mjeseca dolazi od njegove mijene.

On periodično raste, opada i nestaje te tako simbolizira periodičnost i obnovu, rast, smrt i preobrazbu, ali i čovjekovu sudbinu nakon smrti, jer prema mnogim mitologijama čovjekova se duša nakon smrti seli na nevidljivu stranu Mjeseca.

Za Mircea Eliadea Mjesec je simbol života koji podliježe univerzalnom zakonu evolucije, rađanja i smrti.

Mjesec je baš kao i čovjek, njegova smrt nikad nije konačna.

Zbog tog vječnog vraćanja svom početku, svom početnom obliku, zbog te beskonačne periodičnosti, Mjesec je izrazito nebesko tijelo ritma života – on upravlja svim kozmičkim razinama što se podvrgavaju zakonu cikličke evolucije: vodama, kišom, vegetacijom, plodnošću.

Mjesec je noćno svjetlo. Njegova svjetlost je refleksivna, ne odupire se tami nego se s njome stapa i zbog toga se uz Mjesec vežu magija i kontemplacija.

Za razliku od Sunca koje svojom sjajnom vatrenom snagom potiče neposrednu spoznaju (iluminaciju), Mjesec donosi smirenje, strpljivo čekanje i sazrijevanje.

To nije racionalna spoznaja, već intuitivna spoznaja sanjara i vizionara.

Međutim, onirička, sanjalačka svijest koju potiče Mjesec puna je zamki i sjena.

To je područje nesvjesne imaginacije koja u ekstremnim situacijama može odvesti u ludilo.

Pregledom mitova različitih kultura može se uočiti sva raznolikost, ali i sličnost u bogatom simbolizmu Mjeseca.

EGIPAT

Thot, božanski pisar, a kasnije i glasnik bogova, bio je najvažnije lunarno božanstvo u drevnom Egiptu.

Njegov glavni prikaz je u formi čovjeka s glavom ibisa.

Thot je vrlo staro božanstvo s kultnim središtem u Hermopolisu.

Bijeli i Crni ibis upravljali su kotačem vremena, simbolizirajući dvije strane Mjeseca i njegovu cikličnost.

Mit kaže da je Ra stvorio Mjesec te je postavio Thota za njegovog gospodara.

Bila je to nagrada zato što mu je Thot vratio izgubljeno oko.

Otada je poznat i kao Bijeli kolut, vladar nad zvjezdanim bogovima, a zbog njegovog postojanog, odmjerenog kretanja nebom povezivali su ga s vremenom i zvali Mjerač vremena.

U obredu vaganja srca umrlog, Thot se pojavljuje kao božanski pisar, kao onaj koji zapisuje presudu.

U ovoj svojoj ulozi on je bog zapisa i sjećanja i iznosi istinu na svjetlo dana.

Zato je i glasnik bogova pa su ga Grci poistovjetili sa svojim Hermesom.

Za Thota se govori i da je bio prvi od velikih maga, a njegovo ime postalo je generičko ime za sve drevne egipatske mudrace.

On je stvaralac hijeroglifa; predaja kaže da je on napisao knjigu o magiji u kojoj je bilo sadržano cjelokupno znanje svijeta.

On je taj koji je poučio Izidu magijskom umijeću zbog kojeg je stekla naslov velike čarobnice.

Izida kao jedan aspekt kozmičke Majke predstavlja prvobitnu materiju, božanstvo ljubavi koje stvara život.

Kao vladarica nad noćnim i Mjesečevim čarima, ponekad je bila zaogrnuta velovima krijući tako najdublje misterije prirode.

Izida i njena sestra Neftis simboliziraju dvije strane Mjeseca: Izida je svijetla i vidljiva strana, a Neftis je tamna strana Mjeseca, njegovo okultno, nevidljivo lice.

Khonsu je još jedno egipatsko božanstvo Mjeseca.

Zajedno sa svojim roditeljima, bogom Amonom i božicom Mut, činio je tebansku trijadu bogova.

Njegovo ime se može tumačiti kao “prelaziti prijeko” ili “lutalica” jer kao Mjesec postojano prelazi zvjezdanim nebom.

U kompleksu hramova u Karnaku u Tebi nalaze se ostaci i njegovog hrama.

GRČKA

Mjesec je u Grčkoj, u jednom svom aspektu, povezivan sa svijetom mrtvih, jer je on onaj koji svakog mjeseca umire budući da je tijekom tri noći nevidljiv.

Svetkovine u čast lunarnim božanstvima općenito su se slavile oko jesenskog ekvinocija. Bile su to žetvene svečanosti i svečanosti plodnosti.

Selena, kći titana Hiperiona i božice Tije, bila je božica Mjeseca.

Kao i njen brat Helije, bog Sunca, i ona je imala kola u kojima je prelazila preko nebeskog svoda, ali za razliku od sunčanih kola, njena su se kretala sporo jer su ih vukle dvije snježnobijele krave ili mazge.

Iznad glave joj je lepršao veo u obliku Mjesečevog srpa.

Kao lunarno božanstvo ona je povezana s vodom i plodnošću.

Mit govori da se, prije nego što krene na svoje noćno putovanje, kupa u Oceanu, a ako vlada velika suša, onda izvlači vlagu iz Oceana i u obliku rose je prosipa po žednoj zemlji.

Biljke rastu pod njenim pogledom, a ratari se ravnaju prema njenim mijenama kako bi poljodjelske poslove obavili u pravo vrijeme.

Žito se želo kad je Mjesec opadao, a med se sakupljao za uštapa.

Najpovoljnije vrijeme za vjenčanje bilo je za mladog mjeseca, to jest kad je Mjesec (simbol žene) bio u blizini Sunca (simbol muškarca).

Selena se zaljubila u Endimiona, lijepog mladića, kojeg je Zeus kaznio vječnim snom. Prema jednoj verziji mita, Selena se svake noći naginje nad usnulim Endimionom nastojeći ga probuditi, ali uzalud; zato je Mjesečevo svjetlo pomalo tužno.

Prema drugoj verziji, Endimion joj je uzvratio ljubav i ona mu je rodila pedeset kćeri, što se povezuje s pedeset lunarnih mjeseci koji prođu između dvije olimpijade.

Artemida je božica Mjesečevog svjetla, kao što je njen brat Apolon bog Sunčevog svjetla.

U početku je bila pastirsko božanstvo, božica lova i šuma, odnosno božica prirode.

Obično su je prikazivali kako nosi baklju, ili s mjesecom i zvijezdama koje čine kolut svjetla oko njene glave.

U svom aspektu božice poroda i zaštitnice čistoće i nevinosti, prikazivana je kao djevica stroge ljepote, kratke kose, u kratkoj tunici, često praćena srnom ili psom.

Ona je borbeni i pobjednički aspekt ženske prirode, dok je Afrodita božica ljepote, miline i ljupkosti.

Hekata je lunarno božanstvo povezano s onim tajanstvenim, podzemnim, onim što je povezano s čaranjem i magijom.

Trostruke je prirode pa je na nebu božica Mjeseca, na zemlji božica porođaja, zaštitnica mladih, a u podzemnom je svijetu vladarica i čuvarica misterija.

Ona je Trimorfa (Trolika) jer u sebi ima pomalo od Selene, Artemide i Perzefone.

Prikazuje ju se s bakljom u ruci i u pratnji duhova i pasa koji zavijaju.

Obožava raskršća, mjesta na kojima se sastaju tri puta pa se zove i Triodita (Troputašica).

Ona šalje utvare i plaši noćne putnike, ali isto tako ona i štiti od utvara, pa se u tu svrhu pred ulaznim vratima postavljao njen kip.

Kao žrtvu su joj se prinosili crni psi. Posljednjeg dana u mjesecu pred njene kipove stavljali su jelo koje su zatim jeli siromasi (tzv. Hekatine gozbe).

KINA

Prema drevnim predajama Sunce i Mjesec su imali zajedničkog pretka. Bio je to car Shun.

U početku je bilo deset sunaca i dvanaest mjeseci.

Na nebu se uvijek pojavljivalo samo jedno od njih.

Mit govori da je božica Chang-hsi rodila dvanaest mjeseci i da ih prije njihovog putovanja preko noćnog neba kupa u Zapadnom jezeru.

Zato se novi, odnosno mladi Mjesec uvijek najprije vidi na zapadu.

Jednom se na nebu pojavilo svih deset sunaca prijeteći da spale sve na zemlji, pa je čuveni strijelac Yi po zapovjedi cara Yaoa oborio njih devet.

Kao nagradu za svoje djelo trebao je dobiti napitak besmrtnosti, ali mu ga je ukrala supruga Heng-o.

U strahu od muževljevog gnjeva pobjegla je na Mjesec gdje ju je zec koji živi na Mjesecu pretvorio u žabu.

U drevnoj Kini svetkovine posvećene Mjesecu slavile su se u vrijeme jesenskog punog mjeseca.

To je svečanost žena i djece, a za vrijeme njenog održavanja jedu se slatki kolačići s utisnutim ideogramima Mjeseca i zeca.

INDIJA

U vedska vremena soma je bio naziv za napitak koji se dobivao od istoimene biljke.

Ovaj napitak je bio izvor snage i besmrtnosti zahvaljujući kojemu su bogovi u bitkama odnosili pobjedu nad demonima.

Zbog svoje važnosti postao je svemoćni bog Soma povezan s Mjesecom.

Kad se sedam velikih ršija, mudraca, popelo na nebo i postalo sedam zvijezda Velikog medvjeda, Agni, bog vatre, postao je Sunce, a Soma Mjesec.

Brahma je odredio da on postane gospodar planeta i zvijezda, biljaka i gospodar žrtvenih obreda.

Soma je imao dvadeset i sedam žena koje su bile kćeri Dakše, gospodara stvaranja, i Virini, čije ime znači noć.

Mjesecu treba približno 27 dana da prođe kroz sva zviježđa zodijaka, pa je prema indijskoj astrologiji zodijak podijeljen na 27 nakšatra, Mjesečevih boravišta.

Nastanak Mjesečevih mijena mit objašnjava Sominim neprimjerenim ponašanjem.

On je svu svoju pažnju posvećivao samo jednoj od svojih žena, Rohini, (zvijezda Aldebaran) na što su se ostale požalile svome ocu Dakši.

Nakon višestrukih opomena Dakša je na njega bacio kletvu tako da je Soma počeo kopnjeti.

Međutim, kako je on kopnio, tako je venulo i bilje, i sva su stvorenja slabjela. Bogovi su se uplašili opće propasti, pa su molili Dakšu da ublaži svoju kletvu.

Zato danas Mjesec tijekom jedne polovine mjeseca raste, a tijekom druge kopni.

Prikazali smo nekoliko kultura i saznali da je lunarni svijet, viđen kroz prizmu različitih božanstava, u pravom smislu riječi svijet onog nevidljivog, skrivenog.

Mjesec plovi u svojoj noćnoj barci osvjetljavajući srebrnom svjetlošću svijet utonuo u san.

To je posrednička svjetlost, svjetlost odraza u zrcalu života.

Uskladimo u sebi dvije suprotne tendencije: “dnevnu”, aktivnu, onu koja nas vodi neumornom djelovanju, i onu “noćnu”, u kojoj postoji mogućnost kontemplacije kao aktivnog nutarnjeg života kako bismo se približili našem vlastitom arhetipu, našoj biti.

Autor: Snježana Zorić

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!