LJUBAV KOJA NE DJELUJE POPUT SVJETLOSTI

Ljubav može na mnogo načina biti razorna.

Majka voli svoje dijete i cijeli svijet pati jer majke vole svoju djecu.

Pitajte psihijatre, psihologe.

Oni kažu da se svaka neuroza može svesti na odnos majka i dijete.

Mnogi ljudi u ludnicama ne pate ni zbog čega nego zbog ljubavi.

Očevi vole svoje sinove, svećenici vole, političari vole.

Svi vole, ali ljubav ne mora biti blistava.

Kad ljubav djeluje kao svjetlost, ona je samilost.

Tada se radi o posve drukčijoj kvaliteti.

Sva njezina funkcija jest dati apsolutnu slobodu.

Ona vas nastoji osloboditi, te uništiti sve zapreke na putu do slobode.

Dakle, ljubav može postojati, no ako niste dovoljno budni, razara vas.

Sama ljubav nije dovoljna, inače bi svijet već postao raj.

Vi volite svoga partnera, on voli vas.

Ali što se na kraju događa?

Samo uništenje!

Vaša ljubav je u redu, ali vi niste u redu.

Nečega ima duboko u vašoj podsvijesti što stvara nešto čega niste svjesni.

Ne kažem da treba poricati ljubav, ali ona ne treba biti na prvom mjestu.

Na prvom mjestu treba biti svijest.

Ljubav je mora slijediti kao sjena.