Brončani kip Aresa Dioniza, muzej u blizini Pariza

Labirint je jedan od drevnih univerzalnih simbola puta ka središtu koji nalazimo u većini kultura na svim stranama svijeta.

Zapadna ga civilizacija najbolje poznaje zahvaljujući kretskom labirintu iz antičkog mita o Tezeju, Minotauru i Arijadni.

No, ovaj simbol u obliku građevina, kamenih labirinata te crteža i reljefa susrećemo i u Egiptu, Indiji, Meksiku, Irskoj, Skandinaviji i Rimu.

Najstariji pronađeni prikaz labirinta jest kružnog oblika, s jednim ulazom i sedam koncentričnih krugova kojima se dolazi do središta.

Taj se labirint naziva klasičnim i prema njemu su nastale sve ostale vrste: kvadratni, oni s više ili manje krugova, meandrični i drugi.

Klasični labirint treba razlikovati od novije, zbunjujuće forme s više mogućih ulaza i izlaza u kojem se čovjek može izgubiti.

Pravi labirint ima samo jedan ulaz – izlaz i jedno središte prema kojemu putnik ide.

Smatra se da sama riječ “labirint” potječe od grčke riječi labrys – dvostruka sjekira i inthos, što znači mjesto.

Dvostruka je sjekira jedan od temeljnih simbola kretske kulture, kao i sam labirint, te su usko povezani.

No, dok osim prikaza na kretskim novčićima do sada nisu pronađeni arheološki ostaci labirinta, sjekire s dvije oštrice su sveprisutne: uklesane u kamenu, oslikane na keramici i freskama, te izrađene u bronci, srebru i zlatu, veličine od par centimetara do par metara.

Pronađene su i u pećinama koje su u minojsko doba korištene za religijske obrede (kult svetog bika), što govori o njihovom obrednom značaju.

Dvostruka sjekira je naročiti simbol nutarnjeg čovjekovog oružja, koji se još prikazivao i kao dvostruki par rogova nasuprotno okrenutih, jedan prema gore, a drugi prema dolje, tako da zajedno čine sjekiru s dvije oštrice.

U psihološkom smislu, labris je, poput mača, simbol snage volje kojom čovjek harmonizira sebe, ovladavajući svojom nižom prirodom u svom psihičkom labirintu.

Ovim su se simbolom bavili i suvremeni mislioci poput C. G. Junga, Josepha Campbella i Mircea Eliadea i nalazili u njemu značenja vezana uz čovjekov nutarnji život, koji osvajamo putovanjem prema središtu – labirinta ili sebe samih.

Prvi spomen labirinta nalazimo u drevnom kretskom mitu o prastarom bogu Aresu-Dionizu iz samih početaka vremena.

U njemu se navodi da tada još ništa nije bilo stvoreno niti oblikovano na zemlji i svugdje je bila samo tama.

Ares-Dioniz je s visina sišao na zemlju sa zadatkom da oblikuje svijet.

Za taj mu je poduhvat s neba poslano oružje – labris, sjekira s dvije oštrice, s kojom je započeo hodati i rezati tamu ispred sebe.

Kako je svugdje bila tama i nije se ni po čemu mogao orijentirati, hodao je ukrug, kao što to čini čovjek hodajući nepreglednom pustinjom.

Ali, režući tamu stvarao je brazdu kojom je išao i postupno krčio put koji je nazvan labirint.

Kada je dospio do kraja spiralnog puta, otkrio je da više nema onu sjekiru koju je imao na početku, jer se ona pretvorila u plamteću baklju koja je svijetlila u njegovim rukama u središtu labirinta.

Kretski labirint – Iako se pretpostavlja da je ovaj mitski labirint morao biti u sastavu ili u blizini kraljevske palače u Knossosu na Kreti, njegovi ostaci još nisu pronađeni. Oblik ovog sedmerostrukog labirinta poznajemo samo s kretskih kovanica. Njegovu izgradnju spominje mit o velikom antičkom graditelju Dedalu i njegovom sinu Ikaru.

Najpoznatiji antički mit o labirintu vezan je uz atenskog junaka Tezeja koji na Kretu dolazi dokrajčiti čudovišnog Minotaura, pola čovjeka – pola bika, kojem su Atenjani bili prisiljeni slati ljudske žrtve – mladiće i djevojke.

Tezej ulazi u labirint noseći spasonosnu nit koju mu je dala kraljeva kći Arijadna, zahvaljujući kojoj je pronašao izlaz iz labirinta nakon što je pobijedio Minotaura.

Simbolički, heroj Tezej je svijest koja ulazi u životnu borbu s onim nižim, animalnim u sebi i u toj bitci pobjeđuje zahvaljujući svojoj hrabrosti da uđe u mračni labirint (vlastitu unutrašnjost) te pomoću Arijadne (Duše, višeg ja) koja mu daje spasonosnu nit kojom ostaje vezan uz ono najbolje u sebi.

Heroj-pobjednik je onaj koji ostvari pobjedu nad svojim nižim aspektima tako da ih može koristiti po volji, nadahnut Dušom.

Egipatski labirint

Drevni egipatski labirint spominju nam Herodot i Strabon koji su ga i posjetili.

Herodot izvještava o ogromnom kompleksu koji se sastojao od nadzemnog i podzemnog dijela, a činilo ga je 3000 dvorana, dvorišta i galerija.

Svećenici su ga proveli samo nadzemnim dijelom čiji su zidovi bili oslikani i ispisani hijeroglifima, i čijom je veličinom i ljepotom bio zadivljen.

No u podzemni, obredni dio kompleksa nije imao pristup.

Nedavna istraživanja u blizini piramide u Hawari (oko 90 km južno od Kaira, kod ulaza u oazu Faiyum) potvrdila su da se pod pijeskom nalaze granitni ostaci goleme građevine koja bi mogla predstavljati ostatke ovog izgubljenog labirinta.

Drevni europski labirinti

Najstarijim se pronađenim prikazom labirinta smatra stela iz Pylosa, pronađena u ostacima mikenske palače, datirana u 1200. g. pr. Kr.

Prikaz labirinta i ratnika-lovaca u spilji Val Camonica u Italiji vjerojatno je puno stariji, kao i labirinti urezani u stijenu u Pontevedri u Španjolskoj.

Vrlo je zanimljiv podzemni kompleks Hypogeum Hal Saflieni na Malti, građen na tri razine kao labirint, a smatra se starim oko šest tisuća godina.

Kameni labirinti u Skandinaviji

Brojni su labirinti načinjeni na tlu pomoću naslaganog kamenja širom starog germanskog područja.

Ovaj se tip naziva baltičkim, jer se može naći više od petsto primjera u zemljama uz Baltik – od Rusije, preko Estonije do Norveške, Švedske i Finske.

Najljepši se primjerci nalaze u Gotlandu u Švedskoj, te u Zaiatskom u Rusiji.

Kako su neprestano obnavljani, teško je utvrditi njihovu starost.

Vjerojatno su imali obrednu ulogu u staroj germanskoj religiji.

Labirinti na području  Velike Britanije

Veći broj labirinata pronađen je na području Irske i veže se uz keltske korijene.

Najstarijim se smatra Hollywoodski kamen s urezanim klasičnim labirintom sa sedam krugova.

Vrlo je zanimljivo mistično brdo Tor kraj Glastonburyja, na kojem je urezana stepeničasta spirala koja se penje do vrha brda kao trodimenzionalna varijanta labirinta.

U Rock Valleyu u Cornwallu također se nalazi lijep labirint urezan u stijenu, kao i u Achnabrecku u Škotskoj te Knowthu u Irskoj, da izdvojimo samo nekoliko najpoznatijih.

Labirinti  u gotičkim katedralama

Na podovima nekih francuskih gotičkih katedrala nalaze se prikazi labirinata.

Najpoznatiji je labirint iz katedrale u Chartresu, iz XIII. stoljeća, koji su tijekom povijesti nazivali i putem u Jeruzalem, jer su ga vjernici koristili kao simbolički hodočasnički put u središte svojih vjerskih težnji.

To je labirint od jedanaest koncentričnih krugova.

Srednjovjekovni su graditelji stvarali labirinte od šest do petnaest krugova, a mnogi su imali i kvadratni oblik.

Lijepi se primjeri nalaze i u Amiensu te u opatiji St. Bertina u St. Omeru.

U razdoblju kasnog srednjeg vijeka i renesanse umjetnici su nastojali razviti nove oblike labirinata, tako da su ih činili sve složenijima i estetski dorađenijima.

U brojnim je engleskim, danskim i njemačkim crkvama motiv labirinta često prisutan na zidovima, stropovima, podovima, vratima i slično.

Indijski labirinti

Smatraju se vrlo drevnima, a najstarijim se smatra labirint urezan u kamenu obalu rijeke Pansaimol u indijskoj državi Goi.

U indijskoj se tradiciji nazivaju chakravyuhu, po legendarnoj kružnoj vojnoj formaciji koju je koristio heroj Drona u bitci na polju Kurukšetra, opisanoj u epu Mahabharata.

Tradicija također spominje palaču demona Ravane iz epa Ramayane, koja je bila u formi labirinta, a nalazila se na Sri Lanki.

Rimski labirinti

Rimljani su ovaj simbol najčešće koristili za ukrašavanje podova mozaikom.

Najčešće je kvadratnog oblika, a nutarnji je raspored meandričan, spiralan ili zmijolik.

Lijepo su očuvani primjeri u Puli i Conimbrigi u Portugalu.

Američki labirinti

Američki Indijanci

Osobito zanimljivo pleme Hopi koristilo je ovaj simbol u obredne svrhe.

Čak i danas u folkloru i rukotvorinama (pletene košare) plemena južne, središnje i sjeverne Arizone ovaj je simbol čest motiv, a može se naći i u Novom Meksiku, kao i u sjevernim meksičkim područjima.

Nazca
Tajanstveni geoglifi iz pustinje Nazca u Peruu sadrže i ogroman prikaz majmuna čiji je rep  prikazan kao spiralni labirint.

Postoji i prikaz jedne samostalne spirale.

Smatra se da su simboli spirale i labirinta direktno povezani, budući da oba vode ka središtu svoje strukture, a time simbolički i ka središtu samog čovjeka koji im pristupa.

Nedavna istraživanja dr. Nicholasa Saundersa otkrila su i prikaz golemog labirinta na području te pustinje, koji je moguće pratiti jedino pješice jer se iz zraka ne vidi zbog istrošenosti.

Mexico
Prije nekoliko je godina u Meksiku, na Yucatanu kod sela Tahtzibichen, pronađen kompleks spilja povezanih u obliku labirinta, u kojima se nalazi više kamenih hramova i piramida. Neke od spilja ovog labirinta nalaze se ispod vode.

Arheolozi smatraju da su hramovi i piramide građeni ispod vode, te da cijeli kompleks predstavlja neku vrstu majanskih vrata u drugi svijet.

Chavín
Chavín je vrlo staro obredno središte nepoznate kulture Južne Amerike.

Smješteno je na visini od nekih 3200 metara iza planinskih lanaca Kordiljera.

Danas je ovdje preostao samo niz razrušenih ostataka okrnjenih piramida i građevina na obroncima, nazvanih Utvrde.

U Chavínu su najznamenitiji podzemni prolazi koji čine pravi labirint.

Još uvijek nije otkrivena svrha ovih prolaza niti se zna gdje započinju i gdje završavaju.

Vjerojatno su imali neko inicijatsko, simboličko značenje povezano s drevnom religijom naroda Chavína.

Ovi prolazi su savršeno izvedeni, obloženi velikim kamenim pločama od neke vrste sivog granita, a poduprti malim potpornim lukovima od istog materijala.

Geološko istraživanje u krugu od 50 kilometara od Chavína nije otkrilo mjesto odakle bi ovo kamenje moglo potjecati.

To nam govori o visokom tehničkom stupnju razvoja i o zaista izvanrednoj ljudskoj vještini.

U njegovom je labirintu zatvorena takozvana stela Lanzón, za koju također nije jasno kako je tamo postavljena.

To je monolit, odnosno monolitni kip božanstva visok 4,53 metra, nazvan Veliki nož ili Veliki idol koplje, budući da ima oblik pravog, uspravljenog noža.

Po svoj je prilici u skladu sa starim religijskim vjerovanjima kakva nalazimo kod svih naroda, prema kojima ne postoje samo izvori prirodne vode, nego i izvori energije, odnosno magnetskih ili teluričkih snaga na nekim točkama Zemljine kore.

Autor: Amalija Kranjec Markešić

 

http://nova-akropola.hr