Upisao:

mlabos

17. svibnja 2020.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

595

PUTA

Kronos i Kairos – dva pogleda na vrijeme

Različite znanosti različito pristupaju pojmu vremena: povijest naglašava kronologiju i pokušava odijeliti različita razdoblja, psihologija izučava subjektivni doživljaj vremena, u prirodnim znanostima od Newtona je bilo govora o apsolutnom vremenu, dok je s Einsteinom sve postalo relativno. Ovako ili na slične načine, filozofi svih epoha vrijeme su povezivali s ljudskom sviješću. Ipak, vrijeme za nas još uvijek ostaje zagonetka i nešto čime teško vladamo.

Kada je Bog stvorio vrijeme, nije ništa rekao o žurbi, glasi afrička izreka.

No, bez obzira na to, činjenica je da nam vrijeme bježi.

Patimo zbog kroničnog nedostatka vremena.

Naše vrijeme mjeri kronometar, odnosno sat, dok se u drugim kulturama vrijeme vagalo, što je bila zadaća Kairosa, boga pravog trenutka.

Ovako ili na slične načine, filozofi svih epoha vrijeme su povezivali s ljudskom sviješću.

Ipak, vrijeme za nas još uvijek ostaje zagonetka i nešto čime teško vladamo.

Vrijeme je put

Prošle godine sam prilikom putovanja vlakom iz Innsbrucka u Graz doživio blizak susret s vremenom.

Vrijeme sam shvatio kao zatvorenu cjelinu, kao što je to put od Innsbrucka do Graza.

Prošlost je bila put kojim sam već proputovao, budućnost put koji je bio preda mnom, a sadašnjost mjesto na kojem sam se trenutno nalazio.

Što sam više bio u svom vremenu, što znači na svome putu, više sam ga osjećao kao mir, kao osjećaj da jesam, poput vlaka koji je mirno i ravnomjerno klizio naprijed.

Što sam se više udaljavao od svog vremena, odnosno od svojega puta, činilo mi se da vrijeme brže prolazi.

To bi bilo kao da siđem s vlaka i izgubim se među brdima i skijalištima ili me put nanese u lokale i restorane u lovu za užicima i takozvanim životom. Što bih se više požurivao, činilo bi mi se da vrijeme brže prolazi. Ipak, nije bilo vrijeme to koje je odmicalo, ja sam bio taj koji je bježao od svoga stvarnog puta i cilja.

U tom sam trenutku spoznao da je vrijeme put, a put cilj.

Jer, kao u priči o gospođi Holle¹, nije dovoljno samo hodati putom ako želimo doći do cilja, potrebno je iskoristiti vrijeme, odnosno izvaditi kruh iz peći i protresti drvo, tada će nas na kraju puta dočekati zlatna nagrada, ili u suprotnom, zadesiti nesreća.

Kronos – proždirač

Kronos je, prema grčkoj mitologiji, svrgnuo s prijestolja svoga oca Urana.

Budući da je sam htio izbjeći sličnu sudbinu, progutao je svu svoju djecu.

Jedino se Zeus spasio lukavstvom i pobijedio ga.

Kronos predstavlja sve što je staro, kao i misterij vremena.

Vrijeme guta svu svoju djecu, sve se gubi u tami vremena, osim Zeusa koji predstavlja snagu.

Onaj tko zadobije moć nad samim sobom, steći će moć nad vremenom.

Važno je da se ono što je bitno, ono što je božansko, istrgne iz “kandži vremena” i iz toga poluči iskustvo.

Bogatstvo Kronosa je iskustvo. Vrijeme liječi sve rane i pomaže nam izvući stvarno iskustvo.

Tko kvalitetno ne koristi vrijeme, tko kroz vrijeme ne uči i ne sazrijeva, njega vrijeme počinje proždirati.

Tko ne ukloni uzrok bolesti, postaje kronično bolestan; tko ne ukloni uzrok nezadovoljstva, postaje kronično nezadovoljan; tko se neprestano ne obnavlja i prepušta se svakodnevnoj rutini, postaje kronično umoran.

Stvarno rješavati probleme znači zadobiti moć nad samim sobom, odnosno nad svojim strahovima, egoizmom, nad svojom agresivnošću, taštinom, nemarom itd.

Pasivnu i neosviještenu osobu vrijeme “proguta”.

Kada se problemi ne rješavaju, mnogi od njih postaju kronični. Kada bježimo od života, imamo osjećaj da nam vrijeme bježi.

Stres i pritisak sve se više povećavaju, a istovremeno se produbljuje i strah od slobodnog vremena, koje istog časa trošimo da se ne bismo morali susresti sa samim sobom.

Ali za aktivnu i osviještenu osobu Kronos je kao stari mudrac.

Takva osoba, naime, vrijeme pretvara u iskustvo i put koji vodi do nje same.

Budući da teškoćama pristupa aktivno, ne osjeća pritisak, već vrijeme shvaća kao nešto što je nužno da bi sve što je uzela u zadatak moglo izrasti i sazreti, te kao nešto što joj uvijek pruža nove prilike.

Kairos – prava prilika

Upravo ovdje na poprište stupa Kairos.

On je najmlađi Zeusov sin i Kronosov unuk.

Smatralo ga se bogom pravoga trenutka i prave prilike. Prikazivan je kao mladić s krilatim stopalima jer, kao i dobra prilika, brzo izmiče.

Bez kose je, odnosno ima samo jedan pramen kose sprijeda, jer priliku treba ugrabiti kao čuperak.

U jednoj ruci drži vagu kojom važe vrijeme, a u drugoj oštro sječivo kojim presijeca nekorisne spone koje nas drže zarobljenima u prošlosti i time nam otvara vrata u budućnost.

Kronos mjeri količinu proteklog vremena, koje predstavlja prošla iskustva, a Kairos označava sadašnji trenutak, bezdimenzionalnu točku sadašnjosti.

Kairos otkriva novu dimenziju vremena, koju obično ne opažamo, a to je kvaliteta vremena, pravi trenutak.

Mačka može satima trčati za mišem dok na kraju od iscrpljenosti ne onemoća, ili može mirno i pažljivo čekati priliku da ulovi miša jednim pokretom šape.

Da bismo ugrabili priliku, potrebni su nam unutarnji mir i pažnja, koje ne možemo imati ako neprestano jurimo amo-tamo.

Ako želimo uloviti pravu priliku, moramo točno znati kamo želimo doći.

Život nam neprestano pruža mnogobrojne prilike, one su poput bezbrojnih vlakova koji prolaze mimo stanica.

Kairos ne znači uloviti bilo koji vlak, već uloviti vlak koji će nas odvesti kući.

Kairos nam pomaže da u pravom trenutku ispravno postupimo.

To znači izvaditi kruh iz peći i protresti jabuke sa stabla kada vrijeme za to sazre.

U skladu s time, vrijeme ne možemo nikada izgubiti, već samo prilike.

Tko ulovi Kairosa, tko ugrabi pravu priliku, on pretvara vrijeme u put, a put u cilj.

U tom smislu možemo lako razumjeti riječi Victora Hugoa: “Budućnost ima više imena – za slabe zove se Nedostižno, za strašljive Nepoznato, a za hrabre Prilika.”

Vrijeme – naš prijatelj ili neprijatelj

Kronos i Kairos razotkrivaju nam dva aspekta vremena – količinu i kakvoću; dugotrajnu prošlost sa svojim iskustvima i trenutnu sadašnjost sa svojim prilikama.

O nama ovisi hoće li vrijeme postati naš prijatelj ili neprijatelj.

Što smo više raspršeni i više jurimo od jedne do druge obaveze, vrijeme brže teče i ne prodiremo do onih dubina u kojima bismo mogli otkriti riznicu iskustava.

A još više prilika propuštamo zato što nemamo potreban mir i usredotočenost.

Što smo više usredotočeni, naši su trenuci intenzivniji i dublji, a osim toga, tada smo i pažljiviji za moguću pravu priliku koju možemo uhvatiti za “čuperak”.

Što smo neodlučniji, gubimo više vremena, jer nam izmiču prilike, a što smo odlučniji i spremniji na rizik, dobivamo više vremena.

Ako se sve dobro završi, znači da smo iskoristili priliku, u suprotnom barem smo stekli iskustvo.

Što više mjerimo vrijeme po njegovoj količini, više gubimo kvalitetu sadašnjeg trenutka.

Željeli bismo imati sve više i više vremena, ali ga zapravo ne znamo dobro iskoristiti.

Što više otkrivamo kvalitetu vremena, više cijenimo svaku minutu.

Pola sata sadržajnog razgovora vrjednije je od pet sati zajedničkog gledanja televizije.

Ako želimo da vrijeme postane naš prijatelj, moramo nastojati da nam prijatelji postanu i naš život i put koji nam je suđen.

Ako postanemo jedno sa svojim putem, vrijeme postaje vječnost – tada smo kao putnik u vlaku koji mirno putuje, a udari vjetra su poput kipara koji iz gruboga kamena kleše naše unutarnje biće.

¹Frau Holle je priča braće Grimm.

U priči vrijedna pokćerka skače u bunar kako bi povratila izgubljeno vreteno te se budi u drugom svijetu.

Putuje i putem pomaže onima kojima je pomoć potrebna (vadi kruh iz peći, trese stablo koje više ne može nositi svoje zrele jabuke, pomaže gospođi Holle u kućanskim poslovima).

Kad se zaželi doma, gospođa Holle je provodi kroz vrata koja na nju prosipaju zlatnu prašinu.

Kada se sva u zlatu vrati kući, to vidi njezina polusestra koja poželi dobiti isti poklon. Spušta se u bunar, ali nije spremna nikome pružiti pomoć.

Zauzvrat biva polivena katranom koji nije mogla sa sebe oprati cijeli život..

Autor: Hannes Weinelt

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!