Kritički um je apsolutna potreba, radite li na nekom znanstvenom projektu.

Ali je potpuna kočnica, ako pokušavate stići u vlastitu nutrinu, u vlastitu subjektivnost.

U pojavnom svijetu takav um je u redu. Bez njega nema znanosti, ali s njim nema religioznosti. To morate shvatiti.

Kad čovjek radi objektivno, mora biti sposoban da ga koristi.

Radi li subjektivno, mora ga znati ukloniti. Um se mora koristiti kao sredstvo, on ne smije postati fiksna ideja. Koristite li ga ili ne, vi morate biti slobodni u tom odlučivanju.

Ne postoji mogućnost da se uđe u unutarnji svijet s kritičkim umom. Sumnja je zapreka, upravo kao što je vjera zapreka u znanosti.

To je razlog zbog kojega je on ostajao neznanstven u danima kad je religija igrala dominantnu ulogu u svijetu.

Sukob koji je nastao između crkve i znanosti nije bio slučajan, već vrlo bitan. To zapravo i nije bio sukob između religije i znanosti, već između dvije različite dimenzije postojanja, objektivne i subjektivne.

Njihovo djelovanje je različito.

(Svaki dan Osho)