Za područje cijelog solinskog kraja, kao i za Split, Kaštela i Trogir vezano je bogato kulturno-povijesno naslijeđe.
Mnogobrojni spomenici svjedoče o tome da je to područje kolijevka hrvatskih narodnih vladara. Jedan od tih spomenika sarkofag je kraljice Jelene, nazvane Jelena Slavna.
„Dana 28. kolovoza godine 1898. zazvonila su sva crkvena zvona u Solinu kada su na iskopanom sarkofagu odgonetnuta slova iznjedrila ime Jelena“, piše nam don Frane Bulić u djelu Stopama hrvatskih vladara.
Bio je to značajan dan za hrvatsku povijest i arheologiju, u čemu je don Frane Bulić svesrdno sudjelovao.
Uz današnju solinsku crkvu Gospe od Otoka pronašao je temelje starohrvatske bazilike (trobrodne s četverokutnim stupovima veličine 23 m x 10 m) i u njenom predvorju polomljen sarkofag.
Velikim trudom uspio je složiti 90 krhotina sarkofaga, a u suradnji s J. Baračem i dr. I. Križanićem odgonetnuti natpis na njemu.
Pronalazak sarkofaga kraljice Jelene potvrđuje navode Tome Arhiđakona, splitskog kroničara iz XIII. stoljeća koji piše da je kraljica Jelena dala sagraditi dvije crkve na Otoku, i to crkvu svetoga Stjepana i crkvu svete Marije.
O postojanju obiju crkava na Otoku 1397. godine govore nam dokumenti iz arhiva Splitske nadbiskupije.
Što se događalo s crkvama u burnim ratnim vremenima, nije poznato.
Nakon 1647. godine, kada Mlečani oslobađaju Solin i Klis od Turaka te se naseljuju, dolazi do obnove naselja i gradnje novih crkava.
Moguće je da su zatečene zidove starih crkava rabili kao temelje za nove crkve, što je bio čest slučaj u povijesti.
Pretpostavlja se da se to dogodilo i s crkvom svete Marije te da je na njenim temeljima izgrađena nova crkva Gospe od Otoka.
Natpis na sarkofagu kraljice Jelene
Natpis na sarkofagu kraljice Jelene od posebnog je značenja za rasvjetljavanje hrvatske povijesti X. stoljeća.
Napisan je na latinskom jeziku, a u hrvatskom prijevodu glasi:
„U ovom grobu počiva Jelena, glasovita (ili službenica Božja), žena Mihajla kralja, a majka Stjepana kralja, ona se odreče kraljevskog sjaja dneva osmoga mjeseca listopada, i bi ovdje pokopana godine od upućenja gospodinova 976., indikcije četvrte petoga cikla mjesečnoga, sedamnaeste epakte, petoga kruga sunčanoga, koji pada sa šestim.
Gle, ovo je ona, koja je za života bila majka kraljevstvu, a zatim postala majkom sirota i zaštitnicom udovica! Deder čovječe, pogledavši amo, reci: Bože smiluj joj se duši!“
Pronalazak sarkofaga otvorio je pitanje tko je bila kraljica Jelena.
O hrvatskoj povijesti X. stoljeća postoje vrlo šturi podaci.
To je stoljeće kada Hrvatska postaje kraljevina na čelu s kraljem Tomislavom.
Imena na sarkofagu kraljice Jelene omogućila su razjašnjenje genealogije dinastije Trpimirovića.
Tomislavovi nasljednici u X. stoljeću:
Trpimir II. (928. – 935.)
Krešimir I. (935. – 945.)
Miroslav (945. – 949.),
Mihajlo Krešimir II. (949. – 969.)
Stjepan Držislav (969. – 997.).
Kraljica Jelena, navodno rodom iz tada najmoćnije zadarske patricijske porodice Madijevaca, bila je žena kralja Mihajla Krešimira II. (949. – 969.) i majka Stjepana Držislava (969. – 997.).
„Ne samo da bijaše pobožna, nego i imućna“, piše don Frane Bulić.
Imala je velike posjede – vinograde, livade, mlinice i svoj dvor.
Svi se izvori slažu da je dala sagraditi dvije crkve.
Crkva svetoga Stjepana trebala je biti grobnica hrvatskih kraljeva, a crkva svete Marije krunidbena bazilika.
Zbog svojeg odnosa prema puku, bila je omiljena tako da su je nazvali Jelena Slavna.
Nakon smrti Mihajla Krešimira II., vladala je kao namjesnica svog maloljetnog sina Stjepana Držislava.
Na kraju života povukla se u samostan benediktinki i posvetila molitvi i vršenju dobrih djela.
Nisu je bez razloga nazvali „majkom sirota i zaštitnicom udovica“.
Prema nekim tumačenjima, takva formulacija na epitafu ne dokazuje samo vrlinu same kraljice, već i to da je hrvatska država bila dio tadašnjeg suvremenog svijeta jer je primjenjivala norme rimskog i bizantskog prava.
Don Lovro Katić u svom djelu Na vratima hrvatske povijesti tu istu formulaciju tumači ovako:
Perivoj kraljice Jelene Madijevke u Zadru
Kraljica Jelena, dobra i plemenita Zadranka, sjećajući se zakona i naredbe Crkvenog sabora iz godine 925., činila je velika djela milosrđa, da opere teški grijeh svoga muža, bratoubice, pa zato i zadobi Jelena časni naziv: majka sirota i udovica.
Morao je biti težak život ovako plemenite kraljice uz muža tako okrutna. Bog je nagradio kraljicu Jelenu, da joj se svijetla uspomena sačuvala do danas.
Godine 1976. u crkvi Gospe od Otoka slavila se tisućita obljetnica smrti hrvatske kraljice Jelene, najslavnije žene rane srednjovjekovne hrvatske povijesti.
Njoj u spomen u Zadru postoji Perivoj kraljice Jelene Madijevke.
Autor: Stela Kurpes
bglavac
irida
