Možete imati novac, možda imate i kuću, možda imate i sigurnost ili bankovni račun. Ali te stvari vam neće omogućit da pustite korijene. Sve to samo je nadomjestak, jadan nadomjestak za ljubav.  

Te stvari mogu povećati vašu zabrinutost jer kad jednom imate fizičku sigurnost – novac i društveni položaj – počnete se sve više bojati da će vam sve to oduzeti. Ili se počnete brinuti kako da nagomilate što više tih stvari jer nezadovoljstvo ne zna za granice.  

A vaša osnovna potreba jest da negdje pustite korijenje.  

Ljubav je tlo na kojem je potrebno pustiti korijene.

Kao što je drveće ukorijenjeno u zemlju, ljudska su bića ukorijenjena u ljubav. Naši korijeni su nevidljivi, ništa što je vidljivo neće nam pomoći.

Novac je vrlo vidljiv, kuća je vidljiva, društveni položaj je vidljiv.  

Ali mi smo stablo s nevidljivim korijenima.

Pronađite neku zemlju, nazovite to ljubav ili božanskost, nazovite to molitvom, ali to mora biti nešto slično nevidljivome, nešto neizmjerljivo, lukavo, tajanstveno.

Nešto što vi ne možete uhvatiti. Naprotiv, morat ćete mu dopustiti da vas uhvati.