KLATNO

Jedan urar popravljao je klatno na zidnom satu, kada ga je na njegovo veliko zaprepaštenje, čuo kako govori:

“Molim vas, ne dirajte me”, reklo je klatno.

“Bilo bi to vrlo ljubazno od vas. Pomislite samo koliko puta moram da otkucavam, i danju i noću.

Koliko otkucaja u minuti, pa šezdeset minuta na sat, dvadeset četiri sata na dan, tristo šezdeset i pet dana godišnje.

Godinu za godinom…milioni otkucaja.

Ne mogu više.”

Ali urar mu mudro odgovori: “Ne misli na budućnost.

Otkucavaj samo jedan po jedan otkucaj i uživat ćeš u tome do kraja svog života”.

Klatno je prihvatilo taj savjet i još uvijek radosno otkucava vrijeme.

***

Sadašnji trenutak nikad nije nepodnošljiv ako se živi do kraja. Teško je imati tijelo ovdje u deset ujutro, a duh u šest popodne; tijelo u Bombaju, a duh u San Francisku.

Anthony De Mello