Kako je Buda rekao: „Što ste sada, to je ono što ste nekoć bili, što ćete biti, to je ono što ste sada."

U drugom noćnom bdijenju kada je Buda postigao prosvjetljenje, stekao je drugu vrstu znanja, koje je upotpunilo njegovu spoznaju o preporađanju: ono o karmi, prirodnom zakonu o uzroku i posljedici.

"S božanskim vidom, pročišćen i van prostora ljudske maštovitosti, promatrao sam kako bića iščezavaju i ponovno se vraćaju u postojanje.

Vidio sam plemenite i priproste, slavne i beznačajne, i kako svatko dobiva u skladu s njegovom karmom povoljno ili bolno preporađanje."

Istina i pokretačka snaga koje stoje iza ponovnog rađanja je, kako ju zovemo karma.

Karma je često posve pogrešno shvaćena na Zapadu kao sudbina ili predodređenje; najbolje je misliti o njoj kao o nepogrešivom zakonu uzroka u posljedice koji upravlja svemirom.

Riječ karma doslovno znači „djelovanje, i karma je oboje, pritajena moć unutar djelovanja, i ishod koji naša djelanja donose.

Ima mnogo vrsta karma: internacionalna karma, nacionalna karma, karma grada i osobna karma.

Sve su zamršeno u međusobnoj vezi, a shvaća ju u njihovoj punoj složenosti samo prosvijetljeno biće.

Jednostavno rečeno, što karma znači?

To znači da bilo što učinimo, našim tijelom, govorom, i umom, imat će svoju odgovarajuću posljedicu.

Svako djelo, čak i najmanje, bremenito je svojim posljedicama.

Učitelji su objasnili da čak i malo otrova može prouzročiti smrt, a čak i majušna sjemenka može postati divovsko drvo.

A kako je Buda rekao: „Ne podcjenjuj negativna djelanja uglavnom zato jer su mala; kako god iskra bila mala, može spaliti plast sijena velik kao planina."

Slično je rekao: „Ne podcjenjuj sićušna dobra djela, misleći da ne donose korist; čak i male kapljice vode na kraju će napuniti ogromnu posudu."

Karma ne nestaje kao izvanjske stvari, ili ikada postaje nedjelotvorna.

Ona ne može biti uništena „vremenom, vatrom, ili vodom".

Njezina moć nikada neće nestati, dok ne „postane zrela".

Iako posljedice naših djela još nisu mogle dozrijeti, one će neminovno dozrijevati, određene pravim uvjetima.

Mi većinom zaboravljamo što smo učinili, i dugo poslije posljedice nas uhvate.

Tada smo nemoćni da ih povežemo s njihovim uzrocima.

Zamislite orla, kaže Jikme Lingpa.

On leti, visoko na nebu.

Ne baca sjenu.

Ništa ne pokazuje da je tamo.

Tada iznenada opazi svoj plijen, obruši se i obori na tlo.

I kako se spuštao, njegova prijeteća sjena se pojavi.

Posljedice naših djela često su odgođene, čak do budućih života; mi ne možemo „prikovati" jedan uzrok, jer svaki događaj može biti krajnje zamršena mješavina mnogih karma koje su „dozrijevale" zajedno.

Tada smo skloni pretpostavci da sa stvari događaju „slučajno „ i kada sve ide dobro, to jednostavno zovemo „dobra sreća".

I još k tome, što bi drugo nego karma moglo zadovoljavajuće objašnjavati krajnje i neobične razlike između svakoga od nas?

Iako, zamislite, možemo biti rođeni u istoj obitelji ili postojbini, ili u sličnim uvjetima, svi mi imamo različite osobine, potpuno različiti događaji nam se događaju, imamo različite nadarenosti, sklonosti, i sudbine.

Kako je Buda rekao: „Što ste sada, to je ono što ste nekoć bili, što ćete biti, to je ono što ste sada."

Padmasambhava je otišao i dalje:

„Ako želite doznati vaš prijašnji život, tražite ga u vašem sadašnjem stanju; ako želite saznati vaš budući život, promatrajte vaša sadašnja djela."