Upisao:

mlabos

18. siječnja 2021.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

553

PUTA

KAMA SUTRA 3

Ali zašto je upravo Vatsjajanina knjiga tako nadživjela svoje vrijeme i postala udžbenik generacija tokom petnaest stotina godina?

Vatsjajanina knjiga nastala je u naročito vrijeme Indije i za naročito društvo toga vremena.

Mada su to vrijeme i to društvo odavno prošli, poimanje o kami je ostalo, a s njim i knjiga o kami.

Stoljeća su prolazila a kama se sve nerazmrsivije ispreplitala s dharmom.

Najbolji dokaz su nam scene s fasade srednjovjekovnih hinduističkih hramova, scene koje kao da su likovni opis »Kame sutre«; ti su reljefi najidealnije i najpreciznije ilustracije Vatsjajaninih suhoparnih šloka.

Ali zašto je upravo Vatsjajanina knjiga tako nadživjela svoje vrijeme i postala udžbenik generacija tokom petnaest stotina godina?

Osim njezine sažetosti i kratkoće, razlog je vjerojatno i u tome što Vatsjajanina knjiga nema nikakvih ambicija da bude i udžbenik seksualnog morala — mada autor od vremena do vremena preporuča da se izvjesni postupci izbjegavaju ili da se neki drugi primjenjuju.

Ne, Vatsjajanina knjiga je knjiga o metodama, različitim metodama za različite slučajeve.

Zato će se mnogi čitatelji do kojih je doprla nezaslužena slava »Kame sutre« kao pornografije razočarati kad ustanove da je »Kama sutra« cjepidlačarska niska o društvenom ophođenju muškaraca i žena.

Kao dobro plaćen advokat Vatsjajana do kraja i sa svom umješnošću zastupa različite stranke: milosnicu, čovjeka ženolovca, kreposnu suprugu, preljubnicu, djevicu i ženika; on pomaže kralju koji bi da doskoči smicalicama haremskih dama željnih provoda s uljezima, potom i tim istim damama savjetuje kako da nadlijaju kralja i prokrijumčare u svoje odaje posjetioce izvana; savjetuje nadalje inoči kako da spletkari protiv starije žene, a starijoj objašnjava kako će izigrati mlađu suparnicu; on hladnokrvno nabraja kako će milosnica najlakše izmamiti novac od čovjeka i kako će ga se poslije najbrže i najdjelotvornije otarasiti; u drugu ruku upozorava muškarce kako da se čuvaju ženskih podvala.

Pedantno reda metode kako da se zavede tuđa žena, čak navodi i razloge za opravdanost takvoga čina; malo poslije priskače u pomoć mužu savjetima kako će očuvati vjernost svoje žene.

Ukratko, Vatsjajana svima podjednako dijeli savjete i upute, bez pristranosti i moralne osude.

To je možda razlog popularnosti i dugovječnosti »Kame sutre«.

Ponavljam, nekim će se čitateljima »Kama sutra« učiniti dosadnom i pomalo smiješnom knjigom u kojoj se prečesto razjašnjavaju stvari kojima ne treba razjašnjenja.

Učinit će se nekima da se u njoj insistira na neznatnim, neuočljivim nijansama pokreta i raspoloženja.

(Ali za znalce i uživaoce Vatsjajanina vremena te su razlike bile i važne i značajne i njihova istančana čula su ih jasno zapažala).

Nadalje, mnogi će, čitajući samprajogiku (dio u kojemu je riječ o erotskoj tehnici) zaključiti da su izvjesni položaji tijela naprosto neizvodivi ukoliko ljudi nisu akrobati.

(Ako ne smetnemo s uma da je jogistička gimnastika učinila tijela onih muškaraca i žena u prosjeku elastičnijima od naših, te da je većina opisanih poza za njih bila prirodna, premda za neke od njih i sam Vatsjajana kaže da zahtijevaju prethodnu vježbu).

Nadalje, vjerujem da će se većina čitatelja zadiviti nad Vatsjajaninom pronicljivošću.

On je prvi opisao i razjasnio mnoge pojave u fiziologiji i psihologiji seksualnog života.

Havelok Elis nije uzalud nazvao Vatsjajanu velikim autoritetom. Primjerice, Vatsjajana je pretekao onoga skandaloljubivog markiza de Sada po tome što je shvatio i utvrdio vezu između boli i naslade i njihovu povezanost sa seksualnom aktivnošću.

Vatsjajani je na primjer bilo jasno nešto što ni danas mnogima nije: da su erotika i moral dvije veoma različite stvari.

A na jednome mjestu Vatsjajana jasno i odrešito kaže da je kama neophodna za zdravlje i dobrobit tijela isto toliko koliko i hrana.

A sada zavirimo u taj svijet što se nazire iza suhoparnih redaka »Kame sutre«.

Vatsjajanino društvo živjelo je u eri Gupta, u zlatnim vjekovima materijalnog prosperiteta i procvata lijepih umjetnosti.

Još posebnije: Vatsjajanino društvo je uglavnom društvo građansko, žiteljstvo gradova i većih trgovačkih naselja.

A ta naselja i ti gradovi nicali su preko noći duž trgovačkih putova, na obalama rijeka i mora.

Ti su gradovi danas mrtvi i zapušteni, neki su propali pod zemlju a neki se izrodili u pospana provincijska mjesta bez i traga prijašnjeg sjaja i živahnosti.

U močvaru je propala blistava ljepotica Tamralipti, velika luka na obali Bengalskog zaljeva, luka koja se može usporediti s Aleksandrijom.

U Tamraliptiu su pristizali budisti iz Indonezije, kineski trgovci svilom, sirijski i arapski prekupci; grad je odzvanjao od vike i cjenkanja na trgovačkom žargonu koji je bio mješavina svih tih jezika.

Dizale su se tamo impozantne rimske trgovačke ispostave; u indijske luke jedrile su galije iz Konstantinopolisa i iz luka Zapadnog rimskog carstva, i kretale odonud pretovarene mirodijama, dragim kamenjem, mirisnim smolama i slonovačom, a najviše svilom i muslinom u koji su se uvijale rimske i bizantske matrone.

Na rijeci Gangi dizala se Pataliputra tada već na svom zalazu, ali još uvijek prekrasan grad; trgovački put što je spajao istočnu obalu Indije sa zapadnom prolazio je kroz Udjajin, grad koji se proslavio svojim opservatorijem u cijeloj Aziji.

Bila su tu još starinska učilišta Benares, Prajag i Taksila, Nalanda i Vikramasila.

To je bilo doba uspona kaste vaišja (trgovačke); indijski trgovci plovili su morima, Sindbadi su otkrivali daleke arhipelage, obale Vijetnama i Kine.

Za njima, kao rezultat njihova prodora, nicali su gradovi i svetišta; najimpozantniji tragovi toga indijskoga prodora na Daleki istok su Angkor-vat u Kambodži i Boroburdur na Javi.

Bilo je to razdoblje kad su indijska kultura i civilizacija osvajale zemlje Indokine i Malajskog arhipelaga da na njima ostave neizbrisiv pečat.

Trajalo je to doba od prvog vijeka poslije Krista do šestog-sedmog stoljeća.

U tih nekoliko stoljeća sabilo se sve najvrednije što je napisano na sanskrtu — naročito u drami i pjesništvu.

U tom razdoblju rodio se i najveći indijski dramatičar i pjesnik, Kalidasa. (Europljani ga zovu »indijskim Šekspirom«, ali Indijci bi isto tako mogli Šekspira nazvati »europskim Kalidasom«, tim opravdanije što Kalidasa prethodi Šekspiru za desetak vjekova).

Bilo je to veselo i zanosno doba pustolovine.

Vatsjajanina knjiga namijenjena je onom bezbrižnom gradskom puku čiji je život tekao kao zlaćana pjena; njima, tim divnim dokoličanirna, tim uživaocima, estetama; besposlenim igračima.

Njima koji su se posvetili tijelu sa zaljubljenom pažnjom i koji su, kao virtuozi iz violine, znali izmamiti iz tijela neslućene užitke; koji su se pomalo racionalno ali uvijek otmjeno upuštali u najiracionalniju od svih igara, stvorivši nauku i pravila tamo gdje je druge vodio nagon i nadahnuće.

Ali kao što pravi gurmani dobro znaju da za uživanje u nekom jelu nije dovoljan puki apetiti već i birana hrana, spremljena pažljivo i po najiskušanijem receptu, tako su i oni gurmani seksa istražili i propisali najbolje recepte za najslasniju ljubavnu zakusku.

Znali su koliko treba začiniti svađom, suzama i udarcima, koliko šutnjom, čekanjem, razgovorom o poeziji i insceniranom ljutnjom pa da od tog jela ispadne poslastica.

Predvidjeli su svaku i najbezazleniju kretnju; propisali su kad treba plakati a kad se zanositi; kad treba lagati a kad govoriti istinu, kojim kretnjama i postupcima treba iskazati ili sakriti radost, ljubav i bol.

Ljubavni intenzitet razdijelili su na stupnjeve stvorivši pravu temperaturnu listu.

Svi ti stupnjevi i sve te etikete živjele su u svijesti tih ljudi a da nisu narušavale njihovu nasladu i veselje, već su ga naprotiv, poticale.

Na čelu tog naroda uživatelja, stajao je kralj, ta hedonistička lutka koja vreba na svaki titraj svojih čula, spremna da mu ugodi.

To je kralj koji zavodi tuđe žene, kojima puni svoj harem ili ubire svoj seksualni danak u obliku ius prime noctis (pravo prve bračne noći); za njim slijedi povorka gizdelina, čankoliza, dvorskih činovnika i zabavljača, a rep te povorke, rascvjetan kao u pauna, sačinjavahu trgovci.

Galije trgovaca njihale su se na Indijskom oceanu, njihove karavane miljele su drumovima Azije, a njihov novac otjecao kao zlatan potočić u mirisne domove milosnica.

Tamo, u tim domovima, sav taj kama-narod igrao se larpurlarističkih igara improviziranja stihova, tamo se razgovaralo o muzici, nadmetalo se zagonetkama i verbalnim skrivačicama, sviralo se, pilo i pjevalo.

Povijest nije pravedna kad milosnici ne zahvaljuje što je dobu Gupta udarila pečat ljupkosti i elegancije.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!