KAKO VIDIM SVIJET
Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno.
To je temeljni osJećaj koji stoji u zametku svake nauke i umjetnosti.
Tko ga ne poznaje, tko se ne može čuditi, tko se ne može više diviti, taj je takoreći mrtav, a njegovo oko ugašeno.
Doživljavanje tajanstvenog – pa makar i sa primjesom straha – stvorilo je religiju.
Spoznaja da postoji nešto što nam je nedohvatljivo, prikazivanja najdubljeg uma i najsjajnije ljepote koji su našem razboru pristupačni u najjednostavnijim oblicima – ta spoznaja i osjećaj čine pravu religioznost; u tom smislu, i samo u tom, ja spadam u najdublje religiozne ljude.
Međutim, boga, koji proizvode svog stvaranja nagrađuje i kažnjava i koji, uopćeno gledano, iskazuje volju nalik onoj koju mi doživljavamo na sebi samima, takvog boga ja sebi ne mogu da predstavim.
A ni da zamislim; neki ljudi slabog duha hrane se takvim mislima zbog straha ili smiješnog egoizma.
Meni je dovoljna misterija vječnosti života i svijesti i naslućivanje o čudesnoj građi postojanja, kao i stalno stremljenje prema shvaćanjima makar i sasvim malog dijela razumnosti koje se izražava u prirodi.
PS.
Kada su se jednom prilikom sreli Albert Einstein i Charlie Chaplin, počeli su razgovor o slavi.
U tom razgovoru Einstein je rekao Chaplinu:
“Vi ste popularni jer vas cijeli svijet razumije.
A ja sam pak slavan zato što nitko ne razumije ono što govorim.”