Svi mi imamo karmu da sretnemo jedan duhovni put ili drugi, i ja bih vas ohrabrio, iz dna srca, da slijedite potpunom iskrenošću put koji vas najviše nadahnjuje.

Čitajte glavne duhovne knjige svih tradicija, da dođete do nekakvoga razumijevanja o tome što bi učitelji mogli imati na umu pod oslobođenjem ili prosvjetljenjem i odgonetnuti koji vas pristup apsolutnoj stvarnosti istinski privlači i najviše vam odgovara.

Primjenjujte u vašem tra­ganju što više možete rasuđivanje; duhovni put traži više inteligencije, više opreznog razumijevanja, više istančanih sposobnosti razlikovanja nego ijedna druga struka, jer je najviša istina u opasnosti.

Upotrijebite vaš zdrav razum u svakom trenutku. Stupite na put što dobrovoljnije, svjesni tereta kojeg ćete donijeti sa sobom: vaše manjkavosti, sanjarije, slabosti, i planove.

Uzvišenom svjesnošću o tome što bi vaša prava priroda uma mogla biti, spojite temeljnu i vodeću poniznost, i jasno procijenite gdje se nalazite na vašem duhovnom putovanju i što još ostaje za shvatiti i dovršiti.

Najvažnija je stvar da se ne ulovite u ono što vidim posvuda na Zapadu, „mentalitet kupovanja": kupovanje uokolo od učitelja do učitelja, od učenja do učenja, bez ikakve stalnosti ili stvarne, održavane posvete ijednom redu.

Gotovo se svi veliki duhovni učitelji svih tradicija slažu da je bitno temeljito naučiti jedan način, jedan put do istine, slijedeći jednu predaju svim vašim srcem i umom do kraja duhovnog putovanja, a pritom ostavši otvoreni i puni poštovanja prema uvidu svih drugih.

Na Tibetu običavamo reći: „Poznavajući jedno, ispunjavate sve."

Moderno pomodno mišljenje da možemo uvijek držati sve naše izbore otvorene i bez potrebe da sebe ikad predamo ičemu jest jedna od najvećih i najopasnijih obmana naše kulture, i jedan od najučinkovitijih načina ega da sabotira naše duhovno traganje.

Kada nastavljate tragati sve vrijeme, samo traganje postaje opsjednutost koja vas obuzme.

Postajete duhovni turist, žustro jureći uokolo a nikada ne stigavši nigdje.

Patrul Rinpoche je rekao: „Ostavljate svog slona kod kuće a tražite njegove tragove u šumi."

Slijedeći jedno učenje nije način koji vas ograničava ili ljubomorno monopolizira.

To je sućutan i iskusan način da vas se održi usredotočenim i uvijek na putu, unatoč svim preprekama koje ćete vi i svijet neizbježno nuditi.

I tako, kada ste istražili tajnovite predaje, odaberite jednog učitelja i sli­jedite ga.

Jedna je stvar uputiti se na duhovno putovanje, posve je druga naći strpljenje i ustrajnost, mudrost, hrabrost i poniznost slijediti ga do kraja.

Mogli biste imati karmu da nađete učitelja, ali tada morate začeti karmu da slijedite svog učitelja.

Jer samo nekoliko nas zna kako istinski slijediti učitelja, a to je sama po sebi umjetnost.

Znači ma kako plemenito učenje ili učitelj bili, bitno je da vi pronađete u sebi oštroumnost i osposobljenost da učite kako voljeti i posvetiti se učitelju i učenju.

To nije lako.

Okolnosti nikada neće biti savršene.

Kako bi mogle biti?

Još uvijek smo u samsari.

Čak kada ste izabrali svog učitelja i slijedite učenja najiskrenije što možete, često ćete sresti poteškoće i osujećivanja, proturječja i nesavršenosti.

Ne podlegnite preprekama i majušnim poteškoćama.

To su često samo emotivne djetinjarije ega.

Ne dopustite im da vas zaslijepe za čistu i trajnu vrijednost koju ste odabrali.

Ne dopustite vašem nestrpljenju da vas odvuče od vaše obaveze prema istini.

Bio sam rastužen, uvijek iznova, vidjevši koliko ljudi prihvati učenje ili učitelja oduševljenjem i obećanjem, da bi izgubili srčanost kada najmanje, neizbježive prepreke niknu, pa se stropoštaju natrag u samsaru i stare navike trošeći godine ili možda život.

Buda je rekao u svojem prvom učenju, da je uzrok svih naših patnji u samsari neznanje.

Neznanje se, dok ga se ne oslobodimo, čini beskonačno, i čak kada smo se ukrcali na duhovni put naše je traganje njime zamagljeno.

Ipak, ako se toga sjetite, i čuvate učenja u svom srcu, postupno ćete razviti dar opažanja da prepoznate bezbrojne zbunjenosti neznanja za ono što jesu, i tako nikada ugroziti vašu obvezu ili izgubiti vašu perspektivu.

Život je, kako nam je Buda govorio, kratak kao bljesak munje; ili kao što je Wordsworth rekao: „Svjetovnost je suviše s nama: nabavljajući i trošeći, mi razbacujemo naše snage."

To je to razbacivanje snaga, ta izdaja naše biti, to napuštanje čudesne sreće koju nam ovaj život, prirodni bardo daje znajući i utjelovljujući našu prosvijetljenu prirodu, koje je možda najbolnija okol­nost u ljudskom životu.

Učitelji nam u suštini govore da prestanemo činiti budale od sebe: što smo to učili, ako u trenutku smrti ne znamo tko zaista jesmo?

Kako Tibetanska knjiga mrtvih kaže:

Sa umom odlutalim daleko, ne misleći o dolazećoj smrti,

Izvodeći te besmislene djelatnosti,

zatim se vraćajući praznoruki, bila bi potpuna zabuna;

Potreba je spoznavanje, duhovno učenje,

Pa zašto ne primjenjivati put mudrosti baš u ovom trenu,

Iz ustiju svetaca dolaze ove riječi:

Ako ne sačuvate učenje vašeg učitelja u vašem srcu

Nećete li razočarati sami sebe?