Kako sam žedna!

„Osnovni razlog što ljudi nisu sretni je to što u svojim patnjama nalaze neko perverzno zadovoljstvo.“, rekao je Učitelj.
Ispričao je kako je jednom putovao noću na gornjem ležaju u vagonu.

Bilo je nemoguće spavati jer se sa donjeg ležaja stalno čulo kukanje neke žene, „O, kako sam
žedna... Bože, kako sam žedna...!“
Kuknjava se nastavljala bez kraja i konca.

Učitelj je konačno spuznuo niz ljestve, otišao kroz hodnik pun propuha cijelom dužinom vlaka, napunio dvije papirne čaše vodom, donio ih i dao izmučenoj ženi.
„Gospođo, evo. Voda!“
„Bog vas blagoslovio gospodine. Hvala vam.“
Učitelj se ponovo popeo na svoj ležaj, udobno se smjestio i taman što nije zaspao,
kad se odozdo začu kukanje: „O, kako sam bila žedna... Bože kako sam samo bila žedna...!“