Upisao:

mlabos

29. kolovoza 2020.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

461

PUTA

Kako nadići probleme

Svaki problem ima rješenje, samo ga je potrebno pronaći. Ono čemu ne treba težiti jest savršeno i konačno rješenje. Savršeno i konačno ne pripadaju ovome svijetu.

Nijedna osoba, muškarac ili žena, ne poznaje svoju moralnu snagu dok tu snagu ne iskuša; mnoge smatraju uzvišenima i dostojnima poštovanja samo zato što nikada nisu bili stavljeni na kušnju.

Helena P. Blavatsky

Ja mogu! Ja mogu!

Problemi ne postoje da bi nas pritiskali, već da bi iskušali našu sposobnost da ih nadvladavamo.

Ako ne budemo stalno pokušavali pronaći različite načine izlaska iz problema, čak i u najtežim okolnostima, strah će biti sve veći, a usporedo s njim rast će i naša nesigurnost u nas same.

Svaki problem ima rješenje, samo ga je potrebno pronaći.

Ono čemu ne treba težiti jest savršeno i konačno rješenje.

Savršeno i konačno ne pripadaju ovome svijetu.

Postoje više ili manje dobra rješenja koja služe tome da možemo ići dalje; poslije ih možemo poboljšati ili zamijeniti kad se pojave novi problemi, a što je neizbježno u školi života.

No, potrebno je pokušati, potrebno je upotrijebiti vlastite snage, potrebno je usuditi se i ne ustuknuti pred neuspjehom. Kao i u svemu što uključuje učenje, potrebno je pokušavati, činiti pogreške i ispravljati ih.

Ali, kako je umirujuće osjetiti da možemo, da one male snage koje spavaju u našoj nutrini počinju djelovati! Ja mogu, ja mogu! – nešto je što trebamo neprekidno ponavljati kako bismo mogli izraziti svoje prirodne ljudske potencijale.

Umijeće postavljanja pitanja i slušanja odgovora

Dobro je pitati, ali nije dobro u tome pretjerati do točke kad postajemo potpuno ovisni o smjernicama koje dobivamo izvana.

Treba znati postaviti pitanje te najprije sami potražiti jedan ili više odgovora.

Tek kada ni jedan od njih nije zadovoljavajući, treba potražiti nekoga tko nam može pomoći.

Put istinske spoznaje ne gradi se na pitanjima i odgovorima koji se izmjenjuju u dijalektičkoj igri bez sadržaja i rezultata.

Spoznaja je spokojna, postupna, kako bi dala prostora promišljanju i nutarnjem usvajanju: pitanje je poput otvorenih vrata, a odgovor poput nečeg novog što ulazi kroz njih da bi postalo dijelom našeg života.

Treba dati mjesta odgovoru kao nečemu što nam donosi oslonac vrijedan pažnje.

Pokušavamo li?

Nitko ne zna na samom početku kako se nešto dobro radi.

Svi su, uključujući i najveće mudrace i učitelje, trebali vremena za vježbanje i učenje.

Svi su pokušavali, a moramo pokušavati i mi, primjenjivati znanja, radeći pritom pogreške.

I tako se napreduje, malo pomalo, kao što to čini svatko tko svjesno pokušava.

Ne radi se o tome da se nešto čini automatski, ili iz čiste formalnosti, nego onako kako smo sami sebi zadali, pritom promatrajući sebe izvana kako bismo ustanovili griješimo li ili postupno postajemo bolji unatoč pogreškama.

Ali, oprez! Usprkos tome što ponekad vjerujemo da smo postali bolji – a to zasigurno i jesmo – to ne znači da se ne možemo vratiti unatrag, istim pogreškama za koje smo vjerovali da smo ih nadišli.

No toga se ne treba plašiti: ako se “vratimo unatrag”, to samo znači da ili nismo savladali onoliko stepenica koliko smo mislili da jesmo, ili naše osvajanje treba osnažiti da bi postalo temeljitije.

Razlika između prvih pogrešaka i “povratka na staro” jest u tome što u drugom slučaju obraćamo pažnju na ono što se događa, a to je već puno.

Dovoljno je samo uporno nastaviti.

Naš učitelj: Život!

Temeljno je važno shvatiti da sve što nam se događa ima smisla i da sudbina, život, Bog ili kako god nazivali slijed uzroka i posljedica, nije neka hirovita slučajnost.

Da bismo pobjedonosno prošli neko iskušenje, ma koliko ono na početku izgledalo teško, potrebno je otkriti njegove uzroke, mnogobrojne uzroke koji su vodili sadašnjem stanju.

Poznavanje uzroka je prvi korak na putu do rješenja.

Ali, sama spoznaja nije dovoljna za rješavanje problema.

Spoznaja koja ne ide dalje od onog racionalnog može imati određen emocionalni učinak, ali postaje jalova ako ne slijedi prirodan put koji vodi prema djelovanju.

Drugi neophodan korak da bi karma ispunila svoju ulogu formiranja čovjeka jest započeti djelovati.

Znamo da smo suočeni s određenom životnom poteškoćom.

Preispitali smo moguće uzroke.

Sada treba pripremiti plan djelovanja i primijeniti ga u praksi.

Iznad svega je važno primijeniti ga u praksi.

Nije važno što zamišljeni plan nije idealan i što ne vodi nestanku problema.

Bolje je i pogriješiti u djelovanju nego ostati neaktivan zbog straha od pogrešaka.

Onaj tko griješi, ali djeluje, usvaja vježbu pokreta, kretanja, razbija tromost i suočava se sa strahom.

I više od toga, razvija inteligenciju pomoću koje može postupno prepoznati najbolje i najpouzdanije odluke.

(Izvadak iz knjige Filozofija za život)
Autor: Delia Steinberg Guzmán

https://nova-akropola.com/

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!