ASTMA je ljubav koja guši.

To je osjećaj da nemate prava disati.

Djeca oboljela od astme često imaju “prerazvijenu svijest”.

Oni preuzimaju osjećaj krivnje za sve što se događa u njihovoj okolini.

Osjećaju se bezvrijednima, pa, prema tome, i krivima, te žude za samokažnjavanjem.

Promjena okoline ponekad pomaže u liječenju astme, posebno ako obitelj ne pođe s oboljelim.

Obično djeca astmatičari “prerastu” svoju bolest, tj. odrastajući prestanu imati napade.

To znači da će završiti školu, oženiti se, otići od kuće i bolest će postupno nestati.

Ipak, kasnije u životu često će se događati da će neko iskustvo pritisnuti stari gumb u njima, pa će doživjeti novi napad astme.

Oni, zapravo tada ne reagiraju na tadašnju situaciju, već oživljavaju nešto što su doživjeli u djetinjstvu.