Svi zalutaju od svoga unutarnjeg svijeta, unutarnjeg prostora i tada čovjek pomalo ogladni, postaje ga gladan. Javlja se apetit, osjećate žeđ. Poziv dolazi iz najdubljeg sebstva – poziv da se vratite kući i tada počnete putovati. To znači biti tražitelj.
On se spušta do toplog unutarnjeg prostora koji ste jednog dana napustili. Nećete dobiti ništa novo. Dobit ćete nešto, što je uvijek bilo ondje, ali to će ipak biti dobitak jer sad ćete prvi put vidjeti o čemu se radi.
Otkad ste zadnji put bili na tom mjestu, vi ste ga zaboravili.
Čovjek ne može biti svjestan nečega ako to ne napusti. Zato je sve dobro!
Zalutati je također dobro. I griješite je dobro jer to je jedini način da postanete sveti.