Živimo na Zemlji već toliko dugo, ali još nismo u potpunosti sigurni zašto ptice pjevaju.

Potreban nam je netko tko će nam odgonetnuti kôd tog stranog jezika i dati nam ključ.

Potreban nam je novi Kamen iz Rosette.

Annie Dillard, Pilgrim at Tinker Creek

Oduvijek su postojale predaje o ljudskim bićima koja su imala sposobnost komuniciranja s pticama i razumijevanja njihova jezika.

Na primjer, sveti Franjo Asiški propovijedao je pticama, a kralju Salomonu ptice su služile kao pismonoše.

Postoji priča o starom grčkom mudracu Apoloniju od Tijane koja govori kako je protumačio govor vrabaca na stablu: jedan od njih prenio je drugima da je otkrio nešto žita koje je ispalo iz kola, pa su svi odletjeli uživati u gozbi.

Mudrac je htio prenijeti poruku da su vrapci jako dobar primjer ljudima koji jednom kada steknu bogatstvo, žele sve zadržati za sebe.

Također postoje priče o pticama koje komuniciraju s ljudima da bi im pomogle.

Jedan pisac navodi nedavni slučaj starije žene koja je pala s litice na plažu i bila je spašena zahvaljujući morskom galebu koji je “obavijestio” njezinu sestru.

To je izveo snažnim udarcima kljunom po prozoru njihove kuće i mahnitim mahanjem krilima dok nije izišla van.

Zatim ju je vodio do ruba litice s koje je pala njezina sestra. To je bio galeb kojega su te sestre redovito hranile pa ih je dobro poznavao.

U različitim drevnim kulturama poput egipatske, grčke, etrurske i rimske, posebno izučeni svećenici proučavali su let ptica, a zatim i iznutrice žrtvovanih ptica da bi predvidjeli budućnost.

Kaže se da je Hermes izumio alfabet proučavajući let ždralova. Ovi primjeri potvrđuju predaju o pticama kao glasnicima preko kojih možemo bolje razumjeti um ili dušu prirode.

Inteligencija ptica

Te i mnoge druge priče navode nas na postavljanje pitanja o inteligenciji ptica, a posebno u vezi s dvjema dobro poznatim vrstama ptica: papigama i vranama.

Obično papige smatramo tek imitatorima, ali desetogodišnji eksperiment istraživača sa sveučilišta u Arizoni vodi zaključku da su papige sposobne učiti ljudski jezik s razumijevanjem i dati odgovor na postavljeno pitanje smislenom rečenicom.

Kod vrana se pokazalo da imaju sposobnost samostalno izraditi alat.

Jedan eksperiment uključivao je dvije novokaledonske vrane kojima su dana dva komadića žice, jedan je bio ravan, a drugi zakrivljen poput kuke, pomoću kojih je trebalo izvući kanticu s mesom s drugog kraja cijevi.

Prva je vrana izabrala zakrivljenu žicu i uspješno došla do mesa te je odletjela sa žicom.

Druga vrana kojoj je ostao ravni komadić žice, uspjela ga je preoblikovati u zakrivljenu žicu te je također došla do hrane.

Inteligencija vrana bila je dobro poznata i u antičko doba.

Jedna Ezopova basna govori o vrani koja se dosjetila kako piti vodu iz posude uskog grla: ubacila je kamenje u posudu kako bi se povisila razina vode i došla do vrha.

Komunikacija među pticama

Drugi način otkrivanja jezika ptica jest da analiziramo njihovu međusobnu komunikaciju.

Što si ptice međusobno poručuju kada cvrkuću ili pjevaju?

Značenje pjeva pojedinih ptica otkriveno je istraživanjem ponašanja životinja.

Na primjer, kada se približava grabežljivac, ptice posebnim glasanjem pozivaju na uzbunu, također pjevaju da bi privukle svoj par ili kreštanjem brane svoj teritorij.

Iako mnogo toga ostaje nepoznanica, kompleksan jezik ptica polako postaje sve jasniji.

Kod američkih sjenica otkriveno je da se ne koriste samo jednim, već s nekoliko različitih načina glasanja za uzbunu, ovisno o vrsti grabežljivca i stupnju prijetnje.

Različite vrste značenja prenose se ovisno o tome je li glisȃndo¹ uzlazni ili silazni, iako je muzički interval isti.

Tako se sjenica jednim tonom služi da bi poručila “dođi ovamo”, a drugim poručuje “odlazi”.

Ako postoji veća kompleksnost u jeziku ptica nego što smo i pomišljali, možemo li govoriti o “razgovoru između ptica”?

Nadilazi li njihov jezik ono čisto instinktivno?

Na to je vrlo teško, gotovo nemoguće dati odgovor.

Tako bismo također mogli reducirati svaku ljudsku aktivnost na razmnožavanje i teritorijalnost ako pristupamo ljudskom ponašanju samo s površinskog aspekta.

Moguće je da se ptice međusobno pozdravljaju, pjevaju zajedno iz zadovoljstva, iskazuju zahvalnost izlazećem Suncu, razgovaraju o vremenu i ogovaraju se.

Konrad Lorenz, proslavljeni austrijski prirodoslovac, proučavao je puno primjera socijalnog ponašanja ptica nalik ljudskom u svom klasičnom djelu Prsten kralja Salomona.

Jedan od tih primjera govori o glavnom mužjaku iz jata čavki koji se “zaljubio” u ženku koja je prethodno bila nisko pozicionirana u hijerarhiji jata, čak i zlostavljana.

Kada je postala družica vođe, promijenio se stav drugih ptica prema njoj, počele su je tretirati kao “predsjednikovu ženu”.

Ako ptice imaju tako kompleksne međuodnose, nije nemoguće vjerovati da mogu na neki način “govoriti” ili razgovarati o tim pitanjima.

U studiji Ljudska priroda ptica Theodore Xeno­phon Barber otkrio je: “Kada su mikrofoni bili pažljivo postavljeni na mjestima gdje su se vrane odmarale i hranile, ustanovljeno je da ptice proizvode puno više, često šaputavih zvukova nego što se očekivalo.

Istraživač je u tom slučaju primijetio da ‘razgovaraju’ kao da se osvrću na događaje koji su se dogodili tijekom dana.”

Ptice se također služe specifičnim zvukovima da bi iskazale emocije.

Kada su uznemireni, labudovi ispuštaju zvuk poput sirene ili trube.

Druge ptice ispuštaju ratničke poklike kada žele otjerati potencijalnog grabežljivca.

Prirodoslovac Alexander Skutch (1904. – 2004.), najpoznatiji svjetski stručnjak za neotropske ptice, ide i dalje od toga.

U jednoj od svojih mnogih knjiga – Um ptica – glasanju ptica pripisuje emocije nalik ljudskima.

Jedan primjer koji daje jest univerzalan fenomen ptičjeg zbora u ranu zoru.

Dok televizijski prirodoslovac David Attenborough tumači da ptice pjevaju najsnažnije u zoru jer, između ostalog, zvukovi putuju osobito dobro u ranu zoru, Skutch smatra da su ptice pri pogledu na izlazeće Sunce u stanju povišenih emocija.

Druge se ptice služe tehnikom bubnjanja da bi prenijele svoju poruku.

Na primjer, veliki točkasti djetlić bira šuplje grane ili odumrlo deblo zbog njihove rezonantnosti, u koje udara kljunom dvadeset udaraca u sekundi.

Poruka ovisi o frekvenciji i brzini udaraca.

Ljudsko ih uho nije sposobno odgonetnuti, ali se to može postići analizom snimljenih zapisa.

Muzički jezik ptica

Jedna od najpoznatijih, ali najmanje razumljivih formi jezika ptica je ptičji pjev.

Iako je provedeno dosta istraživanja na tu temu, svrha ptičjeg pjeva još je uvijek predmet nagađanja.

Ptice pjevice imaju sposobnost pjevanja, ali za razliku od ljudi ne služe se glasnicama da bi proizvele pjev, nego organom za pjevanje sirinks koji je karakterističan samo za ptice.

On se sastoji od dviju “cijevi” koje funkcioniraju neovisno i tako omogućavaju produciranje više zvukova istovremeno.

Kada ptica stisne pluća, zračna struja prolazi kroz oba otvora i stvara se muzički zvuk.

Zvuk također varira ovisno o dušniku koji može biti duži ili kraći, što ovisi o ptičjoj vrsti.

Kao rezultat te kompleksne strukture, neke su ptice sposobne proizvesti 80 različitih tonova u sekundi, iako ljudsko uho to može čuti tek kao jedan neprekinut ton.

Tu činjenicu potvrđuje i zvučni zapis spektrografa kojim se bilježi pjev ptica.

Pjev ptica može sadržavati do dvije tisuće elemenata ili “strofa” koje se ponavljaju i to je najbolje razrađena serija poruka u ptičjem jeziku.

Ako se ptičji pjev promatra samo s biheviorističkog stajališta, gotovo je nemoguće u potpunosti sagledati i razumjeti razloge zašto ptice pjevaju.

Svi se autori slažu da nemamo punu sliku i da bismo trebali izbjegavati dogmatske tvrdnje.

Što se tiče značenja sadržanog u ptičjoj pjesmi, možemo steći određeni uvid analizom njezine muzičke strukture.

U usporedbi s ljudskom muzikom, najsličnija ptičjem pjevu bila bi indijska raga koja ima suptilniju i razrađeniju strukturu od zapadne muzike.

Pjesma ptica očito ima muzičku strukturu, ali je ljudskom uhu neuhvatljiva.

U djelu Tajne zemlje autori Christopher Bird i Peter Tompkins zabilježili su sličnosti pjesme ptica i indijske rage te tvrde da obje muzičke forme – osobito glasanje jutarnjeg zbora – imaju nevjerojatno povoljan učinak na rast biljaka.

Zar ne bi pjesma ptica mogla imati nesumnjivu funkciju u prirodi koja se temelji na snazi zvuka, vibraciji i rezonanciji?

U zaključku…

Ono što znamo o različitim područjima prirode i života, zanemarivo je malo u usporedbi s onime što ne znamo.

Jezik ptica možda možemo objasniti na dva načina: racionalno-znanstvenim koji se temelji na zaključcima dobivenim biheviorističkim studijama, spektrografskim mjerenjima i muzičkom analizom.

Iz toga možemo dosta naučiti i razumjeti, ali to je još uvijek ograničeno.

Drugi je način intuitivan, da učimo čitati iz knjige prirode.

Dok ne razvijemo višu intuiciju, moramo se zadovoljiti s prvom metodom, ali čak nam i ona otvara vrata koja su prije bila zatvorena.

Kao što svi putevi vode u Rim, sva istraživanja vode razumijevanju da je svako carstvo jedan mikrokozmos u odnosu na cjelinu.

U prirodi sve komunicira, čak i one najsitnije bakterije.

Svako carstvo ima svoj jezik, kanal koji nam omogućava da razumijemo bića koja u njemu borave.

¹ glisȃndo, glazb. – brz prijelaz s tona na ton.

http://nova-akropola.hr