Jasna spoznaja

Buddhistička je svećenica, poznata kao Rionen, rođena 1797. godine. Bila je unuka glasovitog japanskog ratnika Shingena. Imala je pjesničku dušu i bila toliko zanosne ljepote da je već u sedamnaestoj godini bila u caričinoj pratnji kao jedna od dvorskih dama. Očekivala ju je slava već i u ranoj mladosti.

Voljena carica iznenada umre i time iščezoše i Rionenini snovi prepuni nadanja. Postade svjesna nestalnosti života u ovome svijetu, te poželi izučavati zen.

Njezina se rodbina s time ne složi, te je prisili neka se uda. Uz obećanje da može postati svećenica kada rodi troje djece, Rionen pristade. Prije no što je napunila dvadeset i petu godinu, ispunila je postavljeni uvjet. Suprug i rođaci nisu je više mogli odvraćati od njezine želje. Obrijala je glavu, uzela ime Rionen, što znači jasno spoznati, te krenula na svoje hodočašće.

Stiže u grad Edo, te zamoli Tecugua neka je primi za učenicu. Bacivši letimičan pogled na nju, učitelj je odbije, jer je bila isuviše lijepa.

Rionen otiđe do drugog učitelja, Hakua.

Hakuo je odbije iz istog razloga, rekavši joj kako bi njezina ljepota stvarala samo neprilike.

Rionen tada uzme vruće željezo i prisloni ga na svoje lice. Za nekoliko trenutaka zauvijek nestade njezine ljepote.

Hakuo je tada prihvati za učenicu. U spomen ove zgode, Rionen napisa pjesmu na stražnjoj strani ogledala:

"U službi svoje carice palila sam tamjan
kako bi namirisala svoje gizdave haljine,
Sada kao prosjak bez doma palim svoje
lice kako bih stupila u zen hram."

Prije odlaska sa ovoga svijeta, Rionen je napisala još jednu pjesmu:

"Šezdeset i šest puta gledale su ove oči
smjenu jeseni.
Dovoljno sam ispitivala mjesečev sjaj,
Ne pitam više.
Slušam samo glas borova i cedrova u trenutku kada
vjetar miruje."