Isus buntovnik

Isus i njegovi naputci puni nevjerojatne i šokantne dobrote.

Svi ste čuli onu : “Kad te netko udari po desnom obrazu, ti mu ponudi i lijevi.”

Ili, onu: “Ako ti netko uzme kaput, ti mu daj i košulju.”

Mnogo su pokušali slijediti te naputke, vjerujući da predstavljaju neku vrst žrtve ili barem “pedagoškog postupka” koji će posramiti nasilnika i kradljivca.

No,Thom Hartman (pisac knjiga “Posljednji žar pradavnog Sunca”, “Prorokov put” i “Najveća duhovna tajna svih vremena”) daje nam jednu drugačiju perspektivu.

Vrlo je zanimljiva ne samo zato što osvjetljava te čudne naputke s drugog stajališta, već i zato što uvodi “ženski element “u Isusovo naučavanje.

Dakle, u Isusovo vrijeme njegovu su zemlju okupirali Rimljani.

Oni su sa sobom donijeli određena pravila.

Jedno od njih je bilo da pripadnici osvojenih naroda nisu ravnopravni rimskim građanima tako dugo dok se rimski građani nisu prema njima odnosili kao prema takvima.

To je u praksi značilo da su Rimljani mogli vrijeđati, pljuvati, ponižavati Židove (i druge) kako su htjeli.

Oni se nisu smijeli braniti ni uzvraćati.

Ali ako bi ih netko izazvao na borbu, tim bi se činom oni uzdigli do ravnopravnog položaja i mogli su uzvratiti Rimljaninu.

Zbog toga su Rimljani dobro pazili što čine tako da svaki odnos s potlačenima bude ponižavajući, a ne ravnopravan.

Najveće poniženje u javnosti bilo je ako netko nekoga dotakne lijevom rukom, a posebice ako netko nekoga tom rukom pljusne.

Udarac desnom rukom bio je neka vrst izazova i priznavanje protivnika ravnopravnim.

Znate li zašto je udarac lijevom bio najveće poniženje?

Zbog toaletnog papira.

Odnosno, zbog njegovog nedostatka!

I dan danas u nekim dijelovima svijeta, a posebice tada i tamo, ljudi su čistili svoju stražnjicu poslije velike nužde lijevom rukom!

Koliko god prali tu ruku, zna se gdje je ona bila.

E, pa, kad vas je netko lijevom samo dotaknuo to je bilo kao da vas danas pljune, a kad vas je udario po licu, kao kad bi se danas doslovce popiškio na vas!

I sad dolazi “kvaka”: zapazite da u slučaju udarca lijevom rukom po licu, napadač pljuska žrtvu po DESNOM obrazu.

Ukoliko bi pljusnuo po LIJEVOM, to znači da je upotrijebio desnu ruku, a to je značilo izazov i pravo na uzvrat!

Dakle, kad Isus kaže “ponudite lijevi obraz onome tko vas je udario po desnom”, on kaže “dajte mu do znanja da je kukavica i podlac; ponudite mu da vas udari desnom rukom, ako se usudi, jer ćete mu tako moći uzvratiti”!

Vjerovali ili ne, u to vrijeme je to funkcioniralo kao sredstvo da vas napasni Rimljani ostave na miru – naime, nisu se željeli izlagati opasnosti ravnopravne borbe s lokalnim narodom, a s druge strane nisu željeli ispasti kukavice u očima svojih kolega.

I tako, ako su vas udarali po desnom obrazu, bilo je dovoljno da drsko ponudite i lijevi, pa da se riješite gnjavaže.

Jednostavno, a djelotvorno!

"Ako ti netko uzme kaput, ti njemu daj i košulju!", kažu da je kazao Isus.

Vjerojatno i jest, ali nije pritom zagovarao neizmjernu i nezamislivu dobrotu.

Bio je buntovnik prvoga reda i gandijevski zagovaratelj pasivnog otpora.

Da bismo to razumjeli, moramo razumjeti kako je djelovalo Rimsko carstvo.

Radilo se o velikoj i nestabilnoj strukturi.

Komunikacija je bila mnogo sporija nego danas, a svaka je uznemirena pokrajina predstavljala potencijalnu opasnost za cijelo carstvo.

Slanje vojske u jedan dio svijeta, značilo je oslabjeti drugi dio.

Zbog toga su Rimljani morali poštovati stroga pravila ponašanja prema potlačenim i porobljenim narodima.

Iako je bio robovlasnik, rimski se građanin morao brinuti za svoje robove.

Morao im je pružiti barem osnovnu sigurnost, odjeću, prehranu i krov nad glavom.

Ukoliko to ne bi činio, primjerice, ako bi izgladnjivao robove, tjerao ih da rade preko mjere (vjerovali ili ne postojala su pravila koliko rob
dnevno može načiniti koraka - nešto poput osmosatnog radnog vremena!)

Ili im oduzimao odjeću, došao bi pod udar strogog rimskog zakona i riskirao smrtnu kaznu!

Radilo se o nekoj vrsti sigurnosnog mehanizma: pretjerano okrutni
lokalni moćnici mogli su svojim ponašanjem izazvati pobunu robova i podređenih naroda, a to je značilo vojnu intervenciju iz Rima, što je
bilo skupo i potencijalno opasno.

No, prije nego do kraja razumijete Isusove riječi, morate znati još
nešto: oznaka ropstva u to je vrijeme bila uzimanje ogrtača (kaputa).

Kao i danas, dani su na bliskom istoku bili vrući, a noći hladne.

Robovlasnik je svojim robovima uzimao danju njihove "kapute", a navečer bi im ih vraćao da se mogu pokriti i zaštititi od hladnoće.

"Kad ti netko uzme kaput" - značilo je "kad te netko učini robom, kad postane vlasnik nad tvojim radom i izrabljuje te".

To se događalo mnogima koji se nisu mogli braniti i bili su prisilno odvedeni u ropstvo.

Takvim je Isus rekao: "Dajte im i svoju košulju", a to je značilo da ste hodali goli i javno svima obznanjivali da vaš robovlasnik loše postupa s vama i dovodili ga u smrtnu opasnost zbog optužbe za poticanje pobune robova!

Koji robovlasnik bi u tim uvjetima zadržao roba koji mu tako prkosi?

Kao i u slučaju "okretanja lijevog obraza", radi se o djelotvornom i
jednostavnom načinu za stvaranje krize među rimskim osvajačima i
nasilnicima.

Trebali ste samo uporno hodati goli (bez košulje), raditi što vam se kaže i bez borbe biste vjerojatno bili oslobođeni.

Širenje ovakvog nauka među pukom predstavljalo je pasivan, ali nevjerojatno točan politički napad na vlastodršce!

No, da ne zaboravim objasniti zašto je takvo djelovanje u skladu sa "ženskim načelom"?

Prvo, nije bilo poticanja na borbu niti nasilnog preuzimanja vlasti.

Drugo, pokazivanje brige (ali doista stvarne brige) za nejake, nemoćne, potlačene i izrabljivane, sasvim je različito od osvajačko-dominatorskog svjetonazora kojim se povodi većina današnje politike, ali i religioznih institucija.

"Muška duhovnost" je uvijek apstraktna i "onozemaljska".

Primjerice, tvrdnje o potrebi patnje na ovom svijetu poradi nagrade na drugom, tipični su primjer političkog zavaravanja neukih poradi zgrtanja materijalnih bogatstava i moći.

Žalosno je da su upravo onog tko je svim svojim postupcima i životom bio protiv toga, u ruke preuzeli njegovi protivnici.

Rimsko carstvo se samo prividno raspalo - u biti se pretvorilo u instituciju koja još dan danas čini isto: osvaja i tlači.