ISKRENOST
Govoriti iskreno znači reći ono što zaista mislite, reći istinu točno onako kako je vidite, i učiniti to bez obzira na posljedice.
Kada čovjek nije iskren on je obazriv ili nepošten ili taktičan, a vrlo često i sve to zajedno.
U svakoj situaciji većina nas, svjesno ili ne, procjenjuje koliko se može biti iskren u danim prilikama.
Jedina osoba koja uvijek može biti iskrena jeste svetac koji nema ni trunke zlobe i pakosti u sebi.
On govori ono što mu je na umu, i čak i kada je uvrjedljivo za njegove sugovornike, oni osjećaju da u njemu nema zlobe i stoga to ne shvaćaju kao uvredu.
Samo na svijetu postoji vrlo malo takvih ljudi, a kako mi ostali ne možemo jamčiti da su nam motivi čisti kada drugima govorimo otvoreno, taktičnost je time dragocjenija.
Okolnosti su različite; nekome tko je povrijeđen ili ranjiv možda treba izreći nekoliko blagih neistina kako bi prebrodio krizu.
Taktičnost je mudra vrlina; svatko može biti iskren, ali ne umije svatko pažljivo odmjeriti što treba kazati i na koji način.
Iskrenost je oružje koje ljudi često koriste da bi nekoga povrijedili ili da bi se svetili.
Ljudima ponekad kažemo neprijatne istine jer nam je stalo do njihove dobrobiti, ali mnogo češće jer smo povrijeđeni, ljubomorni ili ljuti.
Često govorimo ono što smatramo ili tvrdimo da je istina – ili, što je gore, svoje neuljepšano mišljenje.
Stoga, iskrenost ima više veze sa uvjerenjem nego s činjenicama, a ovo prvo, kao subjektivna vrijednost, češće biva tendeciozno.
Reći da je lako biti iskren kada se ne ustežete kazati cijelu istinu ukazuje na važan detalj:
da ćete uspjeti dobro služiti istini i drugom čovjeku samo ako kažete istinu,
što zahtijeva mnogo više razmišljanja i pripreme od toga da samo otvoreno govorite.
Postoji jedno polje gdje je iskrenost uvijek dobra: u razvoju prijateljstva.
Trenutak kada prijatelji mogu da spuste gard i otkriju sebe jedni drugima jeste trenutak kada njihov odnos prelazi na viši nivo.
Takva je iskrenost srca, kada čovjek drugome dopusti da mu priđe, i kada sam priđe drugome: a bez takve razmjene emocija, život ne bi imao neku naročitu vrijednost.
Anthony Clifford Grayling