Život tijela je život osjeta i emocija.
(D.H.Lawrence)
Ljudski um može nadahnuti drastične , ali nužne metode izbjegavanja nepodnošljivog.
Uobčajene reakcije na loše vijesti su tupost ili nevjerica, a traumatizirana osoba se može emocionalno udaljiti ili povući u svoj svijet.
Zlostavljana djevojčica možda će morati odbaciti misli o nepravednosti svojeg iskustva poričući strahotu tog događaja.
Na sličan način može biti nesmotreno od dječaka koji je prebijen da se žali i negoduje, jer njegove pritužbe mogu dovesti samo do dodatnog kažnjavanja, a s vremenom dijete može zanemariti ili zaboraviti svoju potrebu za negodovanjem.
Većina nas složilo bi se da su to razumljivi načini udaljavanja od emotivnog iskustva i da je moguće previše se unijeti u bolne situacije.
Možda zato postoje dvojbe oko današnjeg trenda slanja gomile savjetnika kao pomoć žrtvama traumatičćnih događaja.
Ponekad nije dobro suočiti se s boli licem u lice i osobama treba pomoći da je zaborave.
Brian Keenan napisao je nakon zatvaranja i mučenja u Bejrutu:
"Navesti čovjeka da razgovara o nečemu o čemu ne želi ili ne zna raspravljati neka je vrsta sebične okrutnosti."
Međutim, psihoanaliza je češće uključena u analizu i liječenje suprotnog stanja - potpunog isključivanja emocionalnog života.
Marcia, James i Frank čavrljali su u baru.
Iz opuštene rasprave o radu i praznicima razgovor se pretvorio u razmišljanje o tome kako je danas teško biti roditelj.
Frank je spomenuo da se sjeća svojeg djetinjstva, kako je njegov otac uvijek bio odsutan i kako se ponekad rastuži u društvu svojeg sina.
Marcia kaže da se osjeća jednako, ali također osjeća grižnju savjesti jer se želi odvojiti od svoje djece i ne može podnijeti provoditi previše vremena s njima.
James se povremeno uključivao u razgovor, ali je reagirao na snažne osjećaje tako da se počeo čudno ponašati, premještati na stolici i na kraju je otišao.
Možda ćemo se zapitati što je Jamesu prolazilo kroz glavu.
Čini se da on općenito izbjegava rasprave o emocijama.
Možemo reći da ih dožiljava kao prijetnju, ne može ih podnijeti ili da "izbjegava" emocionalni svijet i osjećaj u jednom dijelu sebe kojeg možda nije svjestan.
Muškost koja se temelji na čvrstom karakteru i izbjegavanju emocionalnosti oduvijek se cijenila u našoj kulturi, što se može uočiti u filmovima Clinta Eastwooda, u kojima glumi bezizražajne hladnokrvne junake koji ne govore puno.
U filmovima Lutalica iz ravnice i Blijedi jahač glumi natprirodne likove koji se vraćaju iz mrtvih - doslovno su "neljudski", a time i nesposobni za osjećaje.
U filmu Objesite ih bez milosti, šerif mu govori da ide dovraga, a on odgovara: "Već sam bio tamo."
To je idealizacije čvrste, bezosjećajne i nekomunikativne osobe čije su emocije namjerno zaključane.
Međutim, Jamesova fasada nije tako čvrsta i nedostaje joj Eastwoodovo odriješito samopouzdanje.
Nije bio sposoban spoznati svoje emocionalno iskustvo.
Imao je problematično djetinjstvo, tijekom kojeg je obolio i od anoreksije.
U to vrijeme nije smatrao da nešto nije u redu i izgledao je kao da ne zna na što su drugi mislili kad su upotrebljavali emocionalne riječi kao "tužan" ili "uznemiren".
Djeca i odrasli kojima je dijagnosticiran autizam često pokazuju sličan nedostatak razumijevanja svijeta osjećaja.
Neke osobe mogu se nositi s nekim osjećajima, ali se opirati drugima i žuriti se pokazati drugim ljudima (i sebi) da su sretni, ali ne mogu priznati kad su tužni.
Neke su osobe izuzetno osjetljive na svijet emocija i razlikuju najfinije nijanse između emocionalnih stanja kao što su ljutnja, uzrujanost i zlovolja ili sitne razlike između osjećaja "mrzovolje", "osornosti", "napetosti", "ljutnje", "bijesa", "ogorčenosti" ili "uzrujanosti".
To je kulturno uvjetovano.
Eskimi navodno imaju mnogo različitih riječi za snijeg i doživljavaju ga drugačije od nas.
Neke kulture nemaju pojam grižnje savjesti u opreci sa stidom i njihovi pripadnici ne mogu doživjeti ono što bismo nazvali krivnjom.
Naš jezik oblikuje naš doživlja svijeta.
Eva Hoffman je napisala:
"Ponekad kad otkrijem novi izraz, prevalim ga preko jezika, kao da oblikovanjem u mojim ustima stvaram novi oblik u svijetu.
Može se također reći da i svaka obitelj ima svoju emocionalnu kulturu.
U nekim obiteljima, bijes je nepoželjan, ali je tuga dopuštena, a u drugim je zabrinutost prihvatljivija od bezbrižnosti.
Osoba koja je odrastala u domu u kojem se ljubomora smatrala negativnim osjećajem možda će se truditi izbjegavati ljubomoru ili je barem skrivati od sebe i drugih.
Takva će osoba možda zalupiti vratima malo preglasno kad supružnik bude razgovarao s nekim, ali ne mora svjesno znati da je ljubomorna, ili drugim riječima, možda ne može preraditi svoje skrivene osjećaje ljubomore.
James, koji je brzo pobjegao od emocionalnog razgovora svojih prijatelja, tipičan je primjer osobe koja se osjeća neugodno kad se suoči s emocijama u sebi ili u drugima.
Primjeri tog problema su karikatura čovjeka koji provodi sve svoje vrijeme za računalom ili akademičarke koja zaranja u svijet knjiga i intelektualne aktivnosti; oboje pokušavaju održati stvarne odnose.
Psihoanaliza je tradicionalno smatrala da se te osobe "brane" od emocija, jer ih "potiskuju" ili "odbacuju".
Svi mi ponekad posegnemo za novinama, cigaretom, čokoladom ili nečim drugim što će nas zaokupiti umjesto da se suočimo s nekom mučnom emocijom.
Međutim, postoje i osobe koje se ne brane od osjećaja, nego nemaju sposobosti proživjeti svoja emocionalna stanja.
Već je spomenuto da emocije mogu biti znakovi ili signali iz jednog dijela sebstva prema drugome.
Kad osoba hodajući ulicom ugleda nekoga tko je privlači i srce joj počne brže kucati, možda će tek tada shvatiti što osjeća prema njemu ili njoj.
Neke osobe ne mogu uočiti tu vezu.
U eksperimentima s jednogodišnjom novorođenčadi, njihove su majke trebale odjednom napustiti sobu.
Neka su djeca reagirala tako da su počela plakati i uznemirila se, dok su se druga ponašala kao da se ništa ne događa.
Djeca iz druge skupine, čije se ponašanje naziva "izbjegavanje privrženosti" ne primjećuju ni povratak majke, dok novorođenčad koja teži "sigurnoj privrženosti" trči majkama da ih smire.
Ipak, kad promotrimo mjerenja otkucaja srca i razine adrenalina i kortizona, obje skupine imaju slične fiziološke reakcije na nestanak njihove majke.
To ne bismo zaključili iz uobičajenog promatranja i jasno je da skupina "izbjegavatelja" nije u dodiru sa svojim osjećajima.
Zanimljivo je da su mnoga istraživanja dokazala da će ta djeca odrasti u osobe koje će biti manje emocionalno osjetljive, manje sposobne razgovarati o svojim osjećajima i vjerojatnije će manje razviti bliske ljubavne, tjelesne i emocionalne odnose.
Neke odrasle osobe savršeno normalni žive i funkcioniraju na taj način, toliko normalno da se vanjskom promatraču njihovi životi čine emocionalno plitkima i bez dubine.
Psihoanalitičarka Joyce McDougall nazvala je te osobe "robotičnima", Cristopher Bolas nazvao ih je "normotičnim" ličnostima.
Taj način funkcioniranja u trenucima stresa može dovesti do sloma.
Ipak, ne postoje apsolutni obrasci emocionalnog zdravlja i na sreću svijet je pun različitih ličnosti koje se ne mogu ukalupiti u terapijsku ideju zdravlja.
To odražava i ideju "istinskog sebstva" Donalda Winnicotta.
Izreka jednog taoističkog mudraca govori o poštivanju različitosti između ljudi:
"Lijepi konji mogu putovati 100 kilometara na dan, ali ne mogu loviti miševe".
Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!
TEČAJ OSHO ZEN TAROTA!
Prijave i info:
Maja Cvjetanović Laboš
098/953 7245
Grupni i inividaulni tečaj OSHO ZEN TAROTA!
(za one izvan Zagreba, i one koji to žele, također i putem skype-a!)
bglavac
edin.kecanovic
