Prema svemu ovome razumljivo je da je Tomo Geshe Rimpoche (guru Lame Anagarike Govinde) kada se poslije dvanaestogodišnje usamljeničke meditacije ponovno pojavio u svijetu, postao iscjelitelj takve snage da su ribui (pilule) koje je ritualno pripremao i darežljivo dijelio svima, koji su od njega tražili blagosov bile visoko cijenjene u svim dijelovima Tibeta i danas predstavljaju veću dragocjenost od skupocjenih bisera.

 

Kada sam poslije inicijacije, dobio tri ovakva ribua, moj prijatelj Geshe Tubden Sherab, koji mi je tom prilikom asistirao, zamolio me da ih podijelim s njim.

Ispričao mi je kako su mu, kada se ozbiljno razbolio i kada su sva sredstva koja je dobio od liječnika zakazala, ne samo pomogla, već i utjecala na njegovo direktno izlječenje.

 

Pošto u ono vrijeme još nisam shvaćao dublje značenje ovog guruovog dara i smatrao ga samo za pomoćno medicinsko sredstvo za koje u ono vrijeme teško da sam osjećao potrebu – pored toga što sam imao više povjerenja u zapadnu medicinu – dao sam svom prijatelju dva od ovih dragocjenih ribua. Nažalost, u kasnijim prilikama, kada sam mogao zamoliti gurua da mi ih da, nije mi palo napamet da ih nadoknadim i tako mi je do današnjeg dana ostao samo jedan ribu. Njihovu vrijednost shvatio sam tek mnogo godina kasnije.

 

Sljedeća epizoda može ilustrirati značaj, koji se ribuima pridaje. Kada sam se 1949. godine, zajedno sa Li Gotami (supruga) vraćao iz zapadnog Tibeta, našli smo na svoje iznenađenje u Rampuru, glavnom gradu države Bašar, kojom je vladao jedan indijski maharadža, jedan mali, ali dobro opremljeni tibetanski hram, u kome se nalazio komplet kanonskih svetih spisa Kanđur i Tanđur i jedan ogromni molitveni točak.

 

 

Rampur

 

Pošto je stanovništvo Rampura bilo čisto hinduističko, pitali smo se tko li je izgradio ovo svetište i tko ga je ovako lijepo održavao, sve dok nismo saznali da je to bio lično maharadža od Rampura, koji je, kao ispunjenje jednog zavjeta, dao da se hram podigne i koji se brinuo i za njegovo održavanje.

 

Maharadža je godinama bio bez djece, i bez prestolonasljednika njegova dinastija bi se ugasila. Mada je knez konzultirao mnoge učene brahmine  i dao da se izvede bezbroj religioznih rituala da bi se bogovi umilostivili, njegova želja nije bila ispunjena.

 

Jednog dana je kroz Rampur, na hodočašću do svetog Kailaša, prošao jedan ugledni lama sa pratnjom i kako se slava njegovog imena proširila na daleko i na široko, došlo je na tisuće ljudi koji su ga željeli pozdraviti i dobiti njegov daršan.

 

Sveto brdo Kailaš

 

Maharadža je iskoristi priliku i pozvao ga u svoju palaču, i ispričavši mu o svojoj nevolji, obećao da će izgraditi hram za budističke hodočasnike i opremiti ga potpunom zbirkom tibetanskih svetih spisa ako mu se uz blagoslov lame rodi prestolonasljednik.

 

Lama je obećao pomoć. Ali je postavio i jedan uvjet: da mu maharadža stavi na raspolaganje mjesto za neometanu meditaciju i izvođenje određenih rituala, kako bi za njega i njegovu suprugu mogao pripremiti posvećene ribue. Tada je maharadža naredio da se na terenu palače izgradi poseban paviljon i dao strogo naređenje da se paviljonu ne smije nitko približiti ili na neki način lamu ometati u obavljanju rituala.

 

Međutim, jedan od slugu nije mogao obuzdati znatiželju i noću se prišuljao vratima paviljona a bi provirio kroz ključanicu i vidio što lama tamo radi. Očigledno je čuo za 'čudotvorne' ribue i htio je otkriti tajnu njihovog spravljanja, jer se govorilo da sadrže mnoge skupocjene supstance koje potječu iz natprirodnih izvora. Ali kada mu je uspjelo da baci pogled u unutrašnjost paviljona, vidio je lamu okruženog mnoštvom nadljudskih bića, nebeskih kao i demona, tako da se od straha onesvijestio.

 

Sljedećeg jutra našli su ga u podnožju stepenica pred ulazom u paviljon. Kada je došao sebi, buncao je kao u groznici o stvarima koje je vidio i koje su ga ispunile strahom i užasom. Nekoliko sati kasnije bio je mrtav. Poslije ovog događaja više se nitko nije usuđivao da priđe paviljonu, u kome je lama mnogo dana i noći ostao udubljen u svoje duhovne vježbe. S vremena na vrijeme samo su se mogli čuti zvuci zvona i damarua, praćeni laminim sonornim glasom.

 

Određenog dana, lama je izašao iz paviljona, blagoslovio maharadžu i njegovu suprugu i dao im posvećene ribue – i prije nego što je istekla godina dana rodio se prestolonasljednik. 

 

Zahvalan moćnom, pobožnom lami, maharadža je ispunio svoj zavjet i izgradio obećani hram. Poslao je i posebnu delegaciju na Tibet i dao da se tamo, pomoću rukom izrezbarenih kalupa sačuvanih u Narthangu, štampaju sveti spisi, nabave kultni predmeti i sve što je potrebno za opremu jednog hrama.

 

 

Narthang

 

Poslije razgledanja hrama pošli smo u dio palače gdje se nalazio paviljon u kojem je lama za vrijeme svog isposništva živio. Tom prilikom upitali smo nadzornika, koji nas je vodio unaokolo, da li se sjeća imena lame. Njegov odgovor bio je: 'Tomo Geshe Rimpoche!'

 

 

Lama Angarika Govinda

Nastavlja se…