PROČITANO

487

PUTA

INDIJA - FILOZOFIJA UPANIŠADA - LIKOVI I POJMOVI - Prana

Za čovjeka, prana je ono što je vayu za vanjski svijet. Primat prane, kao energetskog supstrata različitih funkcija (govora, vida, sluha, razuma i seksualnosti) dokazivat će se i okolnošću da čovjek najkraće može opstati bez daha.

Prana

प्राण, prāṇa

U Rgvedi se kaže da nepropadljivi, nerođeni (aja) dah (asu) — ekvivalent kasnijeg termina prana — preostaje od čovjeka poslije smrti.

Asu dobrog i predanog čovjeka odlazi u područje blaženih kojim vlada Yama (Rgveda) i ostaje tamo zauvijek.

Učenje da je i ovaj status prolazan razvija se kasnije (u upanišadskom razdoblju) sa nastankom ideje reinkarnacije, kada se smatra da zasluga kojom je stečeno rajsko naselje poslije nekog vremena biva iscrpljena, te se čovjek ponovo vraća u zemaljsku inkarnaciju.

Tom trošenju zasluge podliježu ne samo ljudi nego i bogovi, čiji status također nije trajan.

Samvarga — apsorpcija, rastvaranje jedne stvari u drugoj. Tj.različitim psihosomatskim funkcijama -doslovno: prana pranešu" — prana (pojedinim) (pod)pranama.

U Atharva-vedi prana (dah, energija, analogno grčkom pneuma) je personificirana i posvećena joj je jedna himna.

U Šatapatha-brahmani, stariji termin asu (dah, život) izjednačen je s pranom.

U drugom odjeljku istog teksta nalazimo temu koju smo već naveli iz drugih tekstova objašnjavajućivayu.

Uspostavlja se analogija između prane i vayua (vjetra) - prana je temelj svih čulnih i psihičkih funkcija, a entiteti prirode nastaju u vayuu i izranjaju iz njega.

Za čovjeka, prana je ono što je vayu za vanjski svijet.

Primat prane, kao energetskog supstrata različitih funkcija (govora, vida, sluha, razuma i seksualnosti) dokazivat će se i okolnošću da čovjek najkraće može opstati bez daha. (Aitareya aranyaka)

To obrazloženje nalazimo i u pojedinim upanišadama. No, stvarni doprinos upanišada je što se u slijedu apstrahovanja preko prane dolazi do atmana, a preko \ayua do brahmana, kao eminentno metafizičkih pojmova koji izražavaju ideju čistog sopstva, odnosno sveobuhvatnog.

Nije nam sasvim jasno kako se u upanišadskom shvaćanju vrijednosti došlo do toga da se smatra da i etička dobra podliježu trošenju — možda naprosto iz egzistencijalnog uvida da nijedno ljudsko stanje nije neranjivo i da sve podliježe zaboravu i propadanju.
Jedino je brahman nepropadljiv (akšara) i otuda je znanje brahmana (brahmavidya) najviše dobro.
U vezi sa tim moramo upozoriti na sljedeće. Kad pranu prevodimo sa ,,dah", a vayu sa „vjetar" ne promašujemo značenje već smisao (sličnu teškoću srećemo u interpretaciji ideja presokratovskih „fizičara").
Nesporazumi nastaju otuda što kolokvijalno prana i vayu označavaju dah i vjetar. Međutim, u filozofskim iskazima oni označavaju tvarno-energetski supstrat, ili osnovu zbivanja, koja se ne poklapa sa vjetrom ili dahom kao konkretnim pojavama.
Kad kažemo „dah" mi to razumijemo samo kao jednu biološku funkciju. Prana, pak, znači mnogo više— ona je „dah" svijeta koliko i dah u biološkom smislu i označava ukupnu „energiziranost" svijeta.

U pojedinim brahmanama povlači se razlika između vayua i prane (prana tu označava samo dah u smislu energetskog ekvivalenta svih životnih funkcija), dok se u drugima značenje prane proširuje i na vanjski svijet, pa se prana nadređuje vayuu.

Tada vayu naprosto označava vjetar, a prana energiju koja stoji u osnovi svih pojava (tj. i ognja i vjetra i Sunca).

Ovo se odvija usporedo sa tendencijom da se čovjekova svojstva i osnovne pojave u svijetu klasificiraju po analogiji u okviru tročlane, četvoročlane ili petočlane strukture.

Tako se uspostavlja analogija:

zemlja-zrak-nebo (božanstva, Agni-Vayu-Surya).

U drugoj postavi javlja se četvoročlana korespondencija između čovjekovih svojstava i svijeta: govor-vatra, oko-Sunce, duh-Mjesec, uho-strane svijeta.

U Aitareya aranyaki nalazimo podjelu prane u čovjeku na pet različitih ,,pod-prana" ili funkcija:

prana (izdisaj), apana (udisaj), vyana (veza između prane i apane), samana (raznosi hranu po tijelu),udana (omogućuje duševnu djelatnost).

Te supstancijalizirane apstrakcije upanišada dovest će u pitanje kasnije, neortodoksne škole mišljenja: materijalizam i budizam, vraćajući interpretaciju na tvarno-energetsku ravan.

Ove simboličko-analoške veze održale su se sve do naših dana, ranije kao principi objašnjavanja (npr. u srednjovjekovnoj medicini), kasnije kao stilske figure (npr. „vatreni govor", oko u kome se ogleda ,,svjetlost duše", duh koji „bludi kao Mjesec").

Tu se govori i o analogiji pet tjelesnih funkcija sa pet elemenata svijeta: tjelesnoj toplini odgovara vatra (jyotish), tjelesnim otvorima eter (akaša), tjelesnim tekućinama voda, samom tijelu zemlja, dahu vjetar.
Brojni autori ukazali su na učenje o paralelizmu mikro i makrokozmosa (čovjeka i svijeta) sadržano u staroperzijskom „Bundahišnu" ( u ovom slučaju sedmočlanom), koje u nešto drukčijem obliku nalazimo i u sistemu indijske i grčke medicine. U indijskoj tradiciji srećemo ga u najrazličitijim učenjima.

No, istovremeno, pranu kao opći princip (elan vital) pojedini mislioci izjednačuju sa brahmanom, tražeći načina da konkretnije odrede brahman.

Ali Yajnavalkya odbacuje to određenje kao reduktivno i parcijalno.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!