Sve te primjene su izgrađene za usredotočenje na Guru yogu, koja je presudna pokretača i najmoćnija praksa od svih, prijeko potrebna u otvaranju srca i uma za ostvarenja stanja Dzogchena.

Treće, naročito meditativno istraživanje u prirodu uma i fenomena iscr­pljuje neumornu želju uma za mišljenjem i istraživanjem, i njegovu ovisnost o beskrajnim koncepcijama, analizama i odnosima, osvješćuje osobno shvaćanje prirode praznine.

Ne mogu dovoljno snažno naglasiti koliko su te pripreme važne. One trebaju surađivati kao ruka s rukom planski, potaknuti učenike na osviještenje prirode uma, osposobiti ih da budu spremni i pripremljeni kada učitelj oda­bere vrijeme da njemu ili njoj pokaže izvorno lice Rigpe.

Nyoshul Lungtok, koji je kasnije postao jednim od najvećih učitelja Dzogchena suvremenog doba, slijedio je svog učitelja Patrul Rinpochea oko osam godina. Tokom svog tog vremena, bili su gotovo nerazdvojivi. Nyoshul Lungtok je učio i vježbao krajnje marljivo, i sakupio obilje pročišćenja, zas­lugom i vježbom; bio je spreman prepoznati Rigpu, ali još nije imao konačno uvođenje.

Tada, jedne čuvene večeri, Patrul Rinpoche mu je dao inicijaciju. Dogodilo se kada su zajedno bili u jednoj od pustinjačkih koliba visoko u planinama iznad Dzogchen Hrama. Bila je krasna noć. Tamno plavo nebo bilo je vedro i zvijezde su blistavo sjajile. Mirnoća njihove samotnosti bila je pojačana udaljenim lavežom psa odozdo iz hrama.

Patrul Rinpoche je legao opružen na tlo, vježbajući posebnu Dzogchen vježbu. Pozvao je Nyoshul Lungtoka k sebi, rekavši: „Jesi li ti rekao da ne znaš suštinu uma?"

Nyoshul Lungtok je nagađao po njegovu glasu da je to izuzetan trenu­tak i kimnuo je glavom pun očekivanja.

„Nema tu zaista ništa", rekao je Patrul Rinpoche neodređeno i dodao: „Sine moj, dođi i legni tu dolje kao tvoj stari otac." Nyoshul Lungtok se opružio pokraj njega.

Tada ga Patrul Rinpoche upita: „Vidiš li zvijezde gore na nebu?"

„Da."

„Čuješ li lavež psa dolje u Dzogchen Hramu?"

„Da."

„Dakle, priroda Dzogchena je to: jednostavno to."

Nyoshul Lungtok nam priča što se tada dogodilo: "U tom trenutku, došao sam do čvrstog uvjerenja o ostvarenju iz unutra. Bio sam oslobođen sputa­nosti od „to je" i „to nije". Spoznao sam praiskonsku mudrost, razotkriveno sjedinjenje praznine i unutarnje stvarne svjesnosti. Bio sam uveden u tu spoznaju njegovim blagoslovom, kao što je veliki indijski učitelj Šarah rekao:

Onaj u čije su srce ušle riječi učitelja.

Vidi istinu kao blago na svom vlastitom dlanu."

U tom trenu sve sjeda na svoje mjesto; plod svih Nyoshul Lungtokovih godina učenja, pročišćavanja i vježbanja je stvoren. Dosegnuo je spoznaju prirode uma. Ništa nije bilo izvanredno ili teško razumljivo ili mistično u riječima koje je Patrul Rinpoche upotrijebio; u biti, one su bile krajnje obične. Ali, izvan riječi nešto je drugo bilo priopćeno. Ono što je on objelodanio bila je bitna priroda svega, a što je pravo značenje Dzogchena.

U tom trenu on je već doveo Nyoshul Lungtoka izravno u to stanje kroz moć blagoslova njegovog ostvarenja.

Ali učitelji su vrlo različiti, i oni mogu rabiti razne vrste umješnih postu­paka za izazvati promjenu svijesti.