Oko je više od osjetilnog organa, to je najdragocjeniji ljudski instrument kroz koji se stvarnost najšire percipira.

Kaže se često da su oči prozori duše i da jedan pogled govori više od tisuću riječi. Čovjek očima vidi i ponad fizičkog, vidi i ono očima nevidljivo.

Upravo je zbog tih svojih karakteristika kroz stoljeća kulturne evolucije oko dobilo višeslojno simboličko značenje.

Još od mitskih vremena u Egiptu je oko imalo posebno sveto značenje i moć, i bilo je vezano uz različita božanstva.

Oko koje sve vidi ili oko providnosti, Božje oko, pojmovi su koji imaju korijen u egipatskoj mitologiji, a najčešće se povezuju uz oko velikog egipatskog boga-sokola Horusa.

Horus, bog kojeg su Egipćani prikazivali u obliku sokola, jedan je od najstarijih bogova drevnog Egipta i proteže se kroz čitavu egipatsku povijest u više različitih aspekata i oblika.

Ime Horus je latinizirani oblik grčkog imena Horos koji je nastao od egipatskog Hor i označava nebo.

U ranim tekstovima poznat je pod nazivom Horus Stariji (Haroeris), sin je boga Ra i brat Izide i Ozirisa te Setha i Neftis.

On je bog nebeskog svoda i visina, a njegove oči su Sunce i Mjesec. On je i lice neba, posrednik između neba i zemlje, bogova i ljudi.

U svom drugom, kasnijem aspektu Horus je sin Izide i Ozirisa, naziva se još i Horus Mlađi (u grčko-rimskom razdoblju nazivan je Harpokrat), a često je prikazivan kao dijete koje doji Izida.

I jedan i drugi oblik povezani su uz poznatu mitsku borbu Horusa i Setha za prijestolje koja ujedno simbolizira borbu između svjetla i tame.

U toj borbi Horus Mlađi pobjeđuje Setha, no pritom gubi svoje lijevo oko koje Seth komada na šest dijelova.

Bog mudrosti Toth, koji se povezuje i uz Mjesec, uspijeva izliječiti Horusovo oko i vratiti mu ga.

Otada Horusovo lijevo oko simbolički predstavlja Mjesec i crne je boje, dok njegovo desno oko simbolizira Sunce, bijele je boje i naziva se još Raovo oko.

To izliječeno lijevo oko nastavlja živjeti vlastitim životom i dobiva naziv udjat, oko-zaštitnik, u prijevodu “zdrav”, “potpun”.

U kasnijem mitu, Horus je svoje oko dao svom ocu Ozirisu kao žrtvenu ponudu.

Oziris je, kaže mit, oko progutao i zahvaljujući njemu vratio se u vječni život.

Na taj način oko postaje simbol uskrsnuća i obnove života te ponovne uspostave reda.

Horusovo oko, udjat, Egipćanima je predstavljalo mističan izvor života i svjetlosti te vjerovanja da štiti od negativnih utjecaja.

Vjerovalo se da ima veliku zaštitnu snagu i prožima onoga tko ga nosi posebnom zaštitom.

Stoga je u Egiptu oko bilo najčešći amulet, a sveprisutno je i danas.

Gdje god pogledamo, vidimo oči.

Susrećemo ih u obliku amuleta, nakita, u svim veličinama i od svih vrsta materijala: zlata, srebra, drveta, porculana, poludragog kamenja, u grobnicama, na zidovima, na raznim prikazima i crtežima.

U Novoj Državi susrećemo prikaze Horusovog oka s krilima koje lebdi iznad kraljeva i bogova kao simbol zaštitničke snage.

Hijeroglif Horusovog oka koristio se i kao oznaka mjere, posebno za precizna mjerenja sastojaka u ljekarstvu, mjerenje pigmenata, zemlje i usjeva.

Šest dijelova Horusovog oka u starom je Egiptu bilo povezano i sa šest ljudskih osjeta: miris, vid, sluh, okus, dodir i misao kao šesti osjet. Oni zajedno opet čine cjelinu ljudskog bića.

Kao amulet, Horusovo je oko najčešće izrađivano u plavim i zelenim tonovima od porculana ili poludragog kamenja.

Horusovo oko koristilo se i u egipatskoj matematici. Hijeroglif Horusovog oka je bio znak za cjelinu odnosno označavao je broj 1. Svaki od šest dijelova horusovog oka bio je znak za neki razlomak: 1/2, 1/4, 1/8, 1/16, 1/32 i 1/64.

Horusovo oko kao zaštitnik i čuvar moglo se vidjeti i na bočnim stranama barki i brodova.

Štitilo je brodove i u plovidbi gledalo naprijed kako bi oni koji plove izabrali pravi put.

Oko se nalazilo i na sarkofazima, a amuleti Horusovog oka koristili su se i u pogrebnim ritualima, kao što navodi egipatska Knjiga mrtvih.

Oko se stavljalo u zavoje mumija iznad mjesta gdje su bili izvađeni unutarnji organi kako bi čuvalo umrlog od loših utjecaja, a crtalo ih se i na tabane pokojnika da noge ne bi napravile pogrešan korak.

Svi ti prikazi oka, bez obzira iz kojeg su razdoblja, vrlo su slični.

Horusovo oko crtano je u formi ljudskog oka s obrvom, ali s određenim elementima koji podsjećaju na oko sokola.

U astrološkom smislu, Horusovo oko simbol je Mjeseca.

Gubljenje lijevog Horusovog oka povezuje se i s pojavama Mjeseca na nebu.

Kada Horus gubi oko, Mjesec je mlad, a kada mu biva vraćeno – vidi se puni Mjesec.

Kaže se da je sjaj Mjeseca slabiji od sjaja Sunca upravo zato jer je Horusovo lijevo, Mjesečevo oko, bilo oštećeno.

Mit kaže da su se magijsko liječenje i obnova oka dogodili šestog lunarnog dana.

Toth je zajedno sa četrnaest bogova napunio oko točno određenim mineralima i biljkama.

Liječenje je trajalo petnaest dana, koliko je i bogova sudjelovalo u njegovom liječenju, a upravo toliko dana je potrebno do pojave punog Mjeseca.

Izliječeno oko postaje tako simbol ponovne uspostave reda i cjeline.

U pozadini ovog višeslojnog simbolizma Horusovog oka nalazi se vječna borba između svjetla i tame, dobra i zla, a sam Horus kao osvetnik svog oca simbol je nutarnjeg ratnika koji kreće u borbu protiv vlastitih sjena.

Horusovo oko koje razgoni tamu i vidi sve podsjeća nas da oči uvijek moraju biti otvorene kako nam ono istinski vrijedno ne bi promaklo i kako bi duša razabrala svjetlo i krenula prema njemu.

http://nova-akropola.hr