Upisao:

mlabos

7. svibnja 2021.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

784

PUTA

Higija – božica zdravlja

Higija (grč. Hygieia/lat.Hygia), kći boga liječničkog umijeća Asklepija, bila je božica zdravlja u antičkoj Grčkoj. Na grčkom jeziku njeno ime znači “liječiti, donijeti zdravlje”, pa je zato smatrana zaštitnicom ili personifikacijom zdravlja. Ime joj je sačuvano do danas u riječi “higijena”. Higijenom označavamo niz mjera vezanih uz čistoću i red koje osiguravaju zdravlje i kao takva dio je preventivne medicine. No, da bismo shvatili što je božica Higija značila u antičkom svijetu, moramo posegnuti za preostalim povijesnim izvorima, mitovima i simbolima.

O, Higijo, najmlađa
među božicama,
kad bih mogao živjeti s tobom
do kraja svog života,
a ti da si mi naklonjena …
samo s tobom,
o’, predivna Higijo,
sve sjaji i cvate,
a milosrđe donosi radost.
Nitko nije sretan bez tebe.

Arifron Sikionski (V. – VI. st.),
Himna Higiji

Higija (grč. Hygieia/lat.Hygia), kći boga liječničkog umijeća Asklepija, bila je božica zdravlja u antičkoj Grčkoj.

Na grčkom jeziku njeno ime znači “liječiti, donijeti zdravlje”, pa je zato smatrana zaštitnicom ili personifikacijom zdravlja.

Ime joj je sačuvano do danas u riječi “higijena”.

Higijenom označavamo niz mjera vezanih uz čistoću i red koje osiguravaju zdravlje i kao takva dio je preventivne medicine.

No, da bismo shvatili što je božica Higija značila u antičkom svijetu, moramo posegnuti za preostalim povijesnim izvorima, mitovima i simbolima.

Kult Asklepija i Higije

Svaka tradicionalna kultura ima svoje bogove, polubogove i heroje vezane uz liječenje, jer medicina je nekada smatrana božanskim, čudesnim umijećem.

Tako Paracelsus kaže: Liječnik je tu da bi svima razotkrio čudotvornost Božju.

Sam Asklepije, poznat po svom izuzetnom iscjeliteljskom umijeću, bio je po svemu sudeći povijesna ličnost, kao i njegova kći Higija.

Homer ga u Ilijadi (VIII. st. pr.Kr.) spominje kao nezazornog Asklepija ljekara, oca darovitih liječnika Mahaona i Podaleirija, ali ne kao božanstvo.

Platon u Državi o njemu govori kao o iskusnom liječniku, a spominje i asklepijevce, liječničko bratstvo koje je Asklepije uputio u medicinsko znanje i mističnu moć izlječenja.

Kako je broj njegovih učenika rastao, a time i njegova liječnička slava, tako su vremenom Asklepije, kao i njegova pratilja i pomoćnica Higija, poprimili status polubožanstava.

Kaže se da je Asklepije liječničko umijeće dobio od svog oca Apolona, boga Sunca, s kojim je dijelio epitet Paean ili Izlječitelj, te od kentaura Hirona koji ga je i odgojio.

On je to umijeće prenio svojim sinovima i kćerima, među kojima su najštovanije bile Higija i Panakeja; ova potonja je postala personifikacija panaceje – lijeka koji liječi sve bolesti.

Kult Asklepija i Higije bio je raširen diljem starog grčkog svijeta.

Bila su im posvećena brojna svetišta-lječilišta, tzv. asklepioni, od kojih su najslavniji oni u Epidauru, na otoku Kosu i u Pergamu u Aziji.

Njihov zajednički kult bio je u punom zamahu od kraja VI. st. pr.Kr. do kraja Rimskog Carstva u IV. stoljeću. Asklepiju posvećene svečanosti na otoku Kosu bile su toliko omiljene da su po slavi bile gotovo jednake panhelenskim svečanostima u Delfima i Olimpiji.

Pauzanija se u svom Opisu Grčke (oko 170. g.) iznimno često osvrće na njihova svetišta: Kad se uspneš na tvrđavu [u Megari] … vidiš prikaz Asklepija, kao i Higije, koje je napravio Brijaksid… (…)

Najslavnije Asklepijevo svetište u Argosu danas sadrži prikaz boga u sjedećem stavu od bijelog mramora, a pokraj njega stoji Higija.

(…) [U Megalopolisu, Arkadija] nalazi se ograđeni prostor posvećen Velikoj Božici…

Prije ulaza u reljefu su prikazani s jedne strane Artemida, a s druge Asklepije i Higija.

(…) [U Asklepijevu svetištu u Epidauru, Argolidi postoji] hram posvećen Higiji, Asklepiju i Apolonu, a dvoje zadnje spomenutih prezivaju se Aigyptios (Egipćani)…

Plinije piše da se Higijin kip nalazio i u hramu rimske božice sloge Konkordije.

Naime, njihov se kult proširio i Rimom (gdje je Asklepije nazvan Eskulapom) nakon što je, zahvaljujući pomoći iz Epidaura, uspješno suzbijena kuga koja je izbila 292. godine.

Tragovi kulta Asklepija, pa tako i Higije, kod nas se mogu pronaći na dubrovačkom području.

Grčka kolonija Epidaur (današnji Cavtat) dobila je ime po Asklepijevom rodnom gradu, a nedaleko Cavtata nalazi se pećina Šipun, u narodu poznata kao Eskulapova špilja.

Na kapitelu trijema Kneževa dvora nalazi se Eskulapov lik i njemu posvećeni latinski stihovi.

Posjet svetištu-lječilištu nije bio nalik današnjem posjetu liječniku koji propisuje lijekove, već je to u najvećem broju slučajeva značilo izravno izlječenje.

Čini se da su se u asklepionima kod bolesnika tijekom sna magijski pokretale samoiscjeljujuće snage organizma koje su djelovale na duhovnoj i fizičkoj razini, pri čemu su liječnici bili posrednici i pomoćnici.

U znak zahvalnosti za ozdravljenje, izliječeni su ostavljali hranu, novac, zavjetne darove, zavjetne ploče, itd. Asklepiju se obično žrtvovao pijetao.

Naime, nakon noćnog sna, jutarnje buđenje donosilo je ozdravljenje koje je simboliziralo pijetlovo jutarnje oglašavanje.

Jer kao što pijetao najavljuje novi dan, tako je i Asklepije najavljivao novi život onima koji bi se oporavili od bolesti.

Iako je Higija igrala značajnu ulogu u očevu kultu, njena uloga nije sasvim jasna.

Dok je njen otac bio vezan uz izlječenje, ona se vezivala uz sprečavanje bolesti i održavanje zdravlja.

U svakom slučaju, od antičkog je doba poistovjećivana sa zdravljem i čistoćom. Spominje se u mnogim fragmentima: bez tebe nijedan čovjek nije sretan, ili Higija, najugodnija od bogova smrtnicima…

Posvećena joj je i orfička himna (br. 67.) O značaju koji je imala u antičkoj Grčkoj sama po sebi govori Hipokratova zakletva (s prijelaza V. na IV. st. pr.Kr.) u kojoj se na samom početku zaziva Higijino ime.

Higijini prikazi

U klasičnom kiparstvu prikazivana je kao mlada žena u dugoj haljini s naborima, blagog i ljubaznog izraza lica, najčešće zajedno s ocem, bilo sjedeći ili stojeći, bilo oslonjena na oca.

U rukama obično drži zmiju te posudu s vodom.

Zanimljivo je da u najstarijim prikazima Higija drži samo zmiju bez posude.

Također su u početku zmija i pehar bili prikazivani odvojeno, da bi ih se kasnije počelo prikazivati povezano (u XVII. stoljeću) i otada su postali amblem liječničkog zvanja.

Zanimljivo je da ova dva udružena simbola pronalazimo kod egipatskog boga Knepha, koji je prikazan kao zmija, simbol vječnosti, ovijen oko urne s vodom kojoj podaruje život svojim dahom.

Postoji više prikaza Asklepija i Higije na kovanim novčićima kralja Filipa na kojima primaju darove za ozdravljenje.

Na jednom od njih pojavljuju se tajanstveni patuljak Telesfor i Apolon između Higije i Asklepija oko čijeg je štapa ovijena zmija.

Na drugom novčiću Asklepije i Higija predstavljeni su na isti način, ali Asklepije sjedi dok Higija stoji sa strane uz Apolona i Telesfora; Asklepije i Higija drže svaki svoju posudu u rukama.

Simbolizam Higijinih atributa

Simboli koji se vežu uz Higiju jesu zmija i voda.

Zmija je bila atribut i Asklepija i Higije.

Uz zmiju se veže velik broj simboličkih značenja koja proizlaze iz njenih temeljnih karakteristika.

Tako zmija simbolizira budnost i stalni oprez u svrhu očuvanja nutarnje ravnoteže čiji gubitak vodi bolesti.

Zbog odbacivanja stare i dobivanja nove kože, zmije su također moćan simbol pomlađivanja i obnove zdravlja.

Zbog njihova pojavljivanja i nestajanja u pukotinama u zemlji koja prima umrle, ali i otkud niče novi život, povezivane su s božanstvima plodnosti, kao i s ktonskim silama podzemnog svijeta gdje se odvija stalni proces obnove.

Budući da zmije mogu i usmrtiti i izliječiti, Filon Aleksandrijski piše da su simbol moći, i negativnih i pozitivnih.

Pri tome je ključan liječnički princip mjere.

Carl G. Jung kaže da je zmija kao simbol zdravlja nagovještaj homeopatske metode koja počiva na starogrčkom Hipokratovu načelu – Slično se sličnim liječi.

Uz Higiju se veže i voda, odnosno božansko piće koje donosi zdravlje.

Pod vodom se općenito podrazumijeva sva tekuća tvar koja kruži kroz cijelu prirodu u obliku kiše, soka, mlijeka i krvi.

Vode su početak svega na zemlji jer su, prema mitu, primordijalne vode sadržavale sve što je kasnije poprimilo čvrste oblike.

Uz vodu se zbog njene kvalitete, prozirnosti i dubine simbolički veže i intuitivna mudrost.

Kao i zemlja, voda se veže uz ženski princip; u Vedama se vodu spominje kao matritamah (nešto najmajčinskije) i općenito se smatra zaštitnicom života.

Uranjanje u vodu simbolizira povratak u prvotno stanje čistoće, što s jedne strane označava poništenje, a s druge obnovu i ponovno rođenje, budući da to uranjanje obnavlja životnu energiju.

Tako je voda posrednik između života i smrti.

Duša u kojoj je filozofija istinski udomaćena svojim će zdravljem učiniti zdravim i tijelo. Njen mir i njeno zadovoljstvo isijavat će iz njega, te će ona na svoju sliku i priliku oblikovati i vanjsku pojavnost, i nju sukladno tome opremiti umjerenom čašću, živahnim i veselim nastupom i zadovoljnim i ljubaznim držanjem…

Michel de Montaigne (1533. – 1592.), francuski renesansni filozof.

U asklepionima je voda imala važnu ulogu. Bila je sredstvo očišćenja i liječenja. Čistoća je izuzetno važna, ne samo čistoća od prljavštine, već i čistoća od nutarnjih pokretača bolesti. Da bismo imali čisto tijelo, trebamo ga svakodnevno prati, ali potrebno je i svakodnevno čistiti dušu, na planu osjećaja i uma. Izvanjski red i čistoća uzvratno djeluju na uređenje naše nutrine.

Higija – red i sklad

Za antički je svijet fizičko zdravlje bilo neraskidivo vezano uz zdravlje duše. Pitagorejcima je zdravlje značilo ravnotežu i harmonično jedinstvo tijela i duše. “Hugieia!” je bio pozdrav među pitagorejcima. Oni su i svoj amblem, pentagram Signum Pythagoricum, nazivali Hugieia (YGIEIA), što znači “zdravlje duše i tijela”, odnosno općenito zdravo stanje i cjelovitost. Ovu harmoniju su održavali nizom fizičkih, estetskih, misaonih, intiutivnih i duhovnih vježbi (koje su odgovarale pojedinim elementima: zemlji, vodi, zraku, vatri i eteru). Tako je pentagram odražavao savršenu ravnotežu pet elemenata.

Analizirajući državu i pojedinca, Platon je razlučio tri funkcije zahvaljujući kojima opstaje bilo koja struktura: funkciju vladara, funkciju čuvara i funkciju proizvođača koji osiguravaju materijalnu osnovu opstanka države. Kako država, tako i čovjek posjeduje dio koji upravlja njegovom strukturom, dio koji brani strukturu od nutarnjih i vanjskih utjecaja, te dio koji brine za njen fizički opstanak. Kad svaki od ta tri dijela ima i vrši točno određeni zadatak, a ne neki drugi, to je temelj reda, sklada i pravednosti. U protivnom se stvara nered koji u konačnici vodi kaosu, odnosno bolesti. Božica Higija personificira upravo taj princip reda i sklada.

Očigledno je higijena nekada bila daleko sveobuhvatnija i uključivala je od redovitih posjeta vježbalištima radi jačanja tijela preko štovanja bogova kroz molitve i prinošenje žrtvenih darova u hramovima do sudjelovanja u svetkovinama koje je imalo pročišćavajuće i uzvišujuće djelovanje, što je nama danas teško zamislivo. Uz zdravlje duše bila je vezana i božanska dokolica, otium, kojoj su Grci poklanjali dužnu pažnju. Dokolica je u antici bila društveni ideal. Naše je vrijeme dokolicu proglasilo besposlicom i beskorisnom jer ne donosi materijalnu korist. Aristotel je dokolicu držao “sestrom slobode”, a Ciceron je govorio: Ne činiti ništa krijepi.

Epikur preporučuje odabir vrlina nauštrb ugode, ne radi njih samih, nego kao lijek za zdravlje duše, a Aelius Aristid (117. – 181. g.), grčki govornik i svećenik u Asklepijevu hramu u Smirni, piše: Oslobodi me od moje bolesti i podari mi toliko zdravlja koliko je potrebno da bi se tijelo moglo pokoravati onome što duša želi.

Autor: Dijana Kotarac

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!