Dvanaest Heraklovih radova je drevni inicijatski put što ga prolazi adept.
Helena Petrovna Blavatsky
VREMENSKI CIKLUSI I ASTROLOŠKE ERE
Jedan globalni stav o prošlosti čovječanstva neprestano nalazi svoj izraz kroz najrazličitije forme - stav o superiornosti današnjeg čovjeka u odnosu na čovjeka prošlosti.
Superiornost u pogledu tehnike i medicine, ili spoznaja poput onih o obliku i položaju Zemlje u svemiru, naizgled nije upitna, a što je i za očekivati uzevši u obzir činjenicu da je današnji čovjek birao područja za "odmjeravanje snage".
Ovaj stav o superiornosti je, međutim, ekstrapoliran od ovih odabranih područja na čovjeka općenito, stvarajući neprobojan zid jednoj istinskijoj viziji čovjeka.
Posvemašnja prisutnost ovog stava to više iznenađuje zbog relativne mladosti ideje o neprestanom napretku, ideje iz koje se rađa stav o superiornosti.
Jedva su prošla dva stoljeća od kada je 1793. godine francuski polihistor Condorcet u svom djelu "Skica povijesne slike napretka ljudskog duha" izložio ideju o neprestanom napretku.
A iz stoljeća i tisućljeća prije toga dolaze nam prastari pisani tekstovi i usmena predaja, koji govore da je povijest satkana od beskrajnog niza ciklusa utkanih jedni u druge.
Čovjek prošlosti, čiji je pogled bio usmjeren prema zvijezdama, zadivljen veličanstvenom slikom nebeskog svoda, prihvaćao je prirodno ideju da mora postojati stvarna i duboka veza između nebeskih i zemaljskih zbivanja.
Kozmički ciklusi će se na Zemlji odraziti kao povijesni. Gibanje Zemlje, orijentacija njene osi rotacije prema zvjezdanom prostoru, te ciklusi nebeskih tijela, stvorili su kompleksne astrološke kalendare prema kojima se ravnao i život jedne osobe i život jednog carstva.
U zapadnoj astrološkoj tradiciji najpoznatiji primjer povijesnog ciklusa je astrološka era.
Dvanaest astroloških era, od kojih svaka traje oko 2160 godina, čine jedan veći ciklus pod nazivom Velika Platonova godina.
Prema astrološkim učenjima, jedan ovakav veliki ciklus počeo je oko 11000. g. pr. Kr. erom Lava, da bi se nastavio erom Raka oko 8800. g. pr. Kr., zatim slijede ere Blizanaca, Bika, Ovna, Ribe, a danas se govori o početku ere Vodenjaka.
Početak ovog ciklusa astroloških era moguće je povezati s nestankom Atlantide, legendarnog kontinenta o kojem piše Platon.
U svojim djelima "Kritija" i "Timej", on govori o strašnoj kataklizmi koja se zbila oko 9500. g. pr. Kr. kada je posljednji ostatak Atlantide, otok Poseidonis, potonuo u Atlantski ocean.
Značenje povijesnih ciklusa, u ovom posebnom slučaju značenje astroloških era, postaje jasnije ako se zna da su svakoj eri pripisivane karakteristike astrološkog znaka po kojem je dobila ime.
Tako su eru Lava karakterizirale solarne religije u kojima je dominirao kult Sunca.
U eri Raka, budući da astrološkim znakom Raka vlada Mjesec, dominirali su lunarni kultovi, itd.
Godišnje gibanje Sunca kroz znakove zodijaka odgovara prolasku čovječanstva kroz astrološke ere.
SUNČANI HEROJI
Na razini mitova ta ista univerzalna slika opisana je djelima što ih izvršava sunčani heroj.
Stoga će i heroji u mitovima različitih naroda i civilizacija posjedovati niz sličnih osobina: oni su božanskog podrijetla, nepobjedivi su, posjeduju golemu snagu i neizmjernu hrabrost, ali i domišljatost u onim prilikama u kojima je sirova snaga beskorisna.
Isto tako, odlikuju se vrlinama i ustrajnošću, jer u pravilu ih u životu prate teškoće i velika iskušenja. Upravo nadilazeći ih, heroji ostvaruju svoju sudbinu potvrđujući vlastitu božansku prirodu.
Istinski mit nikada nije plod mašte nekog davnog anonimnog nadahnutog pojedinca.
U mitovima se odražava naš nutarnji duhovni svijet. Mit o sunčanom heroju arhetipska je slika Čovjeka.
PODRIJETLO MITA
Heraklu kao heroju pripisuje se niz djela: od borbe protiv divova, čudovišta, do osnivanja gradova i kultova.
Mnoga djela koja se pripisuju Heraklu ne mogu biti njegova iz različitih razloga.
Kada se Heraklu pripisuje osnivanje egipatskog grada Tebe (Tebe sa stotinu vrata), očigledno je da grčki mit "laže" kad svojem heroju pripisuje ovo djelo, budući da je Egipat, a samim tim i egipatski religiozni sustav, daleko stariji od bilo kojeg grčkog.
Isto tako nalazimo djela koja su "prepisana" od starijih heroja.
Jedno od Heraklovih djela je oslobađanje Hezione, kćeri trojanskog kralja Laomedonta.
Ona je bila prikovana za stijenu na obali mora i, poput priče o Andromedi, trebala ju je progutati ogromna morska neman.
Heraklo oslobađa Hezionu okova, a zatim u strašnoj borbi s morskom nemani biva progutan.
Biti progutan od ogromne nemani nalazimo u nizu mitologija: babilonski bog Marduk se bori protiv čudovišne Tiamat, a indijski Indra protiv ogromne zmije Vrtre.
Ovo "prisvajanje tuđih" djela nije najobičnija krađa, već je to čin prepoznavanja istog univerzalnog arhetipa. Kako inače objasniti sličnost između egipatskih mitova i mitova prostorno i vremenski tako dalekih kultura kao što je to kultura Azteka: U Egiptu vodič kroz podzemni svijet je Anubis, božanstvo prikazano u formi šakala, a kod Azteka je to Xolotl, prikazan kao kojot. U Grčkoj je to troglavi pas Kerber.
DVANAEST HERAKLOVIH RADOVA
Heraklo je po nalogu Euristeja morao izvršiti dvanaest radova, a nagrada koju mu je za to dodijelio Zeus bila je besmrtnost.
Mnogobrojne verzije mita o Heraklu uglavnom se slažu u tome koja se od mnogih njegovih djela odnose na ovih dvanaest radova, a razlike se javljaju u pogledu redoslijeda kojima su izvršena.
Navest ćemo ih ovim redom:
1. Nemejski lav
2. Hidra iz Lerna
3. Erimantski vepar
4. Kerinejska košuta
5. Stimfalske ptičurine
6. Augijeve staje
7. Kretski bik
8. Diomedove kobile
9. Gerionova stada
10. Hipolitin pojas
11. Kerber
12. Vrtovi Hesperida
Opširan opis svakog od ovih radova može se naći u bilo kojoj knjizi o grčkoj mitologiji, a pokušaj simboličkog tumačenja dat ćemo samo za prvi i posljednja tri rada.
NEMEJSKI LAV
Prvi rad koji mu je zadao Euristej bio je da Heraklo ubije nemejskog lava.
To je bila ogromna zvijer čiju kožu nisu mogli probiti ni kamen, ni bronca, ni željezo.
Živio je na planini Tret u blizini grada Nemeje, a brlog mu je bio u pećini koja je imala dva otvora.
Lav je toliko harao da je taj kraj bio gotovo pust kad je stigao Heraklo.
Heraklo napada lava svim oružjima, ali uzalud: strijele se odbijaju od njegove kože, mač se savija kao da je od mjedi - lav je neranjiv.
Čak će i strahoviti udarac batinom koja se od siline udarca lomi tek ošamutiti lava i on bježi pred Heraklom u svoj brlog.
Nato Heraklo ogromnim kamenom zatvara jedan otvor pećine, a ulazi na drugi.
U borbi koja je nakon toga uslijedila, Heraklo je zadavio lava tako što mu je glavu ukliještio pod lijevi pazuh.
Heraklo je iz te borbe izašao gotovo neozlijeđen - lav mu je odgrizao jedan prst.
Slomljenu toljagu zamjenjuje novom i s lavljim truplom na ramenima kao dokazom izvršenog djela, odlazi u Mikenu.
Videći mrtvu neman, Euristej se toliko prestrašio, da je ubuduće Heraklu zabranio ulazak u grad.
Heraklo u početku nije znao kako bi sa lava oderao kožu, ali, mit dalje kaže, u trenutku božanskog nadahnuća dosjetio se da kao nož upotrijebi lavlje kandže.
Otada će lavlju kožu nositi preko ramena i ona će mu biti neprobojan oklop, a lavlja glava kaciga.
Mit jezikom simbola govori da se svaki onaj koji se odlučuje krenuti putem misterija života, bilo da govorimo o samo jednom čovjeku ili cijelom čovječanstvu, mora suočiti sa samim sobom, bez posrednika i bez djelovanja sa sigurne distance.
On mora "zatvoriti drugi otvor pećine", mora donijeti sudbinsku odluku, odreći se mogućnosti uzmaka.
On mora pobijediti lava u sebi, svoju nižu prirodu, boreći se "prsa u prsa".
Lavlja koža prebačena preko pleća junaka i svećenika, česti motiv mnogih kultura, znak je onoga koji je izdržao najveću borbu, pobijedio je lava u sebi, pobijedio je samoga sebe, a sama ukroćena priroda postaje neprobojan štit.
Ovaj rad odgovara znaku Lava.
Nakon ovog rada slijede ostali, svaki vezan uz jedan znak zodijaka.
Dat ćemo pokušaj interpretacije samo još zadnja tri rada.
HIPOLITIN POJAS
Euristej zadaje Heraklu deseti zadatak: da njegovoj kćeri Admeti donese zlatni pojas amazonske kraljice Hipolite.
Taj je pojas Hipoliti poklonio Ares.
Amazonke su bile ratoborne kćeri Aresa.
Prve su uvele konjicu kao rod vojske.
Zadivljena Heraklovom snagom Hipolita je bila spremna svojevoljno predati Heraklu pojas, ali je Hera, prerušena u Amazonku, pronijela glas da Heraklo namjerava oteti Hipolitu.
Amazonke su na to uzjahale konje i napale Herakla i njegovu pratnju.
U tom su sukobu bile poražene, a dvije zapovjednice, Melanipa i Antiopa, pale su u zarobljeništvo.
Hipolita je Melanipi otkupila slobodu svojim pojasom, a Antiopu je Heraklo dao svom prijatelju Tezeju za ženu.
Na povratku je spasio Hezionu od morske nemani.
Ovaj posljednji od deset zadataka, koliko je prvobitno trebao izvršiti Heraklo, odgovara znaku Djevice, i time bi trebao predstavljati kraj ovog velikog ciklusa. Astrološka predaja kaže da je nekada bilo javno poznato samo deset znakova zodijaka.
Tek su posebno upućeni znali za preostala dva, Škorpiona i Vagu.
U mitu o Heraklu to će biti izrečeno tako što Euristej ne priznaje Heraklu dva izvršena rada: ubijanje Hidre i čišćenje Augijevih staja.
Prvi zato jer je imao pomoćnika, a drugi jer je tražio od Augija da mu za taj posao plati.
Dva nova rada bit će: hvatanje Kerbera i zlatne jabuke iz vrtova Hesperida.
Mit o borbi protiv Amazonki tumači se povijesno kao pobjeda patrijarhata nad matrijarhatom.
Na psihološkom planu, zlatni pojas boga rata Aresa simbolizira neprirodno stanje ratobornosti psihe (Hipolite).
Skidanje ovog pojasa znači povratak prirodnom stanju.
Sada, kada je psiha konačno oslobođena svojih neprirodnih okova, slobodna je zakoračiti na posljednju stepenicu.
HVATANJE KERBERA
Pretposljednji je zadatak bio najstrašniji od svih: dovesti troglavog psa Kerbera, čuvara podzemnog svijeta Tartar.
Ovaj je zadatak bilo moguće izvršiti jedino uz moćnu zaštitu bogova.
Atena i Hermes će mu biti vodiči.
Heraklo je najprije otišao u Eleuzinu gdje je zatražio da ga se inicira u misterije.
No Eumolp, osnivač velikih misterija, to odbija, jer su samo rođeni Atenjani imali pravo pristupa velikim misterijima, ali zato osniva male misterije.
Ovako očišćenog i pripremljenog Herakla Hermes, vodič duša umrlih, dovodi do ponora Tenara, tajnog ulaza u pozemni svijet.
Haron, preplašen Heraklovom strašnom pojavom, prevozi ga preko rijeke Stiks iako je smio prevoziti samo duše umrlih.
Atena dalje vodi Herakla do samog Hadovog prijestolja, gdje Heraklo iznese razlog svog dolaska.
"On je tvoj, ako ga savladaš bez batine i strijele!", mračno odgovori Had.
Našao je psa na lancu pored kapija Aherona.
Tri zmijske glave s grivama digoše se na napad, ali je neprobojna koža nemejskog lava zaštitila Herakla. Vukući Kerbera na lancu prešao je, ponovno uz pomoć Atene, rijeku Stiks i konačno stigao pred Euristeja.
Ovaj je od straha pao na koljena moleći Herakla da Kerbera vrati odakle ga je i doveo.
VODIČ KROZ PODZEMNI SVIJET
Ovaj rad odgovara znaku Škorpiona i osmoj astrološkoj kući, kući smrti.
Onaj koji prolazi put inicijacije mora simbolički umrijeti da bi se mogao ponovno roditi.
Mora sići u podzemni svijet i iz njega se vratiti.
Na tom putu ima vodiča koji ima lik psa, šakala ili kojota.
U Egiptu je to Anubis, kod Azteka Xolotl, a kod Grka Kerber.
Naime, vjerojatno je u izvornoj verziji mita Kerber vodio Herakla, a ne obrnuto.
Grčki mitovi su pretrpjeli mnoge intervencije i slobodne interpretacije od strane mitografa.
Grčkim pjesnicima se između ostalog prigovara da su bogovima pridali odviše ljudske karakteristike.
ZLATNE JABUKE IZ VRTOVA HESPERIDA
Sada doista posljednji Heraklov rad bio je da donese tri zlatne jabuke iz vrtova Hesperida.
Stablo ovih jabuka je Majka Zemlja poklonila Heri kad se udavala za Zeusa, a Hera ga je zasadila u svom božanskom vrtu i povjerila Hesperidama, kćerima titana Atlanta.
Ovaj vrt ležao je na krajnjem zapadu, gdje svoj put završavaju zadihani konji boga Sunca.
Oko stabla jabuke omotao se zmaj Ladon.
Kao i Kerber i mnoge druge već spomenute nemani, on je bio porod Tifona i Ehidne, a imao je stotinu glava i govorio je različitim jezicima.
Heraklo je tek uz savjet riječnog boga Nereja našao ove vrtove.
Riječni bog ga je također savjetovao da jabuke ne bere sam, već da to umjesto njega obavi Atlant.
Atlant je, nakon poraza Titana u ratu protiv bogova, bio osuđen da na svojim plećima nosi nebeski svod.
Uz pogodbu da ga Heraklo zamijeni u ovoj teškoj zadaći, Atlant je pristao.
Heraklo je prije toga strijelom usmrtio Ladona.
Atlantu su njegove kćeri Hesperide uzbrale tri jabuke. Heraklo je nakon jednog nadmudrivanja s titanom uspio dobiti jabuke, a nebeski svod predati natrag na držanje Atlantu.
Euristej je bio toliko iznenađen ovim Heraklovim djelom, da mu je jabuke vratio natrag.
Heraklo ih je poklonio svojoj zaštitnici Ateni, a ova ih je vratila Hesperidama.
Tijekom ove epizode oslobodio je Prometeja.
SPOZNAJA
Svi radovi su izvršeni, ostao je ovaj posljednji.
Zlatne jabuke simboliziraju spoznaju, a zmaj Ladon čuvara znanja.
Novi ciklus može početi.
bglavac
irida
