Upisao:

mlabos

20. lipnja 2020.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

557

PUTA

Heliopoliska eneada

U Heliopolisu (egipatski Annu), gradu boga Sunca-stvoritelja, važnom egipatskom religijskom središtu, pronađeni su tzv. Tekstovi piramida, ispisani u unutrašnjosti kraljevskih piramida V. i VI. dinastije. Potječu iz sredine trećeg tisućljeća prije Krista i ubrajaju se u najstarija poznata religijska književna djela. Ovi se zapisi sastoje od niza mitova među kojima je i Heliopoliska eneada, koja predstavlja sintezu egipatskih stavova i razmišljanja o nastanku Univerzuma i svega što postoji te o ulozi svakog pojedinog božanstva u procesu stvaranja.

U Heliopolisu (egipatski Annu), gradu boga Sunca-stvoritelja, važnom egipatskom religijskom središtu, pronađeni su tzv.

Tekstovi piramida, ispisani u unutrašnjosti kraljevskih piramida V. i VI. dinastije. Potječu iz sredine trećeg tisućljeća prije Krista i ubrajaju se u najstarija poznata religijska književna djela.

Ovi se zapisi sastoje od niza mitova među kojima je i Heliopoliska eneada, koja predstavlja sintezu egipatskih stavova i razmišljanja o nastanku Univerzuma i svega što postoji te o ulozi svakog pojedinog božanstva u procesu stvaranja.

Osnovno obilježje Heliopoliskog sustava je vizija izvornog jedinstva, vrhovnog principa iz kojeg emanira eneada ili “devetka”, zajednica božanstava od koje potječe sav vidljivi i nevidljivi život.

Heliopolisku eneadu čine Re-Atum, Šu i Tefnut, Geb i Nut te Oziris, Izida, Set i Neftis.

Ova najstarija vizija podudara se s onima koje su se u dugom nizu stoljeća održavale u ostalim inicijatskim središtima, Memfisu, Hermopolisu i Tebi.

Međutim, svako od ovih središta naglašava različite aspekte kruga Stvaranja, Postojanja i Povratka, i istim božanskim snagama u prirodi daje različita imena.

Stvaranje

Nun, Atum, Re-Atum

Prije nego što su nastali svjetlo i sjena, nebo i zemlja, život i smrt, prisutnost i odsutnost, nije bilo ničega osim nepojmljive snage, osamljene, jedinstvene, koja je pripadala Kaosu, Nunu, bezgraničnom, nepokretnom kozmičkom oceanu, neiscrpnom izvoru Univerzuma.

U tim vodama bez površine bilo je sadržano sve što će jednom postati i što će jednom ponovno obaviti svijet.

Sve što je stvoreno, vratit će se Nunu
Ja sâm, trajem, nepoznat, svemu nevidljiv…

Nijedan tekst ne navodi zašto je započeo proces stvaranja, ali u jednom davnom trenutku, na samom početku vremena, duh prvobitne vode osjetio je, kako kaže mit, nezaustavljivu nutarnju čežnju za upoznavanjem sebe, za ostvarenjem svoje vlastite svijesti.

Tim prvim impulsom koji predstavlja veliki misterij otpočeo je put silaska nevidljivog u vidljivo, potencijalnog u aktivno, i prvi trenutak novog ciklusa manifestacije kojeg je, rodivši se iz Nuna, pokrenuo Atum.

Atum je, dakle, nova faza, nova kvaliteta samog Nuna koji time ne prestaje postojati i zato se naziva “Rođen iz sebe samoga”, “Dovršeni”, Sve i Ništa, Ne-Stvar, Biće-Cjelina.

Atum je samog sebe izdvojio iz dubina Nuna, naporom volje ili izgovarajući svoje ime, izronivši u obliku primordijalne planine ili otočića usred oceana.

Taj se proces odvijao u dugom, neznanom nizu ciklusa, srcem čija je snaga u vlastitoj nutrini stvorila oslonac noseći u sebi klicu budućeg, kozmičko jaje u kojem je sve sadržano.

Razvio sam se iz prvobitne biti koja se razvijala kroz nebrojeno mnoštvo razvoja od početka vremena.

Ničeg tada ne bijaše na ovoj zemlji, i ja sve stvorih.

Ne bijaše nikog tko bi radio sa mnom u to vrijeme.

Izvrših tamo sve razvoje pomoću te božanske Duše koju sam tamo sazdao koja ostade nedjelatna u vodenom bezdanu.

Ne nađoh tamo mjesto na koje bih stao. Ali u srcu svome bijah jak, i načinih oslonac sebi, i sam načinih sve što je stvoreno.

Papirus princeze Nesi Hensu

Iz početne klice, koju je u sebi oblikovao Atum, rodio se Re-Atum ili manifestirani Atum, bog-Sunce, Sunce-stvoritelj, zaplovivši svojom lađom vodama vremena i prostora kao vječni pokretački duh prisutan u svemu što živi.

Šu i Tefnut

Lađa Re-Atuma je svojim putovanjem presijecala vodeni bezdan tvoreći dvije sile koje će predstavljati prvi božanski par: Šu (zrak) i Tefnut (prostor).

Najprije nastaje Šu, zračni i svjetlonosni prostor, zatim Tefnut, životvorna rosa i vlaga koja održava prostor.

Oni predstavljaju dvije strane iste duše, prvu dualnost koja će zajedno s Re-Atumom tvoriti trojstvo i omogućiti novu fazu stvaranja.

Tijekom mnogih stoljeća, moje Oko ih je slijedilo, i mi smo bili tri boga umjesto jednog, jedinog, mene Jedinstvenog.

Geb i Nut

Značenje imena Šu,”dizati”, označava princip božanske inteligencije koji razdvaja svoju dotad čvrsto povezanu djecu: Geba, boga zemlje, od Nut, božice nebeskog svoda.

Time kreacija ulazi u svoju treću fazu. Šu je zrak koji neprekidno struji između Geba i Nut, i ima ulogu uravnoteženja ovih dvaju principa koji su potekli od njega, i Tefnut.

Danju ih razdvaja, a Nut samo vršcima prstiju nogu i ruku dodiruje Geba, a noću ih približava i Nut silazi do Geba donoseći zvijezde i tamu.

Nut guta Sunce svake večeri
i rađa ga svakog jutra
mlađeg nego što je bilo večer prije.

Na taj način Šu, poput srca, daje ritam životu na metafizičkom planu, zajedno sa svojom drugom stranom Tefnut – hraniteljicom i čuvaricom prostora u kojem borave njihova djeca.

Vezom koju uspostavljaju Geb i Nut, zemlja i zvjezdano nebo, pokreće se novi život, čime se ostvaruje četvrta i posljednja faza Stvaranja.

Tada nastaju Oziris, Izida, Set i Neftis koji čine vječno prisutni most za prijenos nevidljivog, božanskog plana u vidljivi, ljudski plan.

Oni su stvoritelji čovječanstva i brinu o evoluciji ljudi na zemlji, koja se ostvaruje kroz cikluse života i smrti.

Oziris

Oziris je princip nevidljivog života koji pokreće život na vidljivom planu.

Njegovo biće je sunčano i nebesko; on je vrhovno dobro ili božanski kralj koji čovjeku daje zakone i znanja te ga podučava mnogim korisnim vještinama.

U mitu o Ozirisu opisana je bitka s njegovim bratom Setom, bogom pustinje, oluja i podzemlja.

Set pobjeđuje Ozirisa raskomadavši njegovo tijelo u četrnaest dijelova.

Izida, žena i sestra Ozirisova, uz pomoć svoje sestre Neftis sakuplja rasute dijelove i njih dvije zajedno priređuju prvi obred mumifikacije.

Zahvaljujući tome, Oziris uskrsava rađajući se u svijetu umrlih kao vladar onih koji su mrtvi za sve što je prolazno.

Zbog toga je Oziris smatran simbolom savršenog čovjeka i u tom smislu prikazivan je u obliku mumije povezanih nogu jer je nadrastao iskušenja dualnosti i prestao koračati u prolaznoj dimenziji.

Mit o Ozirisu govori o iskušenjima koja se moraju nadvladati na evolucijskom putu, o žrtvovanju prolaznih elemenata kako bi se dosegnula besmrtnost.

Izida

Izida oživotvoruje princip ljubavi i predstavlja prototip božanske majke.

Ona je snaga i strpljivost zemlje koja može prikupiti, povezati razdvojene elemente i udahnuti novi život onome što je naizgled mrtvo.

Pri tome i sama prolazi kroz brojna iskušenja.

Njezino ime predočeno je prijestoljem ili stepeništem, a znači “korak”, jer njezin život čine svjesni koraci usmjereni k jasnom cilju.

U tom smislu, ona za čovjeka simbolizira pomoć u njegovom nutarnjem usponu, posredujući u uspostavljanju i održavanju stepenica koje vode od zemlje do neba.

Koristeći svoje izuzetne moći čarobnice, ona pomaže pri Ozirisovu uskrsnuću te magijskim putem zanese i rađa Ozirisova nasljednika Horusa, očeva osvetnika.

Iako Horus ne pripada eneadi, on predstavlja važno božanstvo i vezan je uz početak jedne nove faze, povratak stvorenog prema svom izvoru.

On je snaga mladosti, svjetlosti i božanske inteligencije i započinje istu bitku koju je vodio Oziris, ali sada na drugačiji način i uz iskustvo koje mu dodjeljuju božanski otac i majka.

Za razliku od Ozirisa koji je bio izazvan, on će sam izazvati Seta na dvoboj i odlučno se usmjeriti na uništenje svega što je beživotno, nesvjesno i rušilačko, a što podupire Set.

Set

Set predstavlja princip mraka, neplodnosti i smrti, ali u jednom dubljem značenju vezan je uz sve ono tajanstveno i skriveno, uz misterij.

U mitu o Ozirisu simbolizira onog koji donosi strašna iskušenja i nemilosrdno razara staro, ali time posredno pomaže svima koji žele ostvarivati nutarnji rast, moguć jedino u neprekidnoj borbi, kroz poraze i pobjede.

Neftis

Komplementarni, ženski princip Seta je Neftis koja predstavlja snagu nevidljive, ali uvijek prisutne zaštite koja se pruža nad onim što je uništeno.

Dok Izida udahnjuje život i štiti ga nakon rođenja, Neftis je ona koja iskru života čuva u osjetljivim trenucima neposredno nakon smrti, pomažući umrlima u nadvladavanju iskušenja podzemnog svijeta.

Zato je ona oslonac i pomoć svojoj sestri Izidi i prenosi skriveni oblik iste snage.

Potpunom inkarnacijom principa koje utjelovljuju Oziris, Izida, Set i Neftis završava se dugi proces Stvaranja tijekom kojeg se gradio most od neba do zemlje, od božanskog do ljudskog.

Čovjek je stvoren zahvaljujući volji božanskih bića i pruženo mu je znanje o tome kako živjeti oblikujući u svom srcu put i gradeći ga svojim vlastitim rukama.

Time će čovjek, u malom, ponoviti isto ono što je na početku vremena ostvario Atum i svi koji su kasnije od njega postali, samo obrnuto, po principu Toth-Hermesa: “Ono što je dolje, jednako je onome što je gore, da bi se ostvarila čuda Jednoga”.

Autor: Nataša Žaja

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!